Početna  /  MH INTERVJU Grmuša: Nova generacija političara mora da izvuče glave iz političkih i vrijednosnih fekalija u koje su smještene ne svojom krivicom
Izdvajamo Teme i komentari

MH INTERVJU Grmuša: Nova generacija političara mora da izvuče glave iz političkih i vrijednosnih fekalija u koje su smještene ne svojom krivicom

“Postoje najmanje dvije paralelne realnosti u Republici Srpskoj danas”, ističe u razgovoru za Moju Hercegovinu Milko Grmuša, generalni sekretar PDP-a i odbornik pomenute stranke u Skupštini grada Banja Luka, odgovarajući na pitanje da li protokom vremena dolazi do bilo kakvih pomaka kada je riječ o njegovoj dugogodišnjoj želji, koju je često pominjao u svojim javnim nastupima, o potrebi „sukoba ideja i mišljenja umjesto  ličnih ratova i mržnji“.

Razgovarao: Ognjen Tešić

“U prvoj paralelnoj realnosti, u kojoj obitavaju političari, mediji, ljudi iz javnog života generalno, dio naroda koji sve to prati-ne da nema pomaka, nego su stvari sve gore. Epidemija mržnje, patološke, iracionalne, nepatvorene, snažne-sve je intenzivnija i razornija. Mejnstrim procesi su u tolikoj mjeri negativni i loši, pa akteri, potkapacitirani da razumom i idejama promijene stvari nabolje, čak nesposobni da ih više drže pod elementarnom kontrolom, sve objašnjavaju nekako mitološki, u kategorijama pećinskih ljudi. Ja-dobro, ti-zlo. U takvoj, u osnovi jednodimenzionalnoj i primitivnoj postavci stvari, logično, pored mržnje prema drugom jedino sljedeće što preostaje jeste njegova likvidacija. Prije fizičke, koja možda (nadati se) nije i izvjesna, u svakom slučaju ona etička, dehumanizacija protivnika, a protivnik je svako oko nas. Svako”, ističe Grmuša za naš portal.

Srećom, postoji i ta druga realnost?

Jeste. I mi iz ove prve, srećom, nismo je posebno svjesni, jer bismo je vjerovatno uništavali. Postoji puno pametne djece, pametnog svijeta generalno, koji je angažovan u privatnom sektoru, u IT branši, drugim sektorima, čak i priličan broj pametnih profesionalaca u javnom sektoru čije znanje i sposobnosti ih štite od pretpostavljenih kretena. Ti ljudi žive svoje živote, žive od svog rada, povezani su sa svijetom tehnološki i idejno, oni su u odnosu na nas u dvadeset i drugom vijeku. Lično poznajem čitavo tuce ljudi samo u Banjoj Luci koji se bave IT industrijom i koji zarađuju sjajne plate i za evropske prilike, a kamoli za naše. Sve više mladih ljudi kapira gdje je budućnost, da je sigurno samo ono što sam sebi omogućiš, da moraš svaki dan da učiš i da se adaptiraš svijetu koji se mijenja nikad brže u svojoj istoriji. Ti naši ljudi nisu iskompleksirani, vole druge ljude jer u njima ne vide konkurenciju i zlo, nego priliku da uče i tako sebe unapređuju. Ti ljudi nas u javnoj sferi posmatraju sa sažaljivim podsmjehom i mislim, nadam se i žarko želim da oni iz te alternative postanu naš politički, idejni, ekonomski, tehnološki i kulturni mejnstrim.

Izrazili ste nedavno nezadovoljstvo jer se opozicija dogovara o koaliciji, a da nije prvo dogovorena zajednička politika. Da li se, u međuvremenu, išta dogodilo što upućuje da bi se pomenuti redoslijed mogao obrnuti u pravcu koji priželjkujete?

Rekao bih da se u međuvremenu ništa nije dogodilo i da su stvari blokirane u svakom redoslijedu. To je i bio smisao mog stava da pitanje pametnog političko-programskog pozicioniranja nije samo idealistički poziv, nego i pragmatičan stav po pitanju realne politike na balkanski način. Vrijeme će potvrditi ispravnost ovakve teze. Ako se ne zna šta se radi, onda svako može da radi šta god želi, pri čemu na kraju niko neće raditi ništa.

No, možda to i nije tako loše. Posljedicu neposlagivanja stvari na pravo mjesto najviše će osjetiti rukovodstva opozicionih stranaka, naravno ako brzo ne promijene način razmišljanja. Tad se otvara prostor svježijim kadrovima i novim razmišljanjima u opoziciji, a ja sam lično veoma ponosan na činjenicu da moj PDP ima ogroman broj pametnih ljudi svih generacija, od onih koji su tu od 1999. godine, pa do onih koji su nedavno postali članovi partije, koji mogu, znaju i umiju da od PDP-a načine motor emancipovane, slobodne, snažne, razvijene i radoznale Republike Srpske koja će voditi procese i u BiH i u regiji, koja će biti Slovenija u nekadašnjoj Jugoslaviji, koja će uvijek bar za dva koraka biti ispred nesigurnog i nepouzdanog okruženja. Pametni Srbi, pametna Srpska, integrisani sa svojom dijasporom, tehnološki inovativni, bogati, sa snažnim i kredibilnim institucijama i isto takvim političkim sistemom. To je pravac koji priželjkujem i mislim da u njemu može biti prostora i motiva za uključenje u opštu stvar kod ljudi iz različitih partija i različitih ideoloških profila.

Da li bi, po vama, bilo mudrije da opozicija u Srpskoj na sljedeće izbore izađe u više kolona ili da ide u pravcu što manje izbornih listi?

– Mislim da bi najmudrije bilo shvatiti da se prerano, baš prerano ušlo u kampanju za izbore, a i to na neki, po meni, nezgodan način. Infrastrukturu treba snažiti odmah nakon izbora, baš kao što treba oštriti politike i osvježavati kadrovsku strukturu, to nije sporno. No, pripadam onoj školi mišljenja koja smatra da opozicija čak i u ovako lošem ambijentu, urušenim institucijama i razbijenim procedurama, a što je definitivno najgore nasljeđe aktuelne vlasti, ima dovoljno prostora na svim nivoima da pokaže šta zna da radi. U lokalnim zajednicama, na republičkom i nivou zajedničkih institucija, trebamo i moramo pokazati od kojeg smo materijala satkani, šta znamo i umijemo, koliko vrijedimo. Puno stvari se može uraditi i kad smo u manjini. Na kraju krajeva, dokaz političke sposobnosti jeste da utičete na političke procese i kad ste u manjini.

Vidite sad ovo, nesporno je da su i Srbi i Srpska brojčano deficitirani u odnosu na trenutno neprijateljsko okruženje. To je suvi fakat. Nije čak ni važno sad šta je uzrok toj činjenici, važno je da je tako. Razmišljam ovako: ako u opoziciji, gdje sam manjina, ne znam kako da nadmudrim političke konkurente, koji su, objektivno, u širim kategorijama, narodski rečeno, žnj liga i nivo birtijskih baraba, kako ću sutra, kad budem vlast, da se nosim sa tolikim i brojnim rivalima Republike Srpske koji su malo opasniji kalibar?

Prema tome, bavimo se politikom, moraš biti pametan jer su, u suprotnom, posljedice opasne i moraš selektirati pametne igrače. To treba opoziciji, a posebno to treba ovom narodu i Srpskoj. Nasuprot ovoj postavci stvari jeste ona koja kaže da u politici pobjeđuju najbezobrazniji i da se samo budalama treba obraćati, da oni glasaju i da, eto, mi u opoziciji moramo biti i veće budale od ovih sertifikovanih iz aktuelne vlasti. Nisam baš siguran da je to put za uspjeh, na stranu što je to u osnovi jedno ružno autošovinističko posmatranje sopstvenog naroda.

Odbornik ste u Skupštini grada Banjaluka, koja je, kao nikada do sada, u fokusu javnosti. Šta uočavate kao ključne probleme za najveći grad Srpske, na kojima bi se hitno trebalo početi raditi?

– Banjolučka skupština je u fokusu javnosti jer svi ljudi, pa i naši, vole raznolikost, vole ravnotežu moći, balans snaga, naravno i jednu arenu u kojoj svi imaju relativno ravnopravne šanse da se politički kvalitetno pomlate. Sad se tu kod nas zakuvalo i niko nikog ne može tek tako da nadgornja. To je naša osnovna prednost kao grada-konačno institucionalizovana različitost političkih mišljenja. A bez sukoba različitih ideja, po definiciji, nema dinamike, nema napretka.

E sad, tu nam je i ključni problem ako ne shvatimo da je smisao demokratije u toleranciji i poštovanju zakona i procedura, ali ne na trulom kompromisu koji je baziran na nezakonitoj raspodjeli plijena i funkcija, nego na sučeljavanju i međusobnom respektu različitih viđenja kako naš grad treba da izgleda za dvadeset godina. To stalno govorim ovim mlađim ljudima koji su sad isplivali u Banjoj Luci: nemojte kopirati neuspješne političke modele, nemojte karijeru graditi na tehnološko-propagandnom ušminkavanju baruština balkanske gubitničke psihe koja u močvari drži duhove, umove, srca i novčanike ljudi na ovim prostorima već vijekovima, a što su sjajno opisivali Andrić i Selimović. Izađite bolan iz močvare, uvedite svoju zemlju i svoj narod u dvadeset i prvi vijek, pokažite ličnim primjerom da možete biti neopterećeni sukobima koji su nastali kad vi niste bili ni rođeni.

Banja Luka može i treba da bude politički, privredni, infrastrukturni, kulturni i tehnološki centar regije. Grad elektronske uprave, brzih i besplatnih upravnih procedura, grad potpuno otvoren za investicije svih legalnih profila, grad kreativnih industrija, grad sa karakterom i dušom. To je moj ideal, zbog toga se bavim politikom. Srpska ispred svega, u njoj mi najdraža Banja Luka i Krajina, a od svega moji Goleši i Zmijanje. Da bi ovaj posebni, inspirativni i snažni kočićevski kraj konačno postao dobro mjesto za život ljudi, u kojem buja, cvijeta, raste i puca od pozitivne energije, investicija, gradnje i pjesme, onda nova generacija političara mora konačno da izvuče glave iz političkih i vrijednosnih fekalija u koje su smještene ne svojom krivicom, ali za šta jesmo odgovorni ako tu i ostanemo.

I u opozicionim redovima teme poput demografskih i ekonomskih problema često odlaze u drugi plan. Zašto je te teme teško držati u fokusu svojih medijskih obraćanja?

U dosadašnjem izlaganju sam odgovorio na to pitanje. Ako ja nemam blage veze o nuklearnoj fizici, ta mi tema nikad neće ni biti u prvom planu da bi potom nekako prešla u drugi.

Kako gledate na inicijativu SNSD-a o dijalogu Republike Srpske i Federacije BiH?

BiH jeste po svom ustavnom karakteru izvedena zajednica, unija suverenih entiteta i naroda u tim entitetima. Nije to sporno, to je činjenica, to je i stav PDP-a javno izražen u našem Programu obnove i Političkoj deklaraciji iz 2019. godine. Problem kod svih ozbiljnih inicijativa, a koje bi da pokrene SNSD, jeste činjenica da za ozbiljne inicijative i ozbiljan dijalog trebaju prethodno ozbiljne institucije u kojima se ti procesi odvijaju. A liderstvo SNSD-a, svjesno ili nesvjesno, obesmislilo je institucije Republike Srpske, nakon što je obesmislilo i poništilo svoje sopstvene stranačke procedure, organe i mehanizme. I dok me potonje ne sekira, mada ni to nije dobro, ovo prvo je baš ozbiljan problem. Dakle, treba nam dijalog o mnogim važnim pitanjima, ali riječ je o tome da su preduslovi za svaki ozbiljan dijalog razvaljeni prethodno upravo od strane liderstva SNSD-a.

Moj stav je da je, zbog toga, prvo potrebno da mi u Republici Srpskoj posložimo i pospremimo stvari u našoj Srpskoj. Da rehabilitujemo naše institucije, vratimo im kredibilitet i autoritet, da osnažimo vladavinu prava, da procedure, zakon i pozitivne vrijednosti i primjeri postanu „in“. Da smanjimo značaj političara i pojedinaca, da oslobodimo ekonomiju stega politike i tajkuna, da obrazovanje postane prvi i najvažniji nacionalni prioritet. Treba nam objektivno za ove poslove, uz najbolju volju i najpoštenije namjere, najmanje nekoliko godina.

Kad i ako taj posao uspješno završimo, onda je vrijeme za ozbiljan i supstancijalan dijalog o budućnosti BiH. Po meni, Bosna i Hercegovina ne znače ništa, čak i Bošnjaci ne vole BiH, samo pričaju o Bosni, Hercegovinu nikad ne spominju, ne kažu da su Herceg-Bošnjaci. BiH je jedna klasična unija i tako i treba zvanično da se zove, Unija Republike Srpske i Federacije BiH, o čemu sam već javno govorio. Treba da opstane, ali sa minimalnim nadležnostima, kao jedan opšti ekonomski okvir i dobro tržište za plasiranje naših proizvoda. Da im prodajemo u Sarajevo naše stvari, dobre stvari, sa odličnim odnosom kvaliteta i cijene. Dobro njima, dobro nama, svima super.

Kako gledate na angažovanost vlasti, na svim nivoima u BiH, kada je u pitanju epidemija?

U intervjuu koji sam za Vaš cjenjeni portal dao prošle godine u martu mjesecu, na samom početku ove nesrećne pandemije, izrazio sam zabrinutost da će se nebalansiranim pristupom, umjesto da se sačuvaju zdravlje ljudi, zdravstveni sistem, privreda i pravni poredak, ugroziti ama baš sve te stvari. To se, nažalost, i desilo. U svjetskom smo vrhu po broju umrlih od ove zaraze, zdravstveni sistem je preopterećen i neorganizovan, privreda čas radi, čas ne radi i mislim da će se sa pravim posljedicama suočiti tek kad privrede u okruženju i Evropi počnu da rade sa punim kapacitetom. Pravni sistem smo strahovito narušili, vlast je u kataklizmičnim razmjerama kršila ustavni poredak zemlje. Dokaz tome su i odluke sudova u Srpskoj, a pogotovo potonja odluka Ustavnog suda Republike Srpske, kojima su odluke Republičkog kriznog štaba proglašene neustavnima i nezakonitima. Naravno da jesu, jer Republički krizni štab nije uopšte državni organ koji ima pravo da donosi bilo kakve odluke kojima se ograničavaju prava ljudi, nego po zakonu može samo da koordiniše postojeće mjere koje donesu nadležni organi i da daje određene preporuke, a ne naredbe.

Naši ljudi moraju da znaju da je ministar zdravlja u vladi Republike Srpske imao sve zakonom potrebne mehanizme da donosi potrebne mjere radi sprečavanja širenja zaraze. On je pobjegao od odgovornosti, čas je skidao masku sa lica, čas stavljao, zavisno kako mu je partijski lider naređivao, ćutao je dok je premijer uveseljavao javnost svojim tragikomičnim izjavama da sudovi trebaju sprečavaju koronu, kad, eto, ne daju Republičkom kriznom štabu da to radi. Kao i u drugim poljima, vlast nije propustila priliku da pokaže kompletan amaterizam, nepoznavanje pravne materije i nesposobnost upravljanja kriznim situacijama i to je danas svima lako uočljiv fakt.

Kruna ponižavanja zemlje i naroda od strane vlasti jeste milostinja koju nam udjeljuje prijateljska i bratska Srbija koja vakciniše naše ljude umjesto da to radi naša zemlja kojoj plaćamo ogromne poreze. Ako ništa drugo, mislim da je ova potpuna nesposobnost sistema pokazala da je vrijeme da otvorimo pitanje poreza koje plaćamo i njihove svrhe, kao i ozbiljne reforme zdravstvenog i penzionog sistema.

4 Shares
4 Shares
Copy link