Kolinsov engleski rječnik proglasio je nordijsku riječ “hige” (hygge) za riječ 2016. godine. Na Oksfordovoj listi takođe se našla pri vrhu, okružena kovanicama koje, doduše, daleko bolje opisuju društvene promjene i vrijednosne stavove koji su ojačali posljednjih godina.

Naučili smo tako, pogotovo ove godine, da “postčinjeničan” (post-truth) označava okolnosti u kojima činjenice manje negoli emocije i lična uvjerenja ljudi utječu na oblikovanje javnoga mnjenja. Jasno je, biće, i što predstavlja takođe ove godine često korištena riječ “Alt-right”, definisana kao ultrakonzervativno grupisanje u Sjedinjenim Državama.
Ali šta je taj “hige” koga su Danci brendirali kao svoj koncept? Ako se osvrnete i imate nešto sreće, pronaći ćete ga i u sopstvenom životu i domu?
Hige je, kažu, zajedništvo i privrženost, vrijeme provedeno s ljudima do kojih vam je stalo, bez stresa i velikih očekivanja, hige su svakodnevni trenuci mira i privatnosti koje posvećujete sebi ili dijelite s vašima, oko obroka ili stola, i oni trenuci uz kakvu mekanu deku i ispunjavajuću knjigu…
Hige može biti bilo što što umiruje, vraća vas samom sebi, miče od trke za novcem, statusom, kompeticije i sa njom povezane napetosti. Hige je uživanje u razgovoru s djecom, mir kućnog ogrtača i šoljice čaja, kad zalijepljen za radijator posmatraš snijeg koji se lijepi o susjedni krov… Hige korespondira s primarnom potrebom za mirom i sigurnošću, a potencira i to da osvijestiš baš ovaj, sadašnji trenutak, da ne razmišljaš o frustracijama prošlosti i strahovima budućnosti, već da si jedino – relaksirano prisutan u umirujućoj sadašnjosti. Hige su trenuci bivanja u kojima ne osjećaš tjeskobu zbog (ne)posjedovanja. Moguće ga je, recimo, naći u okrilju najdražeg naslonjača ili kolaču napravljenom po bakinom receptu.
Knjige o hige konceptu ove su godine preplavile svijet, pogotovo anglosaksonsko tržište. Baš ovih dana je jedna izdata i kod nas, V.B.Z. je objavio “Hige, sretan život na danski način” Luiz Tomsen Brits. Bazično ta literatura podsjeća na self help, priča čitataocu kako svaki dan treba naći neko vrijeme za sebe, porodični život ili prijatelje i umirujuće rituale zajedništva, piše Jutarnji.




