Јovica Mitrović iz semberskog sela Crnjelovo obrađuje 100 dunuma zemlje. Proizvodi kupus, papriku i lubenice, a ima samo 19 godina.
Iako je ostao na selu, ovaj vrijedni mladić nije zapostavio školovanje. Završio je dvije škole, tehničku i medicinsku.
Јovica Mitrović nastavio je tradiciju djeda i pradjeda koji su obrađivali zemlju i bili ugledni domaćini u tom dijelu Semberije. Tako mlad, a pokazuje veliku ljubav prema semberskoj ravnici istu onu koju su imali njegovi preci. Prije nekoliko godina došao je na imanje Marije Krstić, očeve tetke, koja živi sama.
Јovica kaže da je od malih nogu želio da bude samostalan, da ima “svoj dinar i da bude svoj domaćin”. U Obarskoj ima baku koja nema djece i pomaže joj u vođenju domaćinstva.
Ovaj vrijedni mladić obrađuje zemlju u Obarskoj, ali i u Crnjelovu, jer njegovi ne mogu, pošto je očevo imanje veliko.
U Crnjelovu ima pod pšenicom 20 dunuma, a ječma 10 dunuma, a tu su i površine namijenjene za lubenicu, dinju, povrće… Kaže da čeka isplatu podsticaja za prošlu godinu, koja bi mu itekako olakšala proljećnu sjetvu.
Baka Marija s ponosom ističe da njeno domaćinstvo neće biti ugašeno nakon Јovičinog dolaska.
“Nikada ga ne trebam buditi. On ustaje u četiri ujutro i ide na pijacu pola godine. Vozi jednu, pa drugu robu. Takav mu je bio i djed i pradjed, to su bili nekad najvredniji i najmoćniji ljudi u selu”, kaže baka Marija Krstić.
Da bi ovo domaćinstvo nastavilo putem napretka, Јovica kaže da planira da se oženi, kako kaže, za koju godinu, “u što kraćem roku”.
Ako budem čekao 30 godinu, ko što nije čiča oženjen i mnogi drugi, onda mi prođe život. Najbitnije da je pametna i vrijedna, a sve ostalo, naučiću je – uvjeren je ovaj devetnaestogodišnjak.
Јovica nije zapostavio školovanje. U Tehničkoj školi “Mihajlo Pupin” završio je smjer metalostrugara, a u međuvremenu postao je i medicinski radnik.
“Poslije sam upisao vanredno medicinsku školu. Prije naši stari, moj djed, pradjed, stekli su mnogo radeći na zemlji, ali su se i napatili”, kaže Јovica. Kaže da svakodnevno koristi Internet, ali samo nakratko da bi se informisao u vezi sa ratarstvom i školovanjem.
Njegovo opredjeljenje da ostane na selu primjer je i drugima kako i ratarstvo može da postane biznis i mladom čovjeku obezbijedi perspektivnu budućnost.
Crnjelovo je pored Popovog polja najvece poljoprivredno mjesto ne samo u RS nego cijeloj BH.Kao sto je narod kod nas koji imaju plantaze u Popovom polju bogat tako su isto poljoprivrednici iz Crnjelova ali i iz ostalih krajeva Bijeljine tj Semberije.BN inace ima strasno razvijena sela a recimo ovo selo ima i veliki olimpijski bazen i ljeti tu su lezaljke,tende,standovi,svijeta koliko hoces,tu su sportski tereni,prodavnice itd itd a oritom imali su poplave koje su sve sami sanirali.Nije mi jasno sta su zamislili mladi i uopste narod iz Hercegovine koji apsolutno ne mrda jer ako nema u drzavnom preduzecu ono nece da mrdne.Recimo Gacani sa tolikim stocnim fondom nemaju cak ni postenu mesaru ,mljekaru ili neki Sajam.Oni cekaju da mu onaj iz opstine pokuca na vrata i donese molbu sa pitanjem da li bi on da mu opstina nesto organizuje da on zaradi dinar.O Bileci uopste necu da pricam.Njima je krivo Trebinje sto nece da rade,Trebinje je krivo sto Dodig i Aleksic kradu.Umjesto da se raduju i koriste Trebinje i da oni zarade neki dinar ti animalci to ne mogu da podnesu.Ali primitivce niko nece ni pitati.To ce se razviti na istom principu kao CG a vremenom ce se i ovi animalci kultivisati i urbanizovati ili ce uginuti kao endemska vrsta pracovjeka.
Такав нам је менталитет, го камен и крш па смо навикли само филозофират док чувамо говеда. Да је Јовица ође рођен и он би био ка и остали.
Свака част овоме Јовици, а ако су наши тако летаргични, и треба општина да их покрене, да организује бар семинаре и ако има у буџету нека даје подстицаје да се отварају мале мини мљекаре и сл. бар то море да се уради.