Gacko: Vršnjačko nasilje na društvenim mrežama – Škola vezanih ruku, roditelji odgovorni i neupućeni

GACKO – Lažni nalog na društvenoj mreži koji se koristio za postavljanje tračeva i kompromitujućih slika srednjoškolaca uzburkao je duhove među mladima u Gacku. Jedni su strepili od narednog “posta”, drugi ga zlurado iščekivali, dok se većina, barem deklarativno, gnušala. Vinovnici su, zahvaljujući prije svega neiskustvu, brzo (raz)otkriveni, prašina se slegla, no, svi su shvatili snagu koju ima internet. Posebno ako ga se lati neko ko ne zna za odgovornost. Onda može da bude nemilosrdno oružje.

Srednjoškolci Gacka na jednom od predavanja (FOTO: Moja Hercegovina)
Srednjoškolci Gacka na jednom od predavanja (FOTO: Moja Hercegovina)

Istaživali smo koliko smo kao društvo spremni da reagujemo na ove pojave koje se kvalifikuju kao vršnjačko nasilje, tim prije što su korisnici društvenih mreža pretežno mladi, sa često zamagljenim predstavama o tome u kom momentu spostvena sloboda postaje prijetnja drugome, a šala prelazi u uvredu.

Roditelji nemaju znanja, a škola mehanizme. Zato su mladi prepušteni sebi i svojoj savjesti u virtuelnom svijetu. Policija, osim predavanja koje bi mogli svrstati u preventivu, reaguje po prijavi, dakle kad se nešto desi. I sama predavanja u fokusu imaju zaštitu od nepoznatih. U stvarnosti je možda mnogo češća prijetnja od poznatih vršnjaka, koji na društvene mreže presele rivalstvo ili animozitet u stvarnom životu.

Škola vezanih ruku

U SŠC “Pero Slijepčević” konstatuju da su u ovom pogledu njihova ovlašćenja veoma skromna.

Incident na društvenim mrežama je bila tema o kojoj se raspravljalo na posljednjoj sednici Nastavničkog veća, kaže direktor Aleksandar Purović. Zaključak je bio da se kroz odjeljenske zajednice i roditeljske sastanke skrene pažnja na ovaj problem. No, i Purović je skeptičan kada su u pitanju efekti ovakvih nastojanja.

“Učenici su bukvalno postali zavisnici od interneta. Ne prezaju da nekoga pohvale i pokude putem društvenih mreža. Poremećene su vrijednosti i sada je važnije šta će se pojaviti u virtuelnom nego u stvarnom svijetu. Oni ne shvataju da je to vid nasilja, a takvo ponašanje je u okruženju već odnijelo i mlade živote. Ima roditelja koji ne žele da čuju i to kvalifikuju kao šalu, a imamo i onih koji će preko koljena riješiti to, dakle batinama”, kaže Purović.

Škola nema mnogo mehanizama za kontrolu ponašanja učenika na društvenim mrežama, kaže direktor Aleksandar Purović (FOTO: Moja Hercegovina)
Škola nema mnogo mehanizama za kontrolu ponašanja učenika na društvenim mrežama, kaže direktor Aleksandar Purović (FOTO: Moja Hercegovina)

On dodaje da su imali namjeru da uvedu ometače signala kako bi onemogućili boravak djece na društvenim mrežama dok su u školi, ali je zbog zakonskih regulativa to bilo neizvodljivo.

Psiholog u srednjoškolskom centru Ljiljana Vuković tvrdi da su posljedice po mentalno zdravlje osobe koja je „žrtva“ na društvenim mrežama mnogostruke.

Učenici nisu svjesni da tako ugrožavaju privatnost i nanose štetu drugima. Neko ko je stavljen”na stub srama” preživljava jednu pravu traumu, da mu samopouzdanje bude poljuljano, da se povuče u sebe. Iako uvijek naglašavamo da su naša vrata otvorena za njih i njihove probleme, učenici nisu spremni da pričaju o tome ili da prijave vršnjačko nasilje”, smatra Vuković.

Ona savjetuje mlade ljude da se druže sa prijateljima da izađu u šetnju i ostvare živi razgovor. Da budu više prisutni u živom, a manje u virtuelnom svijetu.

Saosećanje je nepoznanica, podstiče se zavist

Pedagog Jelena Govedarica smatra da su roditelji ključna karika u lancu prisustva na društvenim mrežama. Nažalost, oni najčešće nisu upućeni ni koliko djeca provode vremena na internetu niti šta objavljuju na društvenim mrežama.

“Ono što kao škola možemo da uradimo i ono što radimo je edukacija učenika. No, trebali bi malo više da podižemo svijest roditelja. Za sada ne bi mogli da kažemo da postoji ta kontrola i da su uopšte svjesni šta društvene mreže negativno mogu da donesu. Razgovor je najbitniji, kretanje, socijalizacija i problemi će se prevazići”, ističe Govedarica.

Pedagog i psiholog u SŠC tvrde da se učenici teško odlučuju da prijave nasilje (FOTO: Moja Hercegovina)
Pedagog i psiholog u SŠC tvrde da se učenici teško odlučuju da prijave nasilje (FOTO: Moja Hercegovina)

Ova dešavanja su logična posljedica društva u kome je empatija, odnosno saosjećanje sa drugima, nepoznanica. Danas su prisutni zavist i nezdravo nadmetanje, a putem medija se nameće borba isključivo za vlastiti interes i oni to prihvataju, tvrdi naša sagovornica.

Svako zlostavljanje, mučenje, ponižavanje, izazivanje teže duševne patnje, prijetnje, govor mržnje kvalifikuju se kao krivično djelo kaže načelnik Odeljenja za opšti kriminalitet CJB Trebinje Đorđe Avdalović.

Kako bi uputili omladinu u sve opasnosti koje vrebaju sa interneta, već nekoliko godina se održavaju predavanja koja su veoma posjećena, što pokazuje da su mladi zainteresovani za ovu problematiku.

“Mladi ne čitaju politiku privatnosti, objavljuju fotografije i privatne podatke. Praksa pokazuje da u najčešće oblike vršnjačkog nasilja spadaju slanje uznemirujućih poruka, krađa ili promjena lozinke, objavljivanje privatnih podataka ili neistina,uznemirujućih slika, slanje virusa, postavljanje ankete o nekoj osobi, lažno predstavljanje. U svim ovim slučajevima treba se obratiti policijskim službenicima, jer se to smatra krivičnim djelima, a zaprjećena kazna je do dvije godine zatvora” savetuje Avdalović.

Na području Hercegovine su do sada imali dva teža krivična djela iz ove oblasti, a radilo se o iskorišćavanju maloljetnih lica za pornografske sadržaje i prikazivanje. Avdalović ističe da mladi treba da pročitaju politiku privatnosti, da ne daju nikome svoje lozinke, ne šalju svoje ili porodične fotografije, ne daju lične podatke, ne odgovaraju na nepristojne poruke i ne dogovaraju sastanke sa strancima uživo. I on smatra da roditelji nisu dovoljno upoznati i da ih jako malo prate svoju decu u virtuelnom svijetu.

I srednjoškolci se slažu se da sadržaji na internetu imaju veliki uticaj na njihove živote. Priznaju da su strepili hoće li sebe pronaći u nekom postu i time bi, čak i mala greška svojstvena mladosti, izložena svevidećem oku javnosti postala ogromna. Pribojavaju se budućnosti u kojoj će se možda desiti i ozbiljnije stvari  jer je, kažu, svaki naredni incident ozbiljniji. Iako niko nije želio javno o tome da priča, smatraju da o ovome treba da se priča i piše, baš kako bi uticali na savjest svih onih koji bi, možda iz neznanja, zagazili u tu mutnu vodu opanjkavanja vršnjaka po internetu.

Roditelji i odgovorni i neupućeni

Naši sagovornici su jednoglasni u ocjeni da su roditelji najodgovorniji za ponašanje svoje djece i u stvarnom i u virtuelnom svijetu. No, čini se da se oni u toj novoj ulozi ne snalaze baš najbolje. Poput svoje djece, nisu bili voljni da podijele svoja iskustva, tvrdeći da su “to ipak privatne stvari”. Ali su priznali i da ne znaju šifre svoje djece na društvenim mrežama. Samim tim ne znaju ni sa kim se dopisuju. U najboljem slučaju, imaju uvid u to šta objavljuju. Smatraju da ih tako drže pod nadzorom.

Predsjednik Savjeta roditelja SŠC Blagota Pješčić  kaže da se do sada na sastancima savjeta nisu bavili problematikom ove vrste, ali i da je njihova uloga savjetodavnog karaktera, u kom nije bilo prostora za razgovor o ovoj temi. Slaže se da su roditelji najodgovorniji, ali to, kako je rekao, ne isključuje odgovornost ostalih subjekata koji čine vaspitno-obrazovni proces. Smatra da je dobra komunikacija sa djetetom i odnos punog povjerenja brana od opasnosti, pa i onih koje internet nosi sa sobom.

Roditelji često nisu sigurni kao da se postave. Nemali broj balansira između rigorozne kontrole i potpune nezainteresovanosti. Rešenje je negde između. Kako zaštititi dijete? Odnos povjerenja u realnom, a onda i u virtuelnom svijetu. Ako to radi na silu, dijete vrlo lako može da se povuče. Represivne mjere mogu da budu kontraproduktivne”, kaže Pješčić i dodaje da i roditeljima treba edukacija u tom pogledu.

U ovom pogledu, Gacko, naravno, nije usamljeno. Nažalost, reaguje se uglavnom kad se stvari već dese i kad bude kasno. U regionu je za neke, na nesreću bilo i prekasno.

Znanje, odgovornost i obavještenost su, ako ne jedini, a ono je poželjni modeli kojih se treba pridržavati kako bi djeca odrasla u sigurne, zdrave i ostvarene građane, jednoglasni su u oceni naši sagovornici.

Autor

Milanka Kovačević

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 2003. zaposlena kao novinarka „Radio Gacka“, a od 2013. stalni saradnik internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora