Kako je sav (be)smisao domaće političke scene stao u dvije jučerašnje vijesti?

Obren Petrović preuzima dobojski SNSD. Dragan Čavić i Nedeljko Čubrilović razgovaraju o ujedinjenju partija na čijem su čelu. Ove dvije jučerašnje vijesti su savršeno opisale sav (be)smisao ovdašnje političke scene.

Piše: Ognjen Tešić

Ove dvije vijesti, koje su se juče raširile u domaćim medijima, pokazuju sav besmisao političke scene u Republici Srpskoj. Naviknuti da nas od političara apsolutno ništa ne iznenađuje ove informacije izazvaće pažnju dan ili dva a potom se prihvatiti kao sasvim prirodne i očekivane. A da su sve samo ne to dovoljno je podsjetiti se sa kojih pozicija su, prije šest ili sedam mjeseci, djelovali političari spomenuti na početku teksta.

Obren Petrović, dugogodišnji gradonačelnik Doboja, uz prvog čovjeka Bijeljine Miću Mićića, bio je jedna od posljednjih „tvrđava“ SDS-a i „brana“ od potpune dominacije SNSD-a u Srpskoj i brisanja opozicije sa gotovo čitave teritorije. Petrović je bio i na čelu Gradskog odbora SDS-a, stranke koja je u Doboju vladala još od uspostavljanja višestranačja, i koju stranka Milorada Dodika nije mogla poraziti ni kada je bilježila rekordnu popularnost.

„Šizofrena situacija“

Iz SNSD-a su Petrovića godinama nazivali izdajnikom jer je Doboj učlanio u Zajednicu opština turskog svijeta, ali i optuživali za kriminal i korupciju te označavali kao glavnog kočničara napretka ovog grada. Dan nakon prošlogodišnjih opštih izbora na kojima je osvojio poslanički mandat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, 8. oktobra, Petrović javno istupa i navodi da je spreman na saradnju „sa Dodikom i SNSD-om“ i od tada svi napadi na njega staju. Doduše od strane predstavnika partija vladajuće koalicije, dok je od tog momenta verbalna paljba na njega krenula od dojučerašnjih stranačkih kolega.

Ubrzo Petrović biva izbačen iz SDS-a, pristupa poslaničkom klubu okupljenom u PDPS BiH oko SNSD-a, a njegovim stopama kreću i poslanici SDS-a iz Doboja u Narodnoj skupštini RS, Danijel Jošić i Nebojša Marić, koji se priklanjaju vladajućoj koaliciji okupljenoj oko najveće partije u Srpskoj. Iz SDS-a istupa i svih 11 dobojskih odbornika a van partije, nakon što ga je isključio predsjednik SDS-a Vukota Govedarica, ostaje i zamjenik ministra odbrane BiH Boris Jerinić.

Upravo Jerenića kandiduje široka koalicija, među kojima i SNSD, na izborima za Petrovićevog nasljednika na čelu grada, dok mu je glavni protivkandidat bio Nebojša Šajinović iz SDS-a. Tako su Dobojlije bile suočene sa potpuno apsurdnom situacijom gdje članovi SNSD-a lobiraju za čovjeka kojeg su, zajedno sa Petrovićem i njegovim saradnicima, decenijama optuživali za sve loše u gradu, sa jedne, te SDS-ovcima koji su nastupali sa parolom „Vratimo Doboj narodu“, sa druge strane, iako je upravo ta stranka bila gotovo 30 godina na vlasti u ovom gradu.

Kako bi preokret bio potpun juče je objelodanjeno da će Petrović preuzeti Gradski odbor SNSD-a u Doboju, najveće opozicione (?!) stranke u gradu, koja ga je najviše kritikovala dok je 17 godina obavljao funkciju gradonačelnika. Članovi dobojskog SNSD-a zvanično izbjegavaju komentarisati najavljenu promjenu na čelu Gradskog odbora ali nezvanično situaciju ocjenjuju „krajnje šizofrenom“.

„Mnogi ne znaju trenutno kakav korak da preduzmu. Nismo bili zadovoljni kako su Petrović i SDS vodili naš grad, iz najboljih namjera se većina učlanila u SNSD, koja je bila najjača opoziciona stranka i lošu vlast najviše mogla da ugrozi. Sada nam Petrović i njegovi saradnici dolaze na čelo Gradskog odbora i nastavljaju nesmetano raditi onako loše kako su radili i do sada. Šta mi da radimo? Da idemo u SDS protiv koga smo se borili 30 godina? Potpuno ludilo“, prokomentarisao je za naš portal jedan od članova dobojskog SNSD-a uz molbu da mu ne navodimo ime.

Od svađa do partnerstva

Petrovićevim stopama otišao je i Dragan Čavić, predsjednik NDP-a, godinama karakterisan kao jedan od „najžešćih opozicionara i kritičara vlasti“. Dok su Petrovićevi simpatizeri uglavnom bez problema „progutali“ politički preokret lokalnog šefa, Čavićevi su većinom ostali šokirani odlukom bivšeg predsjednika RS da pruži ruku dojučerašnjim političkim neprijateljima, a zauzvrat „dobije“ Ministarstvo privrede i preduzetništva za stranku, a direktorsku poziciju u banjalučkoj Elektrokrajini za sebe.

Čavić je gotovo svakodnevno kritikovao i optuživao vlast za učestvovanje u kriminalnim i koruptivnim radnjama, tužio ih za klevetu, govorio da ruše ustavni poredak zemlje i sve institucije te ponavljao „sa režimom se ne pregovara, režim se ruši“. Od kritika nije štedio ni Nedeljka Čubrilovića, predsjednika republičkog parlamenta i drugog čovjeka DNS-a, kojeg je označavao kao najodgovornijeg za urušavanje institucije Narodne skupštine RS i njenog „podređivanja jednom čovjeku“. Čubrilović je ostao na istom političkom kursu ali se oglušio od naredbe dojučerašnjeg stranačkog šefa Marka Pavića zbog čega je izbačen iz DNS-a, a potom sa još troje poslanika u Narodnoj skupštini RS oformio novu političku partiju Demos, i na neki način je proglasio „pravim DNS-om“ (?!). Kako bilo, dok Petrović preuzima dobojski SNSD, Čavić i Čubrilović razgovaraju o zajedničkom nastupu na narednim lokalnim izborima a potom i formalnom ujedinjenju.

Komunikolog i viši asistent na banjalučkom Fakultetu političkih nauka Borislav Vukojević u razgovoru za eTrafiku ističe da je obesmišljavanje politike kod nas počelo onda kada se samo njeno definisanje zamijenilo pojmom “politikanstvo” ili “političaranje”.

Legitimitet izbora se potpuno izgubio

“Poređenja radi, svaki izlazak građana na ulicu tokom protesta ‘Pravda za Davida’ ili učešće opozicije u takvim okupljanjima se dočekivalo na ‘nož’ vladajuće koalicije u smislu ‘to je anarhija’, ‘to je nelegalno, neligitimno’, ‘neka se bore kroz institucije, šta radi politika na ulici’ i slično. Ovim se hoće reći da politika i građani nemaju veze jedno sa drugim, da je politika rezervisani ekskluzivitet ‘izabrane elite'”, ističe naš sagovornik.

U tom kontekstu, dodaje Vukojević, potezi Obrena Petrovića, Dragana Čavića i sličnih imaju potpunog smisla u tako postavljenim definicijama: samo oni mogu da se “bave” politikom, a građani se na izborima odlučuju samo o tome kojem pojedincu/partiji će ponuditi povlaštenu poziciju.

“Legitimitet izbora se potpuno izgubio, što najbolje opisuje Čavićeva izjava ‘prešao sam u vlast jer sam godinama gubio podršku na izborima kao opozicija’. Posmatrano demokratski, ako se ne želi narušiti izborna volja birača, promjena političkog programa se radi za naredni izborni ciklus i sa tim novim programom se izlazi pred birače. Ovako, građani su nasamareni dvostruko: prvo, govori im se da je svaki glas važan, a vidimo da nije; drugo, govori im se da politika ne može biti stvar ‘običnog čovjeka’, a ona je čovjekov dio identiteta”, zaključio je za eTrafiku Vukojević.

eTrafika.net

Autor