Iako su fotografije autorska djela koja imaju i vlasnika i cijenu, one se kod nas tretiraju kao javno dobro dato svima na upotrebu i korištenje. Stvarnost je takva da smo te činjenice počeli da učimo na teži način, plaćajući ozbiljne novčane iznose za krađu fotografija, koji, pri kupovini nisu visoki, ali nakon zloupotrebe postaju drastični.
Prema riječima Vanje Stokić iz Udruženja građana eTrafika koja je nedavno otvorila prvi “photo stock” u BiH pod nazivom “Foto baza“, većina naših medija, ali i mnogi drugi, nemaju ni svijest ni naviku da plaćaju fotografije koje masovno zloupotrebljavaju svaki dan, a onda se hvataju za glavu kada dobiju odštetni zahtjev na nekoliko stotina ili hiljada evra zbog krađe tuđeg djela.
“Prema fotografijama objavljenim na internetu ljudi kod nas se ophode kao da se njihov autor odrekao svih svojih prava i ponudio ih svima na korištenje. To traje sve do onog trenutka kada vlasnik fotografije odluči da svoja prava zaštiti i naplati njihovu upotrebu, odnosno da tuži svakoga ko je koristio njegovo djelo bez dozvole. Dovoljno je da vam kažem informaciju jednog advokata koji mi je rekao da u svakom trenutku ima desetak aktivnih tužbi fotografa protiv medija koji su ukrali njegove fotografije. Dakle, zaštita kod nas je počela. Srbija je od nas odmakla mnogo više, ali vidi se da se i kod nas stvari pokreću na bolje”, priča Stokićeva za Moju Hercegovinu.
Navodeći primjere sa kojima se susrela eTrafika u svom radu, Stokićeva kaže da su više puta platili odštetu nekome iz inostranstva zbog autorskih prava, čak i kada su pažljivo birali fotografije, potpisivali autora i linkovali prema njegovom sajtu. To nije bilo dovoljno, čak ni za fotografije stare šest i više godina.
“Nije samo stvar da nekoga potpišeš, nego i dozvole da preuzmeš. Prvi put smo platili 400 evra za jednu fotografiju, a drugi put 170 evra. U prvom slučaju, kolegica je preuzela fotografiju sa portala sa kojeg je mislila da je slobodno. Imala je svijest o autorskim pravima, potpisala je fotografa, linkovala je potpis na njegovu web stranicu. U roku od pola godine nama je stigao odštetni zahtjev na 400 evra. U drugom slučaju smo platili fotografiju 170 evra, a ona je bila stara šest godina. To što ste objavili stariju fotografiju ili što vam zahtjev za plaćanje njene krađe nije stigao odmah nakon objave, ne znači da neće za pola godine ili pet godina. Autorska prava ne zastarjevaju. Zato moramo shvatiti da su ovo vrlo ozbiljne stvari i da je kupovanje fotografija neuporedivo jeftinije od plaćanja kazni”, kaže ona.
Razgovarajući sa ljudima koji rade u našim medijima ili kao freelanceri pri razradi ideje za nastanak “Foto baze”, Stokićeva objašnjava da su joj se kolege žalile na masovnu krađu fotografija, te da ih više niko ni ne pita za dozvolu niti doživljava ozbiljno kada ih upozore.
Problem sa plaćanjem ozbiljnih kazni za fotografije za koje su mislili da su slobodne za preuzimanje, kaže naša sagovornica, doveo je do ideje za pravljenje prvog “photo stock-a” u BiH. Stokićeva govori da je od ideje do realizacije bilo potrebno punih šest godina, ali da je bilo vrijedno svakog truda, jer sada imamo bazu fotografija koja će medijima, marketinškim agecijama i drugim preduzećima, omogućiti da kupe fotografiju koja im treba, bez straha od preskupog odštetnog zahtjeva, a fotografima neophodnu zaštitu i naplaćivanje za korišćenje autorskog djela.
“Znala sam da nama kao novinarima i medijima treba nešto, neki dobar alat za olakšavanje posla koji radimo. Prva ideja je bila da napravimo platformu gdje će fotografi i mediji moći da stavljaju svoje fotografije, koje su slobodne za korištenje, a da ih drugi onda mogu preuzimati. Trebalo je da funkcioniše po principu slobodne razmjene. Međutim, mene su uvijek plašila autorska prava. Mi smo dio medijskog pula antikorupcijskih medija, zbog čega često prenosimo objave drugih redakcija i uvijek osjećamo strah da li su ispoštovana autorska prava na fotografije u tim pričama?! Bili smo svjesni da ako jedan pogriješi, svi smo nadrljali”, priča ona.
Naša sagovornica kaže da je dosta vremena radila sa inostranim stockovima, gdje je postavljala svoje fotografije i istraživala njihove principe rada, na osnovu čega je u nastanku “Foto baze” uzeto ono što je dobro za naše tržište.
“Vidjela sam kako funkcionišu strani ‘stockovi’ i onda smislila da napravim nešto za naše tržište. Moja ideja je da komercijalne firme na ovom mjestu mogu nabaviti fotografije za svoje reklame, da ponudimo izbor za fotoilustracije, ali da ipak najveći fokus bude na medijima. Želim da se na ‘Foto bazi’ nađu fotografije svakog suda ili doma zdravlja, policijske stanice, trga, naziva institucija, svega što je u ovoj zemlji potrebno medijima za ilustraciju njihovih tekstova”, kaže Stokićeva za naš portal.
Trebalo je malo vremena da se pojavi donator spreman da podrži ideju, koja je sve ali ne i jeftina. U početku, niko nije bio zainteresovan zato što je to komercijalna aktivnost, ali kada se javila potreba da se pomogne medijima da budu manje ovisni o donatorima, to je bio pravi trenutak za “Foto bazu”.
“Prije oko dvije godine British Council me kontaktirao jer su imali poziv za medije čiji je cilj bio da razvijaju komercijalne aktivnosti koje će im omogućiti manju ovisnost o donacijama i grantovima. Tražilo se da mediji sami generišu prihod, kako bi njihova redakcija opstala. Predložila sam im ‘Foto bazu’, mnogo im se dopalo i odlučili su da je finansiraju. Pune dvije godine radimo na tome. Kao sajt, ‘Foto baza’ se pravila od marta do decembra prošle godine. Tehnički je bila veoma zahtjevna”, kaže ona.
Dodaje da su na njenom razvoju radila trojica informatičara iz Banjaluke.
“Prije toga sam mao špijunirala tržište, istraživala najpoznatije ‘stockove’ fotografija i pratila kako oni to rade. Skupila sam dosta informacija kako bih mogla izvući najbolje za naše tržište. Konačno je objavljena krajem decembra prošle godine i sada ima skoro 3.000 fotografija i oko 250 registrovanih autora. Nudimo medijske i komercijalne fotografije. Posebno me raduje što je kupovina počela i što se javljaju mediji”, kaže ona.
Priča da je prodaja počela, da kupaca ima, ali da ne očekuje da će se odmah obogatiti. Ona govori da očekuje da će za nekoliko godina “Foto baza” krenuti sa ozbiljnijom prodajom, što će značiti da su ljudi postali svjesniji da treba da plate fotografije.
“Mi nismo željeli na početku da nastupamo megalomanski. Na stranim ‘stockovima’ najmanji paket koji možete da kupite je 100 fotografija. Mi smo krenuli baš na malo, da vidimo kako to ide i onda u skladu sa potrebama tržišta proširujemo. Trenutno nudimo kupovinu samo jedne fotografije, kao i pakete od pet i 15 fotografija. Cijene se razlikuju prema tome za šta se one koriste. Ako se kupuje jedna fotografija za reklamu, ona košta pet maraka, a za objavu u medijima iznosi tri marke. Smatramo da nije fer da mediji i firme plaćaju istu cijenu. Neki strani ‘stockovi’ nakon kupovine fotografije dopuštaju njenu upotrebu samo jednom. Kod nas je možete objaviti 300 puta ako želite, ona je vaša. Smatramo da nije fer ograničavati ljude, ako si kupio, kupio si”, kaže ona.
“Foto baza” ima veoma jasnu politiku poštovanja autorskih prava i vrlo povoljne uslove za svoje saradnike. Za razliku od stranih “stockova” koji maksimum zarade ostavljaju sebi, prva baza fotografija u BiH ide ka tome da motiviše autore da joj se pridruže i ostvare maksimum zarade za svoja djela. Istovremeno, svi autori uživaju kvalitetnu zaštitu svojih radova.
“Naši autori, priključivanjem ‘Foto bazi’ daju pristanak na naše uslove korištenja. Ne bi se mogli ni registrovati da ne pristanu na uslove jer u njima i oni garantuju da su autori fotografije, da dopuštaju našim klijentima da kupe fotografije i koriste ih u komercijalne svrhe. Naša politika je da 40 odsto zarade od kupljene fotografije ide autorima, a 60 odsto ‘Foto bazi’. To je visok procenat zarada za autore, za razliku od ‘Shutter stocka’ koji na početku svake godine kreće sa 15 odsto za autore, pa kada se prodo 100 fotografija, prelazi se na 20 odsto i tako dalje. Od januara do decembra rade tako, a onda vrate autora na 15 odsto i on kreće ispočetka. Da bi došli do 40 odsto, autori bi trebalo da prodaju 25.000 fotografija. Po meni to nije fer prema autorima“, kaže naša sagovornica.
Dodaje da “Foto baza” nudi 40 odsto svim autorima, prodali oni jednu ili 300 fotografija.
“Mi pokrivamo trošak transakcije i gomilu poreza i drugih stvari koje se dešavaju u pozadini i ne treba da se tiču autora. Angažovali smo i pravnika koji je nama mjesecima unazad osmišljavao ta pravila i da ona budu u skladu sa našim zakonima”, kaže Stokićeva.
Kada je riječ o fotografijama, one mogu biti profesionalne, ali to nije imperativ. Javljaju se i ljudi koji bi voljeli time da se bave, ali su na samom početku, kao i novinari koji su dodali svoje radove.
“Pristigle fotografije pregleda naš urednik i procjenjuje da li su dovoljno kvalitetne da budu objavljene. Ne tražimo neki perfekcionizam niti da to budu djela svjetski poznatih fotografa, ali smo postavili kriterijume kojih se držimo. Ne znam tačan omjer, ali mislim da u ‘Foto bazi’ trenutno imamo nešto više ilustracija nego medijskih fotografija. U posljednje vrijeme komuniciram sa autorima i objašnjavam im da nam treba više fotografija za medije. Ovo zato što mi se mediji javljaju i govore da im trebaju ilustracije, na primjer policije iz Hercegovine, neke zgrade suda i tako dalje. Svi su se na početku fokusirali na ove komercijalne pa stavljaju zalazak sunca, pučinu, psa kako trči livadom. Međutim, krenuli su da se orijentišu i prema medijskim i to je dobra vijest”, kaže ona.
Što se tiče zaštite autorskih prava, “Foto baza” najavljuje stroga pravila, kako bi se udario kvalitetan temelj novoj praksi.
“U našem timu imamo pravnika koji se bavi autorskim pravima i ako primijetimo krađu, znaćemo kako trebamo postupiti. Iako je te stvari malo teže pratiti, kada vidimo da je neko ukrao nešto sa našeg sajta i nije platio ili mu autor nije lično dozvolio, mi smo spremni prvo da upozorimo i da tražimo da plate. Ići ćemo tako blago, ali ako ne budemo mogli tako, onda idemo na tužbe. Mi smo spremni na sve da bismo zaštitili naše autore”, objasnila je Stokićeva.
A. Pisarević
