Uvođenjem vanrednog stanja u RS i vanredne situacije u FBiH pod maskom zaštite zdravlja, vlasti oba entiteta sa pandemijom su se borila najviše “treniranjem discipline” građana i grubim narušavanjem zagarantovanih ljudskih prava.
Ovo tvrde pravni stručnjaci iz oba entiteta, primjećujući i da je u Federaciji BiH neko odmah prepoznao gruba kršenja građanskih prava i žalio se Ustavnom sudu BiH, dok takvog interesovanja iz Srpske nije bilo. Zapravo je samo jedna žalba stigla u Ustavni sud RS i to od banjalučkog advokata Darija Sandića, ali o njoj se nije ni raspravljalo jer sud još nije zasjedao. Ostaje pitanje kako to da se potpuno zabranilo kretanje ljudima koji su zdravi, odnosno nisu pozitivni na virus Kovid-19, kao i onima koji su dolazili iz inostranstva i držani u neuslovim i prljavim karantinima po dvije i više sedmica, a da uopšte nisu ni testirani.
I dok je Federacija BiH, koja je uvela zabranu kretanja starijima od 65 i mladima do 18 godina, nakon mjesec dana “disciplinskog treninga” nad građnima svoju odluku morala da ukine i dopusti kretanje svima te ukine policijski čas, u Srpskoj, u kojoj se zabrana odnosila samo za starije, zabrane su i dalje na snazi, iako su mnoge od njih u suprotnosti sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.
Policijski čas u Srpskoj još uvijek nije ukinut, pa većina građana i sada ima upitnik iznad glave kako to da se opasnost od virusa suzbija u periodu od 22 časa do pet sati ujutro, dok u ostatku dana, kada se život polako normalizuje, stavaraju gužve u supermarketima i drugim prodavnicama, ne postoji tolika opasnost. Takođe, kretanje osoba starijih od 65 godina i dalje je ograničeno na jutarnje sate, odnosno od sedam do 13 časova, dok im je izlazak u prvih mjesec dana bio gotovo potpuno zabranjen (dozvolu su imali samo dva dana sedmično na nekoliko sati).
Advokat Dario Sandić kaže da je u ovom periodu prekršen niz ljudskih prava među kojima je ono na slobodu, na mišljenje, na zdravstvenu zaštitu…
„Ograničavanjem prava kretanja povrijeđeno je pravo na slobodu građana, donošenjem uredbe o izazivanju panike i kažnjavanju (op. aut. koja je ubrzo i povučena) povrijeđno je pravo na mišljenje i izražavanje istog, nepostojanjem adekvatne zdravstvene zaštite koja je morala biti obezbijeđena od strane entitetskih vlasti povrijeđeno je pravo na život i zdravlje. Takođe, pored preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) da zdrave osobe ne treba da nose maske i rukavice jer i one same mogu izazvati određene bolesti, vlast je sada uvela striktno nošenje maski i to bez ikakvog obrazloženja. Ovo može biti jedan od vidova ograničenja prava slobode, jer ukoliko nemate novca da kupite masku ili maski nema u prodaji ili jednostavno ne želite da nosite masku jer SZO kaže da se maska ne treba nositi, onda imate problem da se krećete jer će vas novčano kazniti. Ovo je kao da vam neko kaže: ‘Slobodni ste građani i možete slobodno da se krećete i koristite svoja prava, ali morate imati plave oči ili crvenu knjižicu ili žutu zvijezdu oko ruke, ili bedž sa likom pelikana’. Ovo jednostavno nije sloboda koja je svojstvena državnim uređenjima u 21. vijeku. Ovo je zloupotreba straha, nepismenosti i kukavičluka građana”, ističe Sandić za eTrafiku.
Advokat Aleksandar Jokić ide korak dalje i kaže da prava građana jesu bila uskraćena u cilju zaštite nekih drugih prava, ali da ipak ostaje ogromno pitanje opravdanosti svih mjera i njihove proporcionalnosti.
„Pored navedene slobode kretanja, upitno je da li su lica koja su u karantinu bez pozitivnog testa na Kovid-19 lišena slobode i ako jesu da li su zakonito lišena. Na kraju pitanje zabrane obavljanja određenih djelatnosti je do sada nekako pravno bilo najmanje sporno u javnosti, ali ipak ima mjesta polemici. Ja svakako ideološki naginjem individualnim slobodama više nego kolektivnoj sigurnosti i kroz tu prizmu i posmatram navedena pitanja. No, nadam se da ćemo se brzo vratiti u normalno stanje, pa da ćemo onda polemisati da li su mjere bile zakonite i proporcionalne ili ne”, kaže Jokić.
Vanredno stanje samo po sebi podrazumijeva suzpenziju određenih ljudskih prava, a radi zaštite onog neprikosnovenog ljudskog prava – prava na život, ističe za eTrafiku advokatica Jovana Kisin.
Ona kaže da bi u stanju proglašene pandemije, pasivno držanje države, odnosno propuštanje države da donese određene mjere zaštite bilo suprotno zaštiti ljudskih prava. Uzevši u obzir obavezu države da aktivno štiti stanovništvo od zarazne bolesti, kaže ona, sasvim je očekivano da je država morala donijeti određene mjere radi suzbijanja epidemije. Međutim, od ključne je važnosti da su takve mjere i odluke zakonite, legitimne i proporcionalne. Bilo je propusta u smislu nadležnosti, blagovremenosti pa i legitimnosti, ali je doneseno jako mnogo odluka pa bi analiza zakonitosti i svrsishodnosti svake od njih bila poprilično opširna.
„U ovom trenutku najveću dilemu zakonitosti i legitimnosti izaziva odluka o zabrani kretanja građana ili tzv. policijski čas. Odluke koje se odnose na zabranu kretanja od početka se ne objavljuju blagovremeno što za posljedicu ima nepripremljene građane na takve zabrane. Bili smo svjedoci gužvama u marketima i apotekama da bi građani stigli da obezbjede osnovne životne namirnice, zbog čega se takvim načinom odlučivanja i nebrigom za posljedice od strane nadležnih organa stvarao kontraefekat od željenog. Dodatnu neozbiljnost izazvale su i hitne represivne mjere koje su opet hitno ukidane pa su građani zbunjeni, izrevoltirani i na vlasti gledaju sa manjkom povjerenja i poštovanja. Takve greške, u trenucima kada je nužno da građani budu poslušni i solidarni, su krajnje neprimjerene i neefikasne”, smatra ona.
Haris Šahbaz, šef Kabineta Ombudsmana BiH kaže za eTrafiku da je ova institucija u proteklom periodu zaprimila 35 žalbi koje se odnose na kršenja ljudskih prava, koja su uzrokovana pandemijom korona virusa. Znatan broj žalbi odnosi se na zaštitu ljudskih prava ranjivih kategorija građana.
„U cilju sistemske zaštite ljudskih prava ranjivih kategorija građana, 31. marta su izdate preporuke Ombudsmana za ljudska prava BiH, kojim se ukazuje na potrebu povećanog nadzora i poduzimanja što efikasnijih mjera u odnosu na rizične i osjetljive grupe građana, odnosno starije osobe, osobe sa invaliditetom, djecu, samohrane roditelje, te osobe koje zbog hroničnih oboljenja, autoimunih bolesti i drugih zdravstvenih poteškoća spadaju u rizičnu grupu građana”, rekao je Šahbaz.
Dakle, niz odluka koje su donosili organi kose se sa svim važećim ustavima i međunarodnim konvencijama čiji je potpisnik BiH. Brojni su primjeri kršenja građanskih prava, počev od ograničavanja slobode kretanja, do stvaranja nejednakosti među građanima. Uz sve to, pokušalo se i s obuzdavanjem bilo kakve kritičke riječi, pa čak i ograničavanjem slobode medija i kretanja novinara.
Podsjetimo, FBiH vanrednu situaciju uvela je 27. marta i ograničila kretanje građanima starijim od 65 i mlađim od 18 godina, a sve to morala je da ukine 22. aprila nakon što je Ustavni sud BiH utvrdio da su prekršena ljudska prava. Zabrane u Srpskoj nisu do kraja ukinute, niti je zasjedao Ustavni sud RS.
Ustavni sud BiH odlučivao je zajedno o ukupno tri apelacije protiv dvije naredbe Federalnog štaba civilne zaštite. U toj odluci sud je utvrdio da osporene mjere o zabrani kretanja lica starijih od 65 i mlađih od 18 godina ne ispunjavaju zahtjev „proporcionalnosti“ iz Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Sud je naglasio da se u naredbama ne vidi na čemu se zasnivaju procjene donosioca da ove dvije starosne grupe na koje se naredbe odnose nose veći rizik da će se zaraziti ili prenijeti zarazu Kovidom-19. Nisu razmatrane mogućnosti uvođenja blažih mjera ako takav rizik opravdano postoji, nisu striktno vremenski ograničene, niti je utvrđena obaveza njihovog redovnog preispitivanja kako bi se obezbijedilo da traju samo onoliko koliko je to „neophodno“ i da se ublaže ili ukinu čim situacija to dozvoli. Iz ovog se vidi da je odluka Ustavnog suda BiH donesena po konkretnim apelacijama protiv konkretnih mjera konkretnih naredbi koje važe u FBiH. Takve odluke ne mogu se odnositi na RS jer mjere koje važe u RS važe na osnovu drugih propisa koji nisu bili, niti su mogli biti, predmet razmatranja ove odluke.
To znači da bi trebala postojati apelacija nekoga od građana RS da bi Ustavni sud BiH uopšte razmatrao to pitanje. A budući da je u pitanju drugi propis, drugi postupak donošenja, ne postoji garancija da bi odluka Ustavnog suda BiH bila identična.
Ovim pitanjem dosta su se ovih dana bavili i federalni mediji koji naglašavaju da je Krizni štab Federacije BiH prekršio Ustav BiH, derogirao ljudska prava i slobode.
Oni navode da je nizom naredbi Kriznog štaba kamufliranih u „interes građana” do 16. marta ove godine zapravo izvedeno kopiranje „despotskih manira vlasti Aleksandra Vučića i Viktora Orbana”, što je izazvalo oštre reakcije stručne javnosti. Donošenjem odluke Ustavnog suda BiH, pišu oni, postalo je potpuno jasno da je prisutan veliki jaz između kompetencija i ambicioznosti osoba koje trenutno stoje na čelu Kriznog štaba. Naredbe i zaključci ovog tijela, smatraju pravni stručnjaci u FBiH, posebno one koje se odnose na zabrane kretanja i zatvaranje određenih kategorija stanovništva, predstavljaju grubo kršenje Ustava BiH, u odredbama koje se odnose na ljudska prava i slobode.
Stručnjaci za pitanja ljudskih prava izjavili su, između ostalih i za Slobodnu Bosnu, da Federalni štab izlazi iz okvira svojih nadležnosti i odlukama koje donosi ograničava i derogira odredbe Ustava BiH, što je par excellence primjer grubog napada na ustavni i zakonski poredak u BiH.
Ahmed Žilić, sarajevski advokat, rekao je za pomenuti medij da nema sumnju da su naredbama Kriznog štaba FBiH povrijeđena ljudska prava i slobode, i to u nesrazmjernoj mjeri nedopustivoj za standarde i vrijednosti vladavine prava, poštovanja ljudskih prava i demokratskih institucija, i da je u svojoj najvažnijoj odluci od 16. marta Vlada FBiH derogirala ljudska prava i temeljne slobode i ignorisala državni Okvirni zakon.
„Tek nas je izbijanje pandemije 2020. godine suočilo i sa paradoksima, apsurdima i kontradikcijama Ustava Federacije BiH prema kojem je Vlada Federacije ovlaštena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju, kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti. Međutim, već narednom ustavnom normom Federalni ustavotvorci u potpunosti su zabranili derogaciju svih ljudskih prava i sloboda. Ne može uredba sa zakonskom snagom derogirati prava i slobode utvrđene ovim ustavom“, navodi on.
Stručnjak za ljudska prava Mervan Miraščija smatra da i te kako postoje elementi krivične odgovornosti osoba koje su donijele neustavne odluke u proteklom periodu i da je obaveza tužilaštava da reaguju po službenoj dužnosti na sva nezakonita ponašanja sa elementima krivične odgovornosti. Takođe, smatra on, i građani bi morali koristiti mogućnosti prijava prema nadležnim tužilaštvima i na izvjestan način činiti pritisak da rade svoj posao.
On smatra da je stavljanje u karantin poseban i veoma težak primjer kršenja ljudskih prava građana. Ovo zato jer u federalnom Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti na koje se u rješenjima pozivaju, karantin (op. aut. za one koji nisu zaraženi) uopšte ne postoji. Kršenje se tu ne završava jer osobama u karantinu zabranjuju napuštanje objekta, ali ne daju i obavezni medicinski pregled kako to zakon predviđa. Preciznije, zakon kaže da se pod karantin stavljaju i zdravstveni radnici određeni za liječenje osoba u karantinu. Takođe, u obrazloženjima rješenja navodi da „nije dopuštena žalba“, iako zakon eksplicitno navodi da se karantin određuje rješenjem protiv kojeg je dozvoljena žalba. Svim navedenim nezakonitostima rješenja Federalnog ministra zdravlja o karantinu se krše brojna ljudska prava građana kojima je određen karantin.
„Mislim da bi bilo veoma svrsishodno da pokrenu i krivične prijave protiv Federalnog ministra zdravlja, jer se praktično svi mogu smatrati lišenim slobode i to bez pojedinačno donesenih presuda sa obrazloženjima i mogućnostima korištenja efikasnog i djelotvornog pravnog lijeka pred nadležnim sudom“, tvrdi Miraščija za Slobodnu Bosnu.
Da odluku Ustavnog suda treba sprovesti na teritoriji cijele BiH, smatra sudija Suda BiH Branko Perić.
“Ne treba čekati da Ustavni sud šalje odluku Federalnom štabu, već je odmah prilagoditi onako kako je rekao Ustavni sud BiH. Mislim da bi trebalo te naredbe svesti na razumnu mjeru. Pogotovo u ovom dijelu koji se odnosi na ograničenje slobode kretanja. Takođe, odluka Ustavnog suda BiH se primjenjuje na cijeloj teritoriji. U suprotnom, došli bismo u situaciju pravne diskriminacije”, kaže Perić.
Zabrane kretanja posebno su pooštravane u RS u vrijeme praznika – Vaskrsa, Prvog maja i Đurđevdana. U ostalim danima policijski čas je bio od 20 časova do pet sati ujutro, a od 7. maja pomjeren je na 22 časa.
Za vrijeme Vaskrsa policijski čas je na teritoriji Republike Srpske trajao od petka 17. aprila u 15 časova do ponedjeljka 20. aprila u pet časova . Za Prvi maj takođe je bio proširen policijski čas u Srpskoj, pa su građani morali da ostanu u svojim kućama 1, 2, pa čak i 3. maja od podne do pet časova ujutro. Vlasti u Srpskoj čak su se držale stava da ovo nije posebno strogo, ako se ima u vidu da je Srbija tih dana imala policijski čas od čak četiri dana.
“A ne želimo ni represivno da djelujemo pa da kažu evo je policijska ili neka druga diktatura”, rekao je tada predsjednik Vlade RS Radovan Višković.
Lov u mutnom
Vanredno stanje, odnosno situacija, pokazali su se i kao plodno tlo za netransparentne javne nabavke. Rijetke su uspjele isplivati i alarmirati javnost poput afere “Respiratori”, u kojoj je 80 respiratora iz Kine uvezlo preduzeće za prodaju malina a dalja istraga pokazala da oni ne posjeduju ni minimum potrebnih bitnih karakteristika za adekvatan tretman pacijenata, ali i kod nje još uvijek nema naznaka da će odgovorni biti adekvatno kažnjeni. Inače, ugovor vrijedan 10,5 miliona KM potpisali su direktori Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) Fahrudin Solak i vlasnik firme “F.H. Srebrena malina” Fikret Hodžić. Solak je u međuvremenu suspendovan, ne i smijenjen i kažnjen, a tokom suspenzije primaće punu direktorsku platu.
To nije bila jedina afera jer su firme za pravljenje kolača nabavljale zaštitne maske, firma koja prodaje aditive za gorivo posteljinu i madrace u karantinu, a turistička agencija nabavljala je maske i zaštitnu opremu za bolnice.
Izvor: eTrafika
