Početna  /  Milorad Dodik i koalicioni partneri – ko će kome „doći glave“?
Izdvajamo Teme i komentari

Milorad Dodik i koalicioni partneri – ko će kome „doći glave“?

Marko Pavić i Milorad Dodik
Kako god završila politička karijera lidera DNS-a Nenada Nešića ostaće zabilježeno da je on prva osoba, nakon niza godina, iz sistema koji je kreirao najmoćniji čovjek Republike Srpske Milorad Dodik koja se otvoreno suprostavila lideru SNSD-a.

U javnosti nenavikloj na ovakve rasplete raspad „najdugovječnije koalicije u regionu“ dočekan je sa nevjericom i dozom opreznosti proistekloj iz uvjerenja kako je sukob fingiran te kreiran za potrebe ovogodišnjih lokalnih izbora, koji se trebaju održati sredinom novembra. Međutim, eskalacija sukoba koja je uslijedila u danima nakon, za DNS istorijske odluke, ukazuje da je netrpeljivost između doječerašnjih partnera itekako stvarna i gotovo veća nego na relaciji vlast-opozicija.

DNS-ovci lojalni predsjedniku Nešiću ovu odluku su danima proslavljali bakljadama, pjesmom, kolonama automobila i sveopštim slavljem koje smo bili u prilici viđati samo nakon uspjeha srpskih sportista. Sa druge strane, Dodik je igrao „toplo-hladno“, gdje je upućivao teške optužbe i prijetio smjenama ali i ograničavao oštricu samo na DNS-ov ogranak iz Istočnog Sarajeva, kojem pripada i sam Nešić, dok je prema drugim odborima, izuzev prijedorskog sa kojima je još ranije raskrstio, pružao ruku pomirenja, te pozivao na nastavak saradnje.

Nenad Nešić i Milorad Dodik

Tri godine trzavica

Odnosi dvije partije nepovratno se krenuli silaznom putanjom od momenta kada je DNS, pod rukovodstvom Marka Pavića, sredinom 2017. godine osujetio plan Milorada Dodika o prodaji Rudnika željezne rude „Ljubija“. Lidera SNSD-a vjerovatno nije toliko zabolio krah pomenute prodaje koliko spoznaja da je DNS ojačao do mjere u kojoj je u stanju pokvariti čak i njegove planove. Izbori 2018. godine dodatno su pojačali animozitet jer je DNS ostvario ogroman uspjeh sa osvojenih 100.000 glasova, ali i sve otvorenije krenuo igrati i na kartu približavanja opoziciji, iako se o toj varijanti nije javno pričalo. Pavićevo insistiranje da će DNS imati mandatara za sastav naredne Vlade RS te da će to biti, ni manje ni više, nego poznati banjalučki bankar Milan Radović, sa kojim je Dodik bio u gotovo pa otvorenom sukobu, kap je koja je prelila čašu. Predsjednik SNSD-a pred Pavića je stavio izbor da se sam riješi kadrova, takozvanih mangupa, što bi stranku ponovo vratilo u okvire iz kojih su taman iskoračili, nakon nešto manje od 20 godina postojanja te bili vraćeni u ulogu SNSD-ovog satelita.

Pavić nije smijenio vlastite kadrove ali nije skupio ni hrabrosti da se suprotstavi Dodiku kada mu je ovaj podijelio stranku, smijenjivao niz kadrova pa čak ni kada je gurnuo DNS u opoziciju u njegovoj tvrđavi – Prijedoru. Pavićeva defanziva koštala ga je i pozicije predsjednika DNS-a, jedine koju je godinama i imao, još od kada je odlučio da se više ne kandiduje za gradonačelnika.

Povlačenje Pavića i izlazak Radovića iz DNS-a, u drugi plan je gurnulo činjenicu da je umjesto Dodikovog favorita, Darka Banjca, stranku preuzeo Nenad Nešić, doduše kao vršilac dužnosti. Imajući u vidu da je čvrsto ostao u SNSD-ovom zagrljaju a i sam imao jedno „zamrzavanje djelovanja u koaliciji“ i brzo „odmrzavanje“, te da je prešao preko više smjena, naročito kadrova prijedorskog ogranka, stekao se utisak da Nešić ide Pavićevim utabanim stopama. Međutim, kada je Dodik udario tamo gdje Nešića istinski boli, udarac je uzvraćen.

Marko Pavić (Foto: Moja Hercegovina)

Nešićeva naprasna smjena, iako formalno podvedena pod „ostavku“, sa čela jednog od najunosnijih javnih preduzeća u Republici Srpskoj, „Puteva RS“, nastupila je samo nekoliko dana nakon što je izbacio ono „vršilac dužnosti“ kod predsjedničke funkcije u partiji. Za Dodika to je bio kraj kalkulacija da je Nešić samo privremeno rješenje, te da će na čelo partnerske partije doći neko njemu mnogo bliži, jer aktuelni lider DNS-a očito nije pod njegovom punom kontrolom. Nešić je i sam „dolio ulje na vatru“ te nekoliko dana zaredom održao pred pristalicama takve govore da ih se ni najvatreniji opozicioni prvaci ne bi postidjeli, a i kao direktor „Puteva“ nije se pokazao kao puki poslušnik jer je više asfaltirao „DNS-ove od SNSD-ovih puteva“.

Epilog je poznat – smjena, izlazak DNS-a iz koalicije, a potom i višednevno međusobno optuživanje. Dodika su prozivali da im je podijelio stranku, iako su od toga prošle dvije godine, da ih ponižava i prijeti im, dok se predsjednik SNSD-a naprasno informisao o četvorogodišnjem Nešićevom „reketiranju, sukobu interesa i kriminalu“ u pomenutom javnom preduzeću, te Nešićevom „šutiranju novca“, koje je snimljeno prije godinu dana. Da je ozbiljan u svojim namjerama Nešić je potvrdio i istupanjem iz „Srpskog kluba“ u Parlamentarnoj skupštini BiH, čiji je bio poslanik, što bi moglo dovesti do ozbiljnih turbulencija kada je u pitanju vladajuća koalicija na nivou BiH.

Koliko god DNS-ovih funkcionera Dodik uspio vratiti na svoju stranu, što u SNSD, što u druge partije vladajuće kolaicije, izlazak DNS-a će sigurno biti ozbiljan udarac najvećoj partiji u Srpskoj i Dodiku lično pred Opšte izbore 2022. godine. Vrijeme će dati odgovor i na pitanje da li se predsjednik SNSD-a preigrao kada je Pavića „pustio niz vodu“, jer se njegov nasljednik pokazao kao daleko nepredvidiviji i čvršći od svog „političkog oca“, kako je Nešić često nazivao Pavića.

Početak kraja ili sve po starom

Novinar Željko Raljić u razgovoru za Moju Hercegovinu ističe da je izlazak DNS-a iz vladajuće koalicije „sasvim izvjesno početak kraja neprikosnovene vladavine Milorada Dodika i njegovog SNSD-a u Republici Srpskoj, nakon 15 godina kontinuiteta u kojem je DNS bio druga partija u koaliciji“.

Željko Raljić

„Koliko god ga neko smatrao nepromišljenim, potez rukovodstva DNS-a početak je krunjenja većine u Narodnoj skupštini RS i to je trend koji će se nezaustavljivo odvijati u naredne dvije godine. Prijetnje, što latentne, što otvorene, koje Milorad Dodik upućuje dojučerašnjim saveznicima, više su u funkciji da zaplaše ostale koalicione partnere, koji bi se rado domogli pozicija koje su pri raspodjeli vlasti pripale DNS-u. Međutim, Dodik je sigurno svjestan da, ako udovolji njihovim zahtjevima, svako jačanje stranaka unutar vladajuće koalicije može da znači neki novi DNS“, kaže naš sagovornik.

On podsjeća da je SNSD skupštinsku većinu nakon opštih izbora formirao zahvaljujući političkoj korupciji, odnosno kupovini poslanika, kojoj je pribjegao i 2014. godine, kada je imao još lošiji izborni rezultat.

Žalosno je što nakon izlaska DNS-a iz koalicije, Dodik međustranački obračun vodi preko institucija i javnih preduzeća, ucjenjujući direktore iz DNS-a tim pozicijama. To je krivično djelo! Ono što je takođe sigurno jeste da Dodik neće ići do kraja, jer bi temeljna istraga kriminala u redovima DNS, kojeg je Dodik, zaboga, primijetio tek prije deset dana, dovela do žestokih reakcija, a na površinu bi isplivalo toliko kriminala koji bez blagoslova Milorada Dodika i ljudi iz njegovog SNSD-a ne bi bio moguć“, zaključio je Raljić.

Sa druge strane, novinar Saša Bižić ističe za naš portal da ne očekuje prevelike promjene kada je u pitanju izborni rezultat dva bloka u Srpskoj jer je DNS-ovo glasačko tijelo i ranije različito glasalo za pojedinačne kandidate, što će nastaviti i dalje, bez obzira da li njihova stranka pripadala vladajućem ili opozicionom bloku.

Saša Bižić

„Iako je u prvi mah sukob Dodik – Nešić djelovao kao uvod u krupan potres na političkoj sceni RS, kada se slegne prašina, ispostaviće se da taj ’kratki spoj’ neće značajnije uticati na odnos snaga imeđu dva bloka. Niti će opozicija imati značajniju korist od navodnog zaokreta DNS-a, niti će vlast pretrpjeti ozbiljniju štetu od takozvanog razlaza sa dvodecenijskim partnerima. Mogu stranački lideri iz obje koalicije da se o tome izjašnjavaju sa zadovoljstvom ili ljutnjom, ali ni jedno ni drugo neće osjetno uticati na činjenicu da čelnici DNS-a već godinama imaju status ’sumnjivih lica’ među nedvosmislenim simpatizerima i glasačima i opozicije i vlasti u RS, a takvi su izrazita većina unutar oštro polarizovane biračke populacije u Srpskoj“, kaže Bižić za Moju Hercegovinu.

On dodaje da DNS na izborima 15. novembra može da očekuje solidne rezultate u Istočnom Sarajevu i Prijedoru, i to isključivo zbog činjenice da je prva sredina baza aktuelnog, a drugi grad uporište prethodnog predsjednika stranke.

„Pri tome, u oba slučaja je riječ o specifičnom vidu lokalne podrške, uglavnom sa interesnim predznakom ili nekim sličnim povodima za lojalnost, na koje topli ili hladni odnosi sa SNSD-om ne utiču mnogo. Krug kakvog-takvog uspjeha DNS-a zatvoriće još par lokalnih zajednica, poput Dubice sa Darkom Banjcem i Doboja u kojem je Slavko Gligorić direktor Željeznica RS. U ostatku RS ova stranka ide ka potonuću, a to će naročito biti izraženo u Banjaluci. Iako je Nešić svim odborima dao rok od par dana da se izjasne, oni će se baviti sami sobom znatno duže, tako da neće biti čudno ako se ’diferencijacija’ unutar DNS-a razvuče do samih izbora. Takođe, nikoga ne bi trebalo da iznenadi spoznaja da će Darko Banjac do izbora prikriveno, a poslije izbora otvoreno, vraćati ostatke DNS-a pod okrilje SNSD-a, iz čega će jedino biti izuzeta labava asocijacija istočnosarajevskog i prijedorskog odbora. Svima njima ’pokajanje’ će biti tolerisano, osim Nešiću lično, jer je bakljadama, automobilskim kolonama, a naročito muzičkim repertoarom u kojem se pominju fukara i vuk, prešao crtu, nakon koje Dodikov revanšizam postaje trajan“, kaže naš sagovornik.

Bižić dodaje da sve to neće izazvati nikakva vidljiva pomjeranja unutar opozicije, ali će biti uzrok drugačije hijerarhije u vladajućem bloku.

U tom miljeu, vodeća pozicija SNSD-a ostaje neupitna, a DNS bi ulozi druge partije po snazi mogla zamijeniti Ujedinjena Srpska. Paradoksalno, njima je situacija sa kratkotrajnom zabranom CIK-a više koristila nego što ih je oštetila. Znači, US bi sada mogla biti ’usisivač’ za ranije glasače DNS-a. Od fragmentacije DNS-a sigurno neće poentirati NDP, s tim da su obje stranke postale vrlo slične po tome što izazivaju naglašeno nepovjerenje i među gorljivim opozicionarima i među upornim fanovima vlasti. Da su izbori održani prije godinu dana, od ’bušenja’ DNS-a možda bi profitirao Demos, ali je u međuvremenu i njihov balon izduvao“, ističe naš sagovornik.

Sukob sa socijalistima

I odnosi sa drugim Dodikovim višedecenijskim partnerom, Petrom Đokićem i njegovom Socijalističkom partijom, nisu sjajni. Nakon što je godinama „mrvio“ opozicioni SDS, u svoje redove prevukao NDP Dragana Čavića, Dodik je udario na Marka Pavića i Petra Đokića, iako su mu njih dvojica bili dugogodišnji vijerni saveznici. Obojici je podijelio stranke, prvog poslao i u političku penziju, dok se Đokić pokazao kao tvrđi orah, prvenstveno zahvaljujući tijesnim vezama sa prvim socijalistom Srbije Ivicom Dačićem. Iako je Đokić nastavio podržavati SNSD, udari nisu stali te je niz funkcionera iz njegove stranke ostalo bez pozicija na uštrb „drugih socijalista“ koje predvodi Goran Selak, koji je sa još troje kolega poslanika u Narodnoj skupštini RS napustio Đokića i formirao vlastitu stranku, baš kao i Nedeljko Čubrilović koji je osnovao „Demos“, i u njega povukao dobar dio bivših DNS-ovaca.

Narušeni odnosi… Pavić, Dodik i Đokić

Đokić ne krije nervozu izazvanu pomenutim smjenama, ali i dalje ne pokazuje da je spreman ići korak više od javnog negodovanja te napraviti korak sličan Nešićevom. Istina, medijima je „gurnuta“ informacija da „socijalisti preispituju učešće u vladajućoj koaliciji“, ali je na tome i ostalo.

Novinar Saša Bižić osvrnuo se i na dvije kolone saocijalista u sklopu vladajućeg bloka ali i na detalj preko koga se olako prešlo – da Đokić nije prisustvovao sastanku pod pokroviteljstvom Milorada Dodika, na koji je pozvao lidera partija vlasti, neposredno nakon što ih je napustio DNS.

„Krug vladajuće koalicije, pored partija koje sam prethodno nabrojao, zatvaraju dvije socijalističke partije, pri čemu sve ide ka tome da će Selakovoj SPS pripasti ovaj dio političkog prostora u Banjaluci, dok će Đokić nastojati da zadrži glavu iznad površine u ostatku RS. Ne bi bilo neočekivano da u tome uspije, ma koliko ova vještina preživljavanja jedne politički prilično anemične ličnosti čudila većinu posmatrača političkih kretanja. Od toga koliko će ’dionica’ skupiti na lokalnim izborima, zavisiće i Đokićeva putanja nakon 15. novembra, a ako predsjednik SP, nikada sklon rizičnim varijantama, ipak procijeni da je ispunjeno na desetine preduslova da se otisne van Dodikovog bloka, mogli bismo prisustvovati mnogo živopisnijem razlazu od aktuelnog, sa Nešićem. Ako ništa drugo, ozbiljna indicija u tom smjeru jeste malo primjećen detalj – da su lideri svih ostalih vladajućih partija uredno došli na sastanak koalicije koji je Dodik sazvao kad su nesporazumi sa Nešićem eskalirali. Samo je Đokić poslao svog saradnika Živka Marjanca. Vjerujem da je, sa stanovišta šefa SNSD-a, riječ o teškom prekršaju. Doduše, ne baš u rangu ’fukare i vuka’, ali, samo za nijansu manje provokativnom. U svakom slučaju, stvari idu ka tome da će neko prvi izgubiti živce, a ne bih se kladio da će to biti Đokić“, zaključio je Bižić za Moju Hercegovinu.

Inače, nedolazak na pomenuti sastanak Đokić je pravdao ranije preuzetim obavezama, odnosno prisustvu na jednoj od predizbornih tribina Socijalističke partije, što je poprilično klimav izgovor za nedolazak na sastanak koji je zasigurno bio vrlo važan za Dodika lično.

Dodik među preletačima

Ukoliko bi mu i Đokić okrenuo leđa, Dodik bi ostao u partnerstvu isključivo sa tzv. preletačima. U tom društvu je lider Ujedinjene Srpske i bivši visoki funkcioner SDS-a Nenad Stevandić, NDP kojeg predvodi nekadašnji „najžešči opozicionar“ Dragan Čavić, Demos Nedeljka Čubrilovića, nastalog cijepanjem DNS-a te SPS Gorana Selaka, koji je nastao cijepanjem Socijalističke partije. Na lokalnim nivoima Dodik se sada oslanja na SDSS Miće Mićića, koji se takođe priklonio SNSD-u sa pozicije SDS-ovog funkcionera, kao i Obren Petrović, koji je preuzeo odbor SNSD-a u Doboju, prevodeći u njega gotovo čitavu strukturu SDS-a koju je decenijama gradio.

Milorad Dodik i Nenad Stevandić

Da bi Dodik imao potpunu kontrolu nad njima, nabrojani moraju ostati u granicama malih stranaka, međusobno sukobljenih, koji dijele samo lojalnost najmoćnijem čovjeku Srpske, što nije nimalo jednostavan posao.

Ograničiti njihov rast a ne dozvoliti da skliznu ispod cenzusa vrlo je nezahvalan posao. Primjer je Ujedinjena Srpska, čiji se lider Nenad Stevandić pokazao itekako sposobnim te svojim izuzetno prodornim dijelovanjem unio nervozu i samom Dodiku jer bi stranka bivšeg SDS-ovca uskoro mogla postati „novi DNS“, što lideru SNSD-a nikako ne odgovara. Razlog leži u tome što je Stevandić neko ko bi u zadatom momentu između Pavićovog i Nešićevog pristupa izabrao onaj aktuelnog lidera DNS-a i zasigurno ne bi trpio javno šamaranje, što je bilo svojstveno „iskusnom“ Paviću. I pored najave da bi, zbog odluke CIK-a da se Ujedinjenoj Srpskoj zabrani izlazak na ovogodišnje izbore, iste mogao bojkotovati, lider SNSD-a je stao na tome i nije se pretjerano osvrtao na pomenutu odluku u danima dok je zabrana bila aktuelna. To je jasan znak da ne bi tragično doživio slabljenje Stevandićeve stranke.

Poslanik u Narodnoj skupštini RS Nebojša Vukanović primjećuje da je Dodik već na primjeru Nešića pokazao prvu slabost – dan nakon istupanja DNS-a iz koalicije i prozivki lidera te stranke upućenih Dodiku lično, lider SNSD-a ga je ipak pozvao da razmisli i vrati se u vladajuće redove.

Nebojša Vukanović (Foto: Moj Hercegovina)

Istupanjem DNS-a umrla je tzv. najdugovječnija koalicija u regionu, samo je pitanje kada će ih narod do kraja pokopati na izborima. Trenutno u koaliciji vlasti imamo sukobe klanova, i pitanje je kako će se to sve završiti“, ističe Vukanović.

Zategnuti odnosi unutar vlasti doveli su do toga da će na ovogodišnjim izborima u drugom planu biti rezultat koji postignu vlast i opozicija. Fokus će, po prvi put, biti usmjeren na stranke vlasti, i pitanje sa koliko snage će SNSD-ovi partneri dočekati jutro, 16. novembra. U skladu sa njom, odnosi u vladajućim redovima postaće još zamršeniji.

Ognjen Tešić

6 Shares
6 Shares
Copy link