Početna  /  Mještani Tople ulice u začaranom krugu – Dokle će nam se djeca igrati na smeću?!
Hercegovina

Mještani Tople ulice u začaranom krugu – Dokle će nam se djeca igrati na smeću?!

“Da vam kažem, zovem se Tina Herbez,  živim u prigradskom nevesinjskom naselju Topla ulica bb.  I ja i moje komšije nazadovoljni smo nećistoćom životne sredine u kojoj živimo, i zbog toga odlučni smo da počnemo borbu za naša osnovna građanska prava!”

Ovako svoju priču, ali i priču svojih komšija iz nevesinjskog naselja Topla ulica počinje Tina Herbez. Ona, kao i njene komšije, već osam godina živi svega nekoliko metara od deponije. Na deponiju se redovno odlaže razni otpad, između ostalog i životinjski – klaonički otpad. Tina kaže da se nekad odlagao i medicinski otpad, ali sa tim je, na sreću – završeno. Mještani Tople ulice više puta pokušavali su naći zajednički jezik sa nadležnima. Problem još uvijek nije riješen, štaviše, tapkanjem u mjestu i trenutnim rješavanjem problema tako što se otpad zatrpa kako bi se nedugo potom opet nakupilo smeće, stanovnici Tople ulice kao da su upali u začarani krug, vrzino kolo iz kojeg se ne vidi izlaz.

Mještani nevesinjskog prigradskog naselja Topla ulica vjerovatno ni u najgorim snovima nisu pomišljali da bi naziv njihove ulice mogao da se tako pakosno, simbolički poigra sa njima. Ulica koja je topla jer, vjerovatno ima mnogo sunčanih dana u toku godine, proteklih osam godina topla je i zbog ne tako lijepe stvari – otpada koji uslijed isparavanja nerijetko zna širiti topao vazduh. Smrad deponije i blizina kuća je mještane natjerao u višegodišnju borbu.

”Naša borba traje već 7-8 godina, a vlastima i nadležnima smo se počeli obraćati ima 5-6 godina. Od tada je uvijjek isto, i uvijek se vrti sve u krug. Ni Opštinu ni Komunalno izgleda nije briga kako mi živimo, a život je postao nepodnošljiv.” – kaže Tina Herbez.

Iako je to građevinska deponija, Tina kaže da se tu dovlači svakakav otpad, a kad god bi se žalili nadležnim organima, problem, u ovom slučaju smeće je guran sve dublje i dublje. Doslovno!

”To je u suštini građevinska deponija ali tu  se dogoni sve i svašta. Čistili su groblja pa dogonili cvijeće sa grobova, otpad iz klaonica, uginule životinje i tako dalje.  Kad god bi se bunili ili se obraćali nekom od nadležnih došli bi da se malo provozaju a vjerujte da ih ta deponija i ne zanima. Zatim bi zvali urbanizam da to kao srede, došli bi ti ljudi, poravnali to smeće i to bi bilo sve. Dakle, smeće bi samo gurnuli dublje i to bi za njih bio riješen poblem!” – ogorčeno priča mještanka Tople ulice.

Deponija tik uz izvorsku vodu?!

Da stvari budu gore po stanovnike Tople ulice, u neposrednoj blizini deponije nalazi se i izvor sa kojeg se mještani snabdijevaju vodom. Komunalna policija i inspekcija, iako u više navrata pozivani, nisu uradili ništa kako bi se spriječilo ugrožavanje zdravlja ovih ljudi. Veliki broj automobila se parkira, a vlasnici četvorotočkaša izbacuju otpad faktički pred vrata kuća. Načelnik Opštine Nevesinje, kao i ostali zaposleni, nisu željeli ni primiti Herbez, kada je došla sa namjerom da predoči, ne samo svoj problem, već problem cijele Tople ulice. Ona kaže da je jedino saslušao narodni poslanik Ilija Tamindžija, koji po njenim riječima, tvrdi da nije ni znao za postojanje ove deponije.

”Komunalna policija kaže prijavite mi ćemo pisati prijavu. Zvala sam ja i mogu se zakleti da niko od njih nije dobio ni opomenu ali je nemoguće kotrolisati toliko vozila koja dolaze na tu deponiju. Ja sam zvala i nedavno kad su mi istjerali đubre i klaonički otpad pred samo dvorište kuće, zvala sam sve redom, od načelnika komunalne inspekcije, načelnika Opštine Nevesinje, zvala sam i Iliju Tamindžiju, obećao je  da će pokušati da nam pomogne, ako ništa on je jedan od rijetkih koji me saslušao, on kaže da nije ni znao za postojanje deponije u Toploj ulici. Kada sam jednom prilikom otišla lično u Opštinu, da kao čovjek popričam sa tim ljudima a ne da se ”dovikujemo” preko telefona, nisu me htjeli ni primiti a kamoli saslušati.” – kaže Herbez za naš magazin.

Prije nekoliko godina na mjesto deponije je doveženo 8 kontejnera, u međuvremenu, kontejneri kao da su dobili noge, pa su sada tu svega dva, i to najoštećenija i najstarija. Tik uz ”preživjele” kontejnere nalazi se izvorska voda.

”Na istu tu deponiju su prije 2 godine dovezli neke kontejnere, bilo je njih tada 7-8, a sada su samo ostala dva, i to najstarija, koja komunalno ima. Tu se nalazi i izvorska voda odakle pijemo.”

Uvidjevši da nadležni očito ne žele da se posvete rješavanju ovog problema, mještani uzimaju pravdu u svoje ruke i zagrađuju kamenjima put ka deponiji. Na ovu, nešto radikalniju mjeru, prisilili su ih svi oni koji godinama nisu uvidjeli ovaj problem, a kako su daleko od smrada, nije ih se ni doticalo. Što kaže stara poslovica ”Daleko od očiju, daleko od srca”. U ovom slučaju, bila bi primjenjiva modulacija ove poslovice koja bi glasila ”Daleko od nosa, daleko od srca”.

”Nakon zadnje sanacije, uzeli smo stvari u svoje ruke i kamenjem zagradili put do deponije tako da niko ne može da istovara smeće misleći da ćemo tako bar donekle riješiti naš problem. Ali nismo… Ljudi su naučili izbacivati smeće bez obzira na sve, pa su sada samo promijenili lokaciju i svoje smeće izbacuju stotinjak metara dalje. Neki čak izbacuju smeće na mjesto koje smo zagradili kamenjem. Pisala sam ja prije sedam dana i Ministarstvu za prostorno uređenja, nisu još odgovorili a hoće li – ne znam…” – nastavlja naša sagovornica.

Spremna sam da žrtvujem svoj život, ali da mi djeca sutra žive bez smrada!

Tina poručuje da ni ona a ni mještani neće odustati sve do konačnog cilja – sklanjanja ove deponije trajno. Ona smatra da se njihova deponija nimalo ne razlikuje od mostarske deponije ”Uborak”.

”Nimalo nismo različiti od mostarske deponije ”Uborak”. Redovno plaćam račune za smeće a smeće mi se redovno kipuje uz kuću. Ništa nam niko nije pomogao, sve što imamo pošteno smo zaradili. Evo, javno ću da kažem svima, ne dam ni milimetar onoga što mi pripada i ako treba, spremna sam da žrtvujem svoj život ali da sutra moja djeca žive bez smrada! Priča se da je Nevesinje vazduđna banja, pa dođite malo u Toplu ulicu da se uvjerite u kakvim mi uslovima živimo i kakav vazduh udišemo.” – poručuje Tina Herbez.

Djeca nam se igraju na smeću…

Djeca Tople ulice odrastaju igrajući se na smetljištu. Ono što ovu igru čini još rizičnijom je mogućnost prisustva eksplozivnih naprava na deponiji. Tina se pita da li treba neko poginuti pa da nadležni konačno nešto preduzmu?!

”Djeca nam se igraju na smeću a postoji mogućnost da na deponiji ima i eksplozivnih naprava, ljudi su ih ranije nalazili pa zvali policiju koja ih je uklanjala. Tako može neko i poginuti, dok nadležni nešto ne poduzmu. Svi mi tražimo da se deponija trajno zatvori, jer stvarno se ovo više ne može izdržati! Dosta je bilo…”, završava Tina Herbez.

Topla ulica i dalje ”odiše” toplinom, ali ne sunca, već fekalija i svih mogućih otpada. Isparenja, smrad se širi, dječica se igraju, nadležni se takođe ”igraju”, svako u svome smeću… Dokle?

Igor Svrdlin

130 Shares
130 Shares
130 Shares
Copy link