Ko će ovaj narod u oči pogledati?!

Poplave. Pet godina kasnije. I dalje nam ništa nije bar malo jasnije. Glavešine nas uvjeravaju da je situacija pod kontrolom, jedan odbornik Grada Banjaluke poručuje da ne žali potopljene gradove koji nisu dali podršku vladajućem SNSD-u, kojem i sam pripada, a jedna novinarka Javnog servisa se iz topline TV studija kikoće zbog činjenice da je koleginica sa terena ”izgleda u ozbiljnoj vodi”, a narod više ne zna kome vjerovati – vlastitim očima ili vrhuški sa ružičastim naočarama. Ko će ovaj narod u oči pogledati, ali onako direktno a ne preko malih ekrana i kada će se (da li će se) to dogoditi?! Poslovica kaže da voda sve odnese ali sramotu ne. Još jednom smo ”izbačeni” iz poplave sa svim (ili gotovo svim) problemima kojima smo okruženi i kojima ćemo, očigledno, još dugo biti… 

Premijer Republike Srpske, Radovan Višković, izjavio je, povodom poplava koje su obuhvatile veliki dio Republike Srpske, da situacija nije ni blizu alarmantna kao 2014. godine pozvavši javnost da ne podliježe špekulativnim pisanjima pojedinih portala koji bespotrebno šire paniku. Samo poređenje elementarnih nepogoda je prilično degutantno, jer onom kome imovina strada muku ni najmanje ne olakšava saznanje da je ovogodišnja poplava bezazlenija od one iz 2014. godine. Još je degutantnije licitirati brojem potopljenih kuća i imanja i cjelokupnom štetom, a najmalignije od svega je svakako to što se putem Javnog servisa i drugih medija javnost obmanjuje, a sve po principu ”ne vjeruj svojim očima no meni”.

Narod je pozvan da vjeruje institucijama uz konstataciju premijera da je ”najbitnije da su ljudski životi i pokretna imovina zaštićeni”. Ovdje se zanemaruje nepokretna imovina, koju je valjda nemoguće zaštiti, a ako je već tako, onda su u velikoj mjeri ugroženi i životi, u onom egzistencijalnom pitanju. Ušuškani u neki paralelni univerzum (čije postojanje je iz dana u dan sve očiglednije) u kojem je sve pod kontrolom, sve je bajno i Baj(i)no…

Nakon poplava iz 2014. svi zaposleni su na mjesečnom nivou odvajali simboličan iznos koji je namijenjen solidarnom fondu. Pored toga, brojne donacije su uplaćene u cilju sanacije štete i prevencije budućih šteta. Ono jeste sanirano (a u kojoj mjeri je sanirano, to znaju samo oni kojima je poplava tada opustošila imovinu) a što se tičeprevencije, da li je išta urađeno? Mnoga domaćinstva će, nema sumnje, u rasponu od pet godina, po drugi put biti suočena sa poplavom, ali valjda je najvažnije da je ona poplava bila gora od ove…

Foto: Grad Banjaluka

Gradonačelnik Banjaluke, Igor Radojičić, prikladno obučen u kombinezon Civilne zaštite Republike Srpske, prekjuče objavio vanredno stanje u šest banjalučkih naselja, iako je na istoj konferenciji potvrdio da je šteta nastala u dvadeset i jednom naselju. U toku istog dana, Radojičić povlači odluku o vanrednom stanju, tvrdeći da se situacija stabilizovala. Stanje je dakle, u rekordnom roku stabilizovano, što bi trebalo značiti da narod mora i ima apsolutno povjerenje u institucije i rad istih. Na stranu to što je premijer izjavio da situacija nije alarmantna, valjda je, kao dodatna potvrda superiornosti, bilo neizbježno proglasiti vanredno stanje koje će se brže-bolje poništiti, jer supermeni su to. Doduše, ne baš onakvi kao Vučić, koji je u više navrata izlaskom na teren u sličnim situacijama štitio svoje građane snagom nevjerovatnog Hulka i Klark Kenta zajedno…

Niko od političkih ličnosti nije inicirao neku akciju saniranja štete tako što će ličnim primjerom izaći na teren i izvesti aktiviste (pozicije ili opozicije, danas je valjda očiglednije nego ikad da je opozicija zapravo interesna grupa koja je ime dobila po dozivanju/šurovanju sa pozicijom ”ooooo, pozicijo”). Biti uz narod u teškim (ili manje teškim trenucima nego 2014.) očigledno nije IN, što potvrđuje i slučaj odbornika Grada Banjaluke, Momčila Antonića. Ovaj pulen SNSD-a je napisao na društvenoj mreži Fejsbuk ono što, nažalost, mnogi misle ali ne smiju da kažu ili napišu. On je, zahvalivši se Hercegovcima na lojalnosti vladajućoj partiji, kojoj logično i sam pripada, ”osuo paljbu” po potopljenim mjestima i gradovima koji, po njegovom mišljenju, nisu dali pojačanu podršku SNSD-u, nazvavši stanovnike Modriče, Broda i Šamca ”govnima” kojima želi ”dosta kiše i mekanih nasipa”. On se u komentaru, nadovezao da i stanovnicima Bijeljine želi to isto, dodavši ”da su oni imali 5000 nevažećih listića”. Istomišljenici Antonića očigledno zaslužuju da budu pošteđeni svih nepogoda, dok oni koji to nisu, nisu bolje ni zaslužili. Tako to danas ide, ko hoće da vidi. Mi Hercegovci mislimo kako treba pa smo i pošteđeni ovih poplava i stradanja pokretne i nepokretne imovine (a da, pokretna imovina je bezbjedna…), pa možemo, bez brige, nastaviti pojačanu podršku.

Osudu ovakve objave vjerovatno nećemo ni čuti ni vidjeti, tim prije što je objava uklonjena, po oprobanom receptu ”zaleti se sa bombastičnom izjavom pa poslije pu pike ne važi” ili tako nekako…

Javni servis RTRS, koji bi trebao biti servis svih građana,danima nas uvjerava da razloga za brigu nema, iako smo ”izgleda u ozbiljnoj vodi”, što bi rekla Biljana Knežević, iz topline TV studija. U direktnom uključenju koleginice sa poplavljenog područja, Kneževićeva je uz osmijeh konstatovala da se Ljubica ”izgleda nalazi u ozbiljnoj vodi”, te na taj način se posprdala sa cijelom situacijom, jer ugroženom stanovništvu svakako nije do smijeha ili kikotanja.

Svi smo mi Ljubica, svi smo poput nje prilično dezorijentisani i dakako u ozbiljnoj vodi, do grla, ili foovski  rečeno, ”u govnima smo do guše i baš zato držimo visoko uzdignuto čelo” (Dario Fo – Slučajna smrt jednog anarhiste).

Kako je situacija pod kontrolom, možda ne bi bilo loše poželjeti svim onim koji iznose takve tvrdnje, da im i u kući situacija bude isto ovako kontrolisana a stanje daleko od alarmantnog…

Voda nosi sve, i nosiće opet, tek da nas podsjeti da je tu i da će odnijeti sve osim sramote…

Igor Svrdlin

 

 

 

Autor