Početna  /  MH INTERVJU Đogo: Ekonomsko stanje u Srpskoj liči na priču o cvrčku – vlasti su pjevale, a narod će da gladuje!
Izdvajamo Teme i komentari

MH INTERVJU Đogo: Ekonomsko stanje u Srpskoj liči na priču o cvrčku – vlasti su pjevale, a narod će da gladuje!

Profesor Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu, Marko Đogo, tvrdi da Republici Srpskoj u skoroj budućnosti prijeti ozbiljan rizik od bankrota zbog nerazumnih poteza aktuelne vlasti, poput onog da se po nepovoljnim uslovima zaduže na Bečkoj berzi.

U intervjuu za Moju Hercegovinu Đogo, između ostalog, ističe da je uzrok relativnog rasta životnog standarda u Srpskoj, prije svega, odlazak sve većeg broja ljudi u inostranstvo, a ne uspješna ili mudra ekonomska politika vlasti.

“Rast ekonomske aktivnosti i životnog standarda koji mi trebamo, onaj koji bi zadržao ljude ovdje, se ne događa. Tako da se naši političari, zapravo, nemaju čime pohvaliti”, kaže Đogo za naš portal.

Kako komentarišete tvrdnje koje možemo čuti od čelnika aktuelne vlasti u Srpskoj, a prema kojima narod ovdje “živi dobro”, kao i da ekonomska situacija nije toliko loša?

Kao ekonomista, trudim se da svoje mišljenje zasnujem na podacima i da budem objektivan u njihovom tumačenju. Prema tim podacima, životni standard kod nas od završetka rata na ovamo zaista raste, izuzev u godinama uvoznih šokova, poput 2008, 2012/13, 2020. ili kraja 2021. Međutim, glavna zamjena teza, a usudio bih se reći i podvala, je u tome što naše vlasti žele da prikažu kako su oni zaslužni za taj, kakav-takav, rast životnog standard.

Kako to mislite?

Moja istraživanja pokazuju da se većina porasta životnog standarda može pripisati samo jednoj pojavi – emigraciji. Tačnije, posljedica je odlaska ljudi sa ovih prostora. Rezultat toga je, u skladu sa starom ekonomskom zakonitosti da onaj resurs koji postaje rijeđi postaje i skuplji, da zaista dolazi do rasta plata i da se stanovništvo koje preostane ovdje sve lakše zapošljava, što znači da životni standard zaista polako raste. Međutim, kao što sam već objasnio, sve to u velikoj mjeri nije zasluga naših vlasti. Prije bi se moglo reći da je to njihova krivica!

Da li je Republika Srpska prezadužena, kako tvrde pojedini ekonomski stručnjaci? S druge strane, predstavnici vlasti odgovaraju da su sve zemlje u regionu, pa i Evropi, mnogo zaduženije od RS. Šta je istina?

Moje mišljenje je da je Republika Srpska umjereno zadužena, ali da zbog naših slabosti, ipak, postoji značajan rizik da u skoroj budućnosti bankrotiramo. Dakle, jedna objektivna komparacija pokazuje da Republika Srpska danas nije puno zaduženija nego što je bila prije deset godina. Tačnije, na kraju 2011. dugovali smo oko četiri milijarde KM, što je iznosilo 47 odsto našeg tadašnjeg BDP-a, dok danas dugujemo oko šest milijardi KM, što iznosi 51-52 odsto našeg današnjeg BDP-a. Drugačije rečeno, zahvaljujući rastu BDP-a dug nije puno porastao u relativnom smislu, mada u aposlutnom iznosu svakako jeste. Međutim, taj odnos je i dalje niži od svih zemalja regiona i većine zemalja Evrope. Jedino je Federacija BiH daleko ispod nas po težini duga, ali treba istaći i da je FBiH jedna od rijetkih regiona u Evropi koji je u zadnjih deset godina smanjio nivo svoje zaduženosti. Konkretno, oni su sa 37 odsto racia ukupni javni dug/BDP u 2011. spali na 27-28 odsto na kraju 2021, što ih čini skoro duplo manje zaduženim od nas u Republici Srpskoj. Međutim, ako zanemarimo politiku, Federacija BiH je zaista fenomen, odnosno nije objektivan primjer za poređenje. Ipak, ono što mene zabrinjava kao ekonomistu nije trenutni nivo duga, već djetinjast odnos političara u Republici Srpskoj ka ovom pitanju, od načina donošenje odluka o zaduženju do načina utroška tih sredstva.

Možete li to da nam pojasnite?

Dobar primjer ove djetinjarije je zaduživanje na Bečkoj berzi 2018, kada je donesena odluka da se Republika Srpska zaduži na način da nam kompletan dug dospijeva u jednoj godini. Tako smo došli u situaciju da ćemo u 2023. morati da pronađemo milijardu KM da bismo platili prispjele rate javnog duga. Ako nas, slučajno ili namjerno, neko u 2023. isključi sa međunarodnog tržišta kapitala, skoro sigurno ćemo bankrotirati – odnosno nećemo moći da servisiramo dospjele obaveze. Alternativno, plate i penzije budžetskih korisnika će morati biti drastično umanjene. Smatram da se u takvu situaciju i rizik nismo doveli zbog neznanja zaposlenih u Ministarstvu finansija, već zbog toga što ih pravi donosioci odluka o našoj sudbini nisu ni konsultovali. Dakle, struka je gurnuta u stranu. Politika, i to ona najprimitivnija, preuzela je primat i uvela nas u rizik. O tome svjedoči i činjenica da će nam već naredne 2024. godine rata duga pasti na 400 miliona KM, što je, uslovno rečeno, podnošljivo. Međutim, takve fluktuacije u težini tereta javnog duga su odlika primitivnih društava.

Da li će ova godina, kako neki predviđaju, u ekonomskom smislu biti mnogo teža i izazovnija od prethodnih?

Vrlo vjerovatno, mada zadržavam i izvjesnu dozu optimizma. Naime, 2021. smo završili sa naglim porastom inflacije, kakva nije zabilježena u BiH u zadnjih 20 godina. Sasvim je izvjesno da rast plata trenutno ne prati rast opšteg nivoa cijena, što znači da nam se životni standard pogoršava. Ako nas taj pad životnog standarda uvede u situaciju još bržeg rasta cijena, ulazimo u tzv. spiralu cijene-nadnice koja je vrlo opasna po bilo koju ekonomiju. Tačnije, ako druge zemlje zaustave inflaciju prije nas, dalji rast naših cijena i nadnica ugroziće našu izvoznu konkurentost i trebaće nam godine patnje i siromaštva da se iz te zamke izvučemo. Teoretski govoreći, rješenje bi moglo biti u devalvaciji deviznog kursa, ali samo ako bismo mogli postići da poslije te devalvacije ne dođe do još jednog skoka inflacije. U maloj otvorenoj ekonomiji, kakva je naša i gdje političari imaju snažan uticaj na sve, uključujući i postavljenje ključnih ljudi u Centralnoj banci, veća je šansa da ugledate jednoroga kako slobodno leti nebom, nego da devalvacija ne bude praćena još većom inflacijom.

Na osnovu čega zasnivate tu “izvjesnu dozu optimizma”, kada je riječ o ovoj godini?

Umjereni optimizam zasnivam na činjenici da se kod nas izvorno radi o uvoznoj inflaciji. To znači da smo preko sistema valutnog odbora uvezli inflaciju iz Njemačke, Italije i drugih zemalja EU sa kojima BiH ima razvijene trgovinske odnose i čija je valuta Evro. Zbog toga bismo mogli da se nadamo da će mjere tamošnjih monetarnih vlasti, da ograniče tamošnju inflaciju, imati pozitivne uticaje i kod nas.

Koliko je pandemija Kovida-19 kriva za aktuelnu krizu? Može li se predvidjeti kada će doći do stabilizacije ekonomskih prilika?

Kriza izazvana pandemijom Kovida-19 je bila jedinstvena u modernoj istoriji, ne zbog samog virusa, već zbog jedinstvene reakcije državnih vlasti na njegovu pojavu. Naime, nikada ranije vlasti u tako velikom broju zemalja nisu tako naglo ograničile ekonomske aktivnosti da izazovu istovremeni pad i ponude i tražnje. Međutim, već sredinom 2020. tražnja je potaknuta javnom potrošnjom, a krajem te godine i početkom naredne većina restrikcija je otklonjena i možemo vidjeti da su se osnovni ekonomski parametri – BDP, zaposlenost, nivo izvoza i uvoza – uglavnom vratili na predkrizni nivo. Ostaje porasli nivo javog duga, kao trajna uspomena na krizu. U onim zemljama u kojima je javni dug već bio visoko, taj porast bi mogao da ih gurne “preko granice”. Međutim, za većinu, situacija se već vratila u normalu.

Šta bi, po vašem mišljenju, nadležni trebalo da preduzmu kako bi se zaustavio skoro svakodnevni rast cijena osnovnih životnih namirnica?

Nažalost, moje je mišljenje da naše vlasti sada ne mogu da urade puno, ili čak ništa. Mogu pokušati da ograniče rast cijena administrativnim mjerama, ali to ne bi moglo da se zadrži dugo jer bi praktično značilo negaciju tržišne privrede. U drugim zemljama vlasti pribjegavaju mjerama pomoći stanovništvu, bilo kroz odricanje od dijela poreza, na primjer kroz smanjenje stope PDV-a, bilo kroz novčane dotacije najugroženijima. Međutim, da biste to mogli da radite morali ste u “dobrim” vremenima da štedite i da provodite mjere za povećanje efikasnosti ekonomskog sistema. Naše vlasti nisu radile ni jedno ni drugo. Sve ovo liči na onu priču o lakomislenom cvrčku koji je cijelo ljeto pjevao, pa sada gladuje. Osim što su ovdje vlasti pjevale, a narod će da gladuje.

Zašto u Republici Srpskoj nema značajnijih stranih investicija?

Zbog nestabilne političke situacije, široko rasprostranjene korupcije i nedostatka vladavine prava. Republika Srpska ima ogromne neiskorištene potencijale, prvenstveno u energetskom sektoru, poljoprivredi i turizmu. Blizina tržišta EU je, takođe, značajan faktor zbog kojeg bi strani inevestitori mogli doći. Međutim, šta će vam fabrika ako ne znate hoće li je sutra neko razoriti, da li ćete imati kvalifikovane radne snage ili ako vam neko traži reket, kako biste mogli da poslujete? Zbog toga su kod nas moguće ozbiljnije investicije samo onih koji se ne boje domaćih vlasti i kojima domaća radna snaga nije presudan faktor za povrat investiranih sredstava. Ostali, a takvih je većina, izbjegavaju nas u širokom luku.

4 Shares
4 Shares
Copy link