Početna  /  Heroinski zavisnik iz Trebinja: Teško je ponovo živjeti normalno!
Hercegovina

Heroinski zavisnik iz Trebinja: Teško je ponovo živjeti normalno!

Zbog prirode bolesti, život heroinskog zavisnika sam po sebi dovoljno je težak i bez odbačenosti društva. U malim sredinama poput Trebinja ta odbačenost posebno je izražena, a predrasude sežu tako daleko da povećevaju rizik narkomana od zaraze infektivnim bolestima. Mnogi heroinski zavisnici u Trebinju liječe se u Metadonskom centru koji djeluje pri Centru za mentalno zdravlje, ali zbog brojnih prepreka, kažu, veoma im je teško da svoj život vrate u normalu.

heroinski_zavisnik_mojahercegovina
B. D. (38): Teško je ponovo živjeti normalno

Tridesetosmogodišnji B. D. iz Trebinja prvi put je ubrizgao heroin u venu prije 23 godine. Spas od heroinske zavisnosti tražio je u brojnim klinikama i komunama, ali nikada nije uspio da se izliječi do kraja. Najduži period u kom je, kako kaže, bio „čist“, upravo je ovih posljednjih godinu dana od kada svakodnevno uzima terapiju u trebinjskom Metadonskom centru. Međutim, i pored napora koje svakodnevno ulaže, kaže da je skoro nemoguće vratiti se normalnom životu pored barijera koje je okruženje čvrsto podiglo.

Ne možeš naći posao, ne možeš naći djevojku. Dešavalo nam se da sjedimo u kafiću i onda neki lik kaže gazdi šta će ti ovi ovdje, a ništa loše ne radimo. Ili, recimo, jedno vrijeme frizer nije htio da me ošiša, jer se plašio da će dobiti hepatitis C. Svašta pričaju o nama. Gluposti, ali eto. Ja ne mogu promijeniti ni grad, ni svijest ljudi. Šta ću ja. Upao sam u problem, a pravo se teško izvući iz ovoga, heroin je stvarno opasna stvar. Ljudi probaju da ostave cigare, pa im je drama, a kamoli ovo – priča B. D. za „Moju Hercegovinu“.

No, sprečavanje njihovog uključivanja u društvo nije najveći problem. Predrasude ljudi, s obzirom na to da su temeljene na neznanju, vrlo često pogoršavaju ionako loše zdravstveno stanje narkomana i povećavaju njihov rizik da dobiju neku od infektivnih bolesti.

– Radnici u apoteci nisu nam dali da kupimo sterilne igle, jer znaju da smo narkomani, pa su nam govorili da je zabranjeno da nam ih prodaju. Onda nismo imali kud, pa smo išli iza bolnice, prebirali kante za smeće i uzimali iz njih korištene šprice s iglama da bismo mogli da uzimamo drogu. Zato smo svi zaraženi hepatitisom C – objašnjava B. D.

I ljekari imaju predrasude

Načelnik Metadonskog centra u Trebinju, psihijatar Zoran Radović, kaže da je najgore od svega što predrasude prema narkomanima imaju i pojedini ljekari, među kojima su čak i psihijatri.

– Kada smo prošle godine htjeli da otvorimo Metadonski centar u opštinskom prostoru na Marijin dvoru, bunili su se stanari, među kojima i dva ljekara. Prethodno sam uspio da povežem zavisnike sa apotekom koja je dva metra niže, da imaju da kupe terapiju u Trebinju, da ne idu u Mostar. I nikome nije smetalo što dolaze tu da kupe lijek i što uđu u prodavnicu pored da kupe sendvič ili sok. Ali kad je trebalo da dođu u Centar i zadrže se isto koliko i tu, samo da dobiju lijek džabe, e tada je nastao problem. Tada su gazdarica apoteke, prodavnice i stanari digli uzbunu. Jedan od njih, sudski vještak, tada je izjavio da narkomani ne odgovaraju za svoje postupke. Pa kad ljekar izjavljuje jednu notornu glupost, nemam šta pričati – ogorčeno kaže Radović za naš magazin.

zoran_radovic_mojahercegovina
Zoran Radović, načelnik Metadonskog centra u Trebinju

Nakon burne reakcije, odlučeno je da Metadonski centar bude otvoren u prostoru koji iznajmljuje trebinjski Dom zdravlja. Radović kaže da je u isti uloženo oko 30.000 maraka, a sredstva su dobijena preko Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP). Trenutno ima tridesetak korisnika iz Trebinja, Bileće, Nikšića, Herceg Novog i Podgorice.

Umjesto metadona subokson tablete

Iako nosi naziv Metadonski centar, terapija nije bazirana na metadonu, već na tabletama subokson.

– Subokson je nešto najnovije što postoji u svijetu u ovoj vrsti zamjene za heroin. On u sebi ima četvrtinu blokatora, tako da sprečava predoziranje. A metadon to nema, on je stari opijat koji se koristi kao terapija koja zadovoljava opijatske receptore i onda je čak bilo i smrtnih slučajeva zbog predoziranja, pa sa njim nije konforno raditi. Subokson mnogo manje oštećuje organizam i fukncionalniji su na njemu – objašnjava Radović.

Terapija koju dobijaju u Centru je besplatna, ali dok on nije postojao, heroinski zavisnici iz ove regije nisu imali nikakvu šansu da je dobiju budući da skoro niko od njih nema posao, a subokson nije na pozitivnoj listi lijekova u Republici Srpskoj.

– U Federaciji BiH i u Hrvatskoj ovaj lijek je na pozitivnoj listi. Dakle, dobija se besplatno ili sa minimalnom participacijom. U Srpskoj kutija od sedam tableta, od po 2 miligrama, košta od 15 do 20 maraka. Znači, ako neko uzima samo jednu tabletu dnevno, a niko nije na jednoj ili vrlo rijetko jeste, za sedam dana mu treba 20 maraka, što je skoro 90 maraka mjesečno – navodi Radović.

Prema njegovim riječima, UNDP je obećao da će još godinu dana finansirati rad Centra, a da li će terapija nakon toga i dalje biti besplatna, još uvijek ne zna. Metadonski centri postoje još u Banjaluci, Doboju, a od nedavno i na Sokocu.

Najvažnije od svega je, kaže Radović, prihvatiti ove ljude onakve kakvi jesu i pomoći im.

– Neki od njih se bave ozbiljnim poslovima. Ima muzičara, dramskih pisaca, ljudi koji rade za mašinom, mada onog trenutka kad bi njihov poslodavac saznao da su ovdje, teško da bi ih primio na posao. Međutim, bolest zavisnosti treba shvatiti kao jednu hroničnu bolest kao što je hipertenzija, kao što je astma, multipla skleroza, kao što je dijabetes i sve ostalo. Bitno je da je čovjek fukncionalan na terapiji, da radi, da razmišlja o normalnom životu – smatra Radović.

centar_mentalno_tb_mojahercegovina
Metadonski centar Trebinje

„Ko ima želju da proba heroin, bolje da se odmah ubije“

Prisjećajući se ratnog 4. jula 1992. godine, kada je prvi put ubrizgao heroin u venu, B. D. priča da je osjećaj zaista bio lijep, ali da su zato posljedice katastrofalne u svakom pogledu.

Krize su užasne. Fizička kriza traje od 15 do 20 dana, imaš strašne bolove, proliv, ne možeš da jedeš, ne možeš da spavaš. Jedanput nisam oka sklopio 73 noći. Tad sam bio najgori, kad sam otišao u komunu. Pio sam tablete za spavanje, ali nema šanse, ništa bez heroina. Onda se zatvoriš nekoliko dana u kuću, kažeš neću više i onda peti dan ti dozlogrdi, izađeš napolje i uzmeš ponovo. Tako je to išlo iz dana u dan, iz godine u godinu i, eto, cijeli život sam proveo na heroinu – kaže on za „Moju Hercegovinu“.

Zbog toga, kaže, nije uspio ni da očuva zajednicu sa nevjenčanom suprugom i sinom.

– Oni žive u Beogradu. Išao sam nekoliko puta kod njih. Krenem čist, al’ tamo opet uzmem drogu i sve izmakne kontroli. Nema tu sreće. Otišao sam, bolje da me dijete ne gleda takvog – iskren je B. D.

Uz terapiju suboksona svako jutro pije ksalol protiv depresije. Kaže da bi pristao da do kraja života uzima ovaj lijek ili metadon, jer bi se u suprotnom vratio heroinu.

Ovo što pijemo ovdje nam je jedino rješenje, ništa nam drugo ne preostaje. Kako čovjek stari, više nema ni snage, organi ti počnu otkazivati, bubrezi, jetra i na kraju smrt. Da nije ovo otvoreno, sigurno bi umrlo još jedno šest, sedam ljudi – smatra B. D.

Zbog toga, kaže, može samo da poruči svakome ko ima želju da proba heroin, da mu je bolje da se odmah ubije, jer „ovako će se samo cijeli život patiti“.

Jelena Denda Borjan

Diplomirala žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Od januara 2013. do novembra 2017. godine novinarka internet magazina "Moja Hercegovina"

3 0 komentara

Kliknite ovde da biste komentarisali
  • Puna podrska ovom momku da zavrsi ovaj proces uspjesno. Majstore nikad nista nisam imao u zivotu sa drogom ali tvoja prica budi u meni potpunu solidarnost i razumijevanje. Kakvi smo srbi i pravoslavci ako ne nadjemo nacin da pomognemo ovom momku i slicnima. Evo nek ovaj portal pokrene humanitarnu akciju da se pomogne ovom centru i da se pokusa naci posao u saradnji sa crkvom i zavodom za zaposljavanje. Ajmo konkretno nesto.

    • JA SAM KORISNIK CENTRA -I SLOBODNO MOGU RECI DA SAM ZIV ZAHVALJUJUCI CENTRU …DUGOGOGDISNJI SAM BIO OVISNIK I -KO ZNA KOLIKO BIH ZIVEO -ZELIM DA SE ZAHVALIM SVIM RADNICIMA CENTRA -POSEBNO DR.RADOVICU ,JER UVODJENJEM OVE BESPLATNE TERAPIJE -JA DANAS MOGU DA FUNKCIONISEM KAO NORMALAN COVEK ,ZAHVALIO BI SE I OSOBLJU CENTRA -KOJI SA VELIKOM LJUBAZNJOSCU I BEZ STIGMATIZIRANJA ,SE OPHODE PREMA NAMA ….HVALA!

  • U Hercegovini se uvjek pise o smokvama,siru,medu a niko ne prica o problemima sa kojim se ljudi susrecu. Hercegovini je potreban medij koji se bavi ljudima i realnim zivotom sa jedne strane a sa druge i nasom kulturom,ekonomijom, turizmom itd. Svaka cast momcima koji su pokrenuli ovaj sajt,tekstovi odlicni a i izgleda prva liga.

0 Shares
0 Shares
Copy link