Miroslav Vujadinović: Kad multipla skleroza preokrene život

Miroslavu Vujadinoviću iz Nevesinja prije dvije godine dijagnostifikovana je multipla skleroza. Sa ženom, kćerkom i sinom već dvanaest godina živi kao podstanar u nevesinjskom naselju Švrakino selo. Posao mesara u Nevesinju obavljao je neprijavljen 16 godina u jednoj lokalnoj klaonici. Kada više nije bio sposoban da radi, zatražio je pravo na penziju i tek iz drugog pokušaja uspio je da ga ostvari. Ako sve bude po planu, na ljeto naredne godine useliće u svoju kuću, koju mu, kao ratnom veteranu, pravi Udruženje ratnih veterana iz Nevesinja.

Za „Moju Hercegovinu“ Miroslav priča kako se nosi sa tegobama koje stvara multipla skleroza i tome koliko se njegov život promijenio od kada mu je ustanovljena bolest.

Oduvijek je imao problema sa leđima, pa je i prve znakove bolesti, priča, pripisivao tome. Kada su bolovi postali nesnošljivi odlučio je da potraži pomoć ljekara. Išao je , kaže, u Nevesinje u bolnicu, pa onda u Foču, gdje su mu ustanovili multipla sklerozu. Miroslav je odmah prestao da radi, a njegova bolest, teška sama po sebi, ostavila je porodicu Vujadinović  bez mjesečnih primanja, budući da ni supruga Svjetlana nema stalni posao. Svjetlana i Miroslav školuju dvoje srednjoškolaca.

Miroslav je borac prve kategorije. Prije nekoliko mjeseci je dobio prvu penziju od 240 maraka, što je, uz 80 maraka koje dobija kao pomoć za njegu drugog lica, nedovoljno da pokrije troškove kirije, režija i zahtjeve porodice. Supruga Svjetlana radi povremeno na dnevnicu.

Bilo je, prisjećaju se Vujadinovići i gorih dana – bolest stisla, raditi ne može, a živjeti se mora. Ipak, nadaju se, da će sve  biti bolje kada usele u svojih 80 kvadrata.

„Preklani sam otišao u Foču, odmah su mi dali terapije. Donio ja papir ovdje kod doktorice, a ona se na mene zgranu – okle on zna. Pa nisam ja doktor. I odatle me uputi za Banjaluku. Tu su mi odmah uputili ne terapije, išao sam na snimanja. Nisam samo mogao raditi magnet, jer imam geler u glavi. Moram to vaditi. To je ratni. Vratio sam se ovdje, pa u Trebinje, pa onda u banju u Trepču. Tako počinje moja borba sa bolešću “, priča Miroslav za „Moju Hercegovinu“.

Zbog bolesti on se sada otežano kreće uz pomoć štaka, a supruga Svjetlana kaže da već pomalo gubi i moć govora i vid. Na dobro je to, kaže, što makar nema nekih bolova. Svakodnevno pije vitamine, a terapiju uzima po potrebi.

„Prvu godinu je i mogao da hoda, otišao bi i do grada malo i tako. Sad, ima pola godine, nigdje ne može. Njemu je udarilo na lijevu stranu. Pada mu noga. Vuče je. Nema života, nema snage.  Sa štapom ili štakama on ode do komšija ili na balkon. Evo neki dan je pao tu na balkonu. Ne smije. Bojim se samog da ga igdje puštam. Onda, nervoza, momenti… Ma svašta. Mislim, to je takva bolest“, priča Miroslavova supruga Svjetlana.

U periodu kad mu je bilo najteže Miroslav je doživio razočaranje kada je pokušao da ostvari pravo na penziju. Jedna doktorica mu je, tvrdi, tražila deset hiljada maraka, jer se navodno bez tog novca ne može tako brzo otići u penziju. Miroslav na to nije pristao i nakon prve odbijenice, drugi put mu se posrećilo.

[mhc_antrfile naslov=”Šta je multipla skleroza?”] Multipla skleroza (MS) je hronično oboljenje centralnog nervnog sistema koja se karakteriše procesom demijelinizacije kičmene moždine i mozga. Proces demijenilizacije podrazumijeva gubitak bijele supstance mijelina koja je sastavni dio nervnog tkiva. Bolest je vrlo varjabilna, ispoljava se neurološkim simptomima i znacima, i karakterišu je česta pogoršanja, koja ubrzo zatim smjenjuju nagla poboljšanja kliničke slike. Nastanak multiple skleroze rezultira problemima različitog stepena, od blage ukočenosti i otežanog hodanja do osljepljenja.

Multipla skleroza se može pojaviti u svakom životnom dobu, ali se obično pojavljuje između 20. i 40. godine života i češća je kod žena nego kod muškaraca.
[/mhc_antrfile]

Radio sam kod privatnika. Nisam više mogao. Nisam mogao. Ja sam 16 godina radio, nit sam prijavljen bio, nit niđe ništa. U bolnicu odem kod doktorice da mi da papir za penziju. Deset hiljada mi je tražila. Ne ide se u penziju, kazala mi je, od pet do deset godina. Ja šutim. Nije ona rekla deset hiljada da ide njoj, nego eto ko nekome, ko uzima, ne znam kome. Od pet do deset godina nećeš otići u penziju ili deset hiljada dajte, ovako nam je otvoreno rekla. Golemo je to što je rekla. Pa bar da te malo utješi, a ono jok. Ipak bolest je to, nego te odmah sroza. Pričao sam ja to i doktorima nekim u Trebinju, ta šta imam, nisam ja to izmislio. Kako je nije stid. Ma eto je tamo“, ogorčeno govori Miroslav.

Veliku pomoć i podršku Vujadinovićima je, pričaju, pružilo Udruženje oboljelih od multipla skleroze regije Istočne Hercegovine, čiji je i Miroslav član. Zahvalnost duguju i nevesinjskom Udruženju ratnih veterana koji su  započeli gradnju kuće za Miroslava i njegovu porodicu. Zemljište u prigradskom naselju Brežine obezbijedila je Opština Nevesinje. Svojim sredstvima, priča Miroslav, nikada ne bi mogao da započne gradnju kuće. Novca dovoljno nema, a nema ni uslova za kreditno zaduženje.

„Hvala svakome ko je pomogao, mi se nikome nismo obraćali, niti smo šta tražili. Eto ti ratni veterani su odlučili kuću da nam naprave. Jedan dan dođe ovaj Brano Zečević, predsjednik Udruženja. Mi smo se baš iznenadili, jer mi ni od koga nismo ništa tražili. Gradnja je nedavno počela. Ma biće, biće bolje. Bitno je da sam regulisao penziju, kolika je tolika je“, kaže Miroslav.

„Ama ja kažem, da može ovako da ostane, samo nek on može o sebi, biće dobro“, dodaje supruga Svjetlana.

U porodici Vujadinovića jedva čekaju ljeto kada će konačno dobiti svoj krov nad glavom.

Oboljeli još kriju bolest

Prema podacima  Udruženja oboljelih od multipla skleroze regije Istočne Hercegovine na ovom području oko 90 osoba se bori sa ovom bolešću.

Branimir Tamindžija predsjednik Udruženja za „Moju Hercegovinu“ kaže da pored zvaničnog broja postoji desetak ljudi koji još uvijek kriju svoju bolest i nisu spremni da o tome govore. To je, smatra Tamindžija, veliki problem, jer bi bilo mnogo lakše da se druže sa ostalima i razmjenjuju svoja iskustva i savjete. U grupi se sa ovom bolešću, kaže on, mnogo lakše boriti.

Govoreći o problemima ove populacije Tamindžija kaže da su oni brojni, ali da najviše porodice oboljelih, koji su nesposobni za rad,  kubure sa malim primanjima. Značajno je, kaže obratiti pažnju na osobe kojima je tek ustanovljena dijagnoza, jer nije rjedak slučaj, da se u trenutku spoznaje o bolesti ljudi povlače u sebe i ne žele da komuniciraju sa drugima. U Udruženju se žale i na penzioni sistem jer oboljeli čekaju i po nekoliko godina na penziju.

„Udruženje na svaki način pomaže oboljelima. Na početku je veliki problem neinformisanost ljudi o bolesti i načinima liječenja. Mi smo zato napravili nekoliko priručnika u kojima su se mogli informisati o svemu. Mi imamo i socijalnu kartu svih oboljelih. Radili smo mnoge projekte, koji su našim članovima bili od koristi. Kasnije, smo se proširili na problematiku svih osoba sa invaliditetom. Za neke jače terapije oboljeli od MS-a do sada smo morali da putuju u Banjaluku, sada i u Trebinju možemo dobiti terapiju. To je veliki pomak“, kaže Tamindžija.

On ističe da se osobe sa invaliditetom, konkretno u Nevesinju, susreću sa problemom neprilagođenih prilaza objektima, pogotovo zdravstvenim ustanovama.

Pozitivan pomak na nivou RS je to što su udruženja oboljelih od MS-a uz pomoć Fonda zdravstvenog osiguranja uspjela da se izbore da se Atomska banja Gornja Trepča nađe bude na pozitivnoj listi Fonda.

„Naši oboljeli jednom godišnje mogu tu da borave, 21 dan. Podnijeli smo zahtjev za personalnog asistenta za osobe koje su u invalidskim kolicima, a koje odlaze u banju, i nadamo se da će i taj problem uskoro biti riješen“, optimističan je Tamindžija.

Udruženje oboljelih od multipla skleroze regije Istočne Hercegovine postoji već 13 godina i okuplja djecu, srednjovječne i stare oboljele od ove bolesti.