Početna  /  MH INTERVJU Đorđe Vuković: Ovo je vrijeme strašne i sramne intelektualne izdaje!
Izdvajamo Teme i komentari

MH INTERVJU Đorđe Vuković: Ovo je vrijeme strašne i sramne intelektualne izdaje!

Đorđe Vuković (Foto: S. Pašalić)

Ovo je vrijeme strašne i sramne intelektualne izdaje! Ta gromoglasna ćutnja, to moralno dezerterstvo, ta duhovna mlitavost, ta duga i bezočna ravnodušnost pred svim onim što se sručilo na srpski narod spolja i iznutra, ta odvratna sebičnost, jalovost, beskarakternost, ostaju bez bilo kakvog opravdanja!

Rekao je ovo u razgovoru sa novinarima Moje Hercegovine ĐorđeVuković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, odgovarajući na pitanje zašto su ovdašnji intelektualci i akademska javnost, osim rijetkih izuzetaka, gotovo u potpunosti nijemi na aktuelna dešavanja, političke i društvene probleme kod nas.

“Šta novo mogu da vam kažem? Konformizam, kukavičluk, potkupljivost, koristoljublje, malodušnost, podaništvo itd. nisu osobine intelektualaca, već poluintelektualaca, korisnih idiota, trgovaca obrazima, grobara ličnog i kolektivnog dostojanstva. Kada se jednom budu prebrojavali krivci naših političkih, ekonomskih i kulturnih tragedija, za takve tipove ljudi rezervisana su počasna mjesta na spisku”, rekao je Vuković za naš portal.

Gdje su u svemu tome vaše kolege sa Univerziteta?

Sa žaljenjem konstatujem da je priličan broj mojih univerzitetskih kolega angažovan u političkim partijama i njih ne možete ubrajate u one koje ćute, već ocjenjivati ono šta govore! To je njihov izbor, njihov pečat, ispit koji će im ocjenjivati buduće generacije. Lično ostajem na stajalištu da su intelektualac i političar na suprotnim stranama u nedemokratskim režimima, da su u žestokom konfliktu zbog prirode svojih poziva. Intelektualac se bori da razgoliti istinu o svakom događaju, procesu, fenomenu, a političar da zakomplikuje, zataška istinu, prikrije realnost. Intelektualac ne može biti sluga politike, sljedbenik vođe, advokat demagogu, laskavac svjetini.

Uz to, u našem društvu imate otvorenu mržnju prema intelektualcima sa dvije strane. Progone ih ili marginalizuju političari, a pljuje i omalovažava rulja s ulice, kafane, društvenih mreža. Malo ko ima želudac da to trpi, pa samoizolacija djeluje kao najprijatnije rješenje.

Lider SNSD-a, Milorad Dodik, posljednjih mjeseci forsira priču o povratku brojnih nadležnosti Republike Srpske, koje su joj pripadale Dejtonskim sporazumom. Vjerujete li u iskrenost Dodikovih namjera i najava? Da li će tu priču Dodik “istjerati” do kraja i kakve su posljedice po Srpsku u tom slučaju?

Višegodišni hroničar i očevidac političkih procesa u Republici Srpskoj i BiH zaista teško može da povjeruje u iskrenost Dodikovih, kako ste naveli, namjera i najava. Sumnjam da i njegovi najpokorniji i najfanatičniji sljedbenici uzimaju bezrezervno i zdravo za gotovo sve što on govori, iako se i dalje upinju da horski i doslovce što glasnije ponavljaju njegove riječi.
Ni sam Dodik često ne djeluje kao političar kojeg obavezuje vlastita politička misao. Znamo manje više sve njegove preokrete. Neki to zovu pragmatizmom, neki taktikom, nužnim i reaktivnim djelovanjem, neki privatnom igrom a neki državničkom vizijom koja se rasplinjuje u dnevnopolitičkim ropcima, neki tvrde da je u pitanju avanturizam, pa opet da je sve puki populizam.

Kako god, činjenica je da se Republika Srpska konstantno nalazi pod udarima bošnjačke politike koja ni za jotu nije odustala od ciljeva koji su i doveli do građanskog rata u BiH. Činjenica je i da se visoki predstavnici, zapadni ambasadori i zajedničke institucije prečesto i sasvim otvoreno stavljaju u funkciju te bošnjačke politike. Višegodišnja agresivna kampanja protiv Dejtonskog sporazuma i njegovo neprestano čerupanje sa krajnjom namjerom da se Republika Srpska demonizuje, razvlasti i nestane, ne samo iz ustavnog aranžmana već i iz svijesti srpskog naroda, njegove političke volje i identiteta, ne ostavlja mnogo prostora za politiku koja bi bila bitno drugačija od one koju reprezentuju Dodik i njegove koalicione marionete. Da li je to iskreno ili ne, sada i nije prvorazredno pitanje. Njegov politički stil meni je krajnje neprihvatljiv, ali on nikako nije ni jedini ni najveći krivac za aktuelnu političku krizu u BiH. Naravno da bi za Republiku Srpsku, ali – ko hoće i može da vidi – i za BiH bilo bolje da se vrati ona politička ravnoteža koju je donio izvorni Dejtonski sporazum. Zato je potrebno da Dodik, odnosno ono što zagovara, ne izađe poraženo iz ove situacije. Plaši me vezivanje njegove sudbine za sudbinu Republike Srpske, ali sam protivnik bilo kakvog intervencionalizma i političkog nasilja. Kako god da okrenete, posljedice mogu biti vrlo neprijatne!

Nakon poraza opozicionog kandidata za gradonačelnika Prijedora, na površinu su isplivale otvorene netrpeljivosti među pojedinim političarima iz opozicije. Može li opozicija, u stanju u kakvom se danas nalazi, pobijediti Dodika i SNSD na izborima sljedeće godine?

Poteze koje u posljednje vrijeme povlači opozicija u Republici Srpskoj ja više ne mogu da prihvatam kao infantilne i diletantske, da ih objašnjavam kao posljedice političke dezorijentisanosti i beskonceptualnosti, da ih opravdavam kao tragikomične plodove dugotrajnog političkog zlostavljanja od strane vladajuće bulumente i njihove medijske mašinerije, bankrota kadrova, principa i ideja. Meni ovo djeluje kao političko samoubistvo s predumišljajem ili, u najboljem slučaju, pravljenje sprdačine od posljednjih rezervoara nade u promjene, omalovažavanje stajališta opozicionog spektra birača. Takvi su na prijedorskim izborima ogromnom većinom izglasali – bojkot! Takvi su poručili – svi ste isti! Plašim se da će značajan broj ljudi dići ruke od glasanja, političke participacije, vjere u promjene. Dodik je ponovo pobijedio zahvaljujući svojim tobožnjim protivnicima. Čini se da samo sam sebe može srušiti. I kad god se dovede u takvu situaciju, opozicija se uplete u mrežu njegovih egzibicija, ali i sopstvenog karaktera, pa se rasplet okrene u njegovu korist.

Da li se Nenad Nešić i DNS, nakon najave formiranja “trećeg bloka” i isticanja svojih kandidata za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH, i dalje mogu smatrati opozicijom? Da li je Nešić “Dodikov čovjek”, kako već dugo tvrde pojedini opozicionari, poput Nebojše Vukanovića?

Od trenutka kada su SDS i PDP razdragano prihvatili DNS i počeli da djeluju kao trojni pakt lično ne mogu više da ih markiram kao opoziciju. Kao da SDS-u i PDP-u nije bilo dovoljno što u svojim redovima i dalje imaju kadrova koji već rade u korist režima, spavača koje je dobar dio javnosti odavno prepoznao, budućih preletača čim se za to ukaže prilika, raznih persona koje zaista nisu kompetentne da bi ih narod sutra izglasao. DNS je višegodišnji saveznik SNSD-a, grupacija koja dijeli odgovornost za sve što se do sada dešavalo u Republici Srpskoj. Sistem vrijednosti koji ona oličava nije ni po čemu opozicija aktuelnoj vlasti. Budimo pošteni, Vukanović i Trivićka, donedavno i Stanivuković, jedini su zaslužni što je opozicija uopšte preživjela prethodne godine. Dodao bih još i vašeg zemljaka Krunića kao čestitog narodnog poslanika. Ja takvog čovjeka ne mogu ni da zamislim u savezu sa Nešićem.

Time ne namjeravam da lidera DNS-a opisujem uvredama i osuđujem njegove taktičke poteze, koji su mi inače bili potpuno predvidivi, prije bih mu se mogao zahvaliti što mi je omogućio da razbijem iluzije o dometima opozicije i njihovoj iskrenoj namjeri da mijenjaju sistem, obračunavaju se protiv negativnih društvenih pojava koje su mom narodu zajahale za grbaču, slomile kičmu, protjeraje djecu, izopačile ukuse! Njihov izbor je bio da igraju na matematiku i trgovinu, a ja sam priželjkivao etiku i načelnost u politici. Vukanović očigledno uživa ogromnu podršku naroda zbog svoje iskrenosti, neposrednosti i onog prepoznatljivog tona narodnog tribuna koji govori u ime potlačene mase, ali već duže vrijeme vidim da je veća smetnja tzv. opoziciji nego režimu protiv kojeg se bori. Što se tiče “trećeg bloka”, do juče se činilo da bi on bio logična opcija, ali upravo za Vukanovića i ljude koji ne žele koaliciju sa DNS-om, a ovako ispada da ga je Nešić preduhitrio i da se situacija iznova mijenja. Ne treba zaboraviti i da se u međuvremenu organizovao još jedan “treći blok”, kojeg čine probošnjačke partije koje se predstavljaju kao “bosanske patriote” i “pokret za državu”, a njihove ambicije sigurno nisu da rade na jačanju političke pozicije Republike Srpske, na šta će opozicija morati da ima autentičan odgovor.

Da li posljednje zaoštravanje političke situacije u BiH može da preraste u neki ozbiljniji sukob, kao što upozoravaju pojedini analitičari?

Toliko se već govori o ozbiljnim sukobima ili, budimo direktni, o ratu ili bar oružanim lokalnim incidentima, da je to samo po sebi porazno i zabrinjavajuće. Čak da se ne ispali nijedan metak, već je palo toliko teških riječi, ispostavilo se da mržnja natapa sve u ovoj zemlji i da ludilo nije upokojeno ni poslije tri decenije. Čak i da se sutra političke elite počnu praviti kao da se ništa nije desilo, da je sve ovo bila samo stara i dosadna predizborna klaonica, ostaje gorak ukus o nemogućem saživotu, o dubokim i nepomirljivim razvalinama između nas, bolesnim ratnim pokličima, autoritarnim naravima, gomili nikogovića koji su okupirali javni prostor, zaposjeli razne značajne funkcije, stekli nekakva zvanja, huškaju i laprdaju bez odgovornosti. Globalne tendencije u ovom trenutku izgledaju tako da balkansko bure baruta mnogima pogoduje ne kao epicentar sukoba koliko kao pomoćno igralište i puzli u međunarodnoj slagalici moći. Lokalne neodgovorne i kratkovide političke elite nisu uvjerile vlastite narode da samostalnim odlukama mogu održati kakvu takvu stabilnost.

Vjerujete li u to da će SAD i EU preduzeti neke “robusnije” mjere prema domaćim političarima, ukoliko ne dođe do smirivanja tenzija? Budući da još uvijek ne postoje naznake rješavanja ni kosovskog problema, kako vidite budućnost ovog regiona?

Pa zar te mjere već nisu spakovane i aktivirane? Ne vidim da one mogu dovesti do smirivanja tenzija, a pogotovo ne do razrješavanja konflikata. Nezahvalno je predviđati u kojem će se pravcu razvijati situacija jer rasplet zavisi od niza faktora, najznačajniji od njih su nama nedokučivi i odnose se na širi kontekst kao što sam već napomenuo. Kada je riječ o Zapadnom Balkanu već neko vrijeme vidimo dvije tendencije. Paralelno, ma koliko to sumanuto zvuči, testiraju se i dezintegracioni i intergracioni procesi. Za BiH i Kosmet ne mogu se naći rješenja koja zadovoljavaju sve aktere i garantuju mir, a inicijativa o “Otvorenom Balkanu” djeluje kao vrlo složena, ali i krajnje razumna opcija bar za neko vrijeme. U tom slučaju, najlakše bi bilo zaključiti da oni politički faktori koji ometaju taj proces predstavljaju zajednički problem vodećih regionalnih lidera i kao takvi imaju realne izglede da budu i uklonjeni sa političke scene, ali istim tim liderima još mogu da posluže kao aduti u međusobnom podizanju uticaja. Nisu ovo trenuci kada se mogu prognozirati i krajnje precizno izložiti jedno ili dva rješenja, ali nije baš ni da se ne naziru bazični diskursi naredne faze balkanske političke i socijalne perspektive.

11 Shares
11 Shares
Copy link