Početna  /  Damjanović za MH: Sada mogu da ovjekovječim Banjaluku iz do sada rijetko viđenih uglova
Republika Srpska

Damjanović za MH: Sada mogu da ovjekovječim Banjaluku iz do sada rijetko viđenih uglova

Razgovarali smo sa Banjalučaninom Tomasom Damjanovićem koji pravi neobične i, makar na društvenim mrežama, izuzetno zapažene fotografije najvećeg grada Srpske, ali iz jedne “nove” perspektive.
Kada ste počeli da pravite fotografije Banjaluke i na koji način to radite? 
Fotografišem još od sredine devedesetih godina, mada su to prvobitno bile fotografije društva, portreti i događaji. Banjaluka postaje i ostaje centralna tema mojih fotografija već deceniju i po. Doskoro su to bile slike sa zemlje, a sad sam se usudio malo i da poletim. I mogu vam reći da je pogled sa visine odličan.
Canon koji koristim trenutno je na zasluženom “godišnjem odmoru” a na njegovo mjesto stupio je Mavic pro, dron koji ima odlične performanse i sa kojim mogu našu Banjaluku da ovjekovječim iz malo drugačijih, do sada rijetko viđenih uglova.

Da li Vam to spada u hobi ili se tim bavite profesionalno?
Ja sam najprofesionalniji hobista kojeg ćete ovdje naći. Šala, naravno. Zavisi kako posmatrate te pojmove. Profesionalno se bavim fotografijom, ali mi ona nije primarni izvor prihoda, niti je jedini posao koji radim, što me čini hobistom odnosno amaterom. Ovo prije svega radim iz ljubavi prema fotografiji, što je svakako stimulans za napredak i usavršavanje koje nikad ne prestaje ako čovjek želi da posveti život nečemu.
Da li su fotografije Banjaluke Vaš jedini motiv ili imate i druge motive?
Banjaluka je grad u kom sam rođen, u kojem živim i namjeravam da ostanem. Prema tome, ona mi je najdraži motiv, ali ne i jedini. Svaki predio koji inspiriše, svaki prizor koji te tjera da zastaneš i zadiviš mu se, pretenduje da na to da ga ovjekovječim svojim objektivom, bilo sa zemlje ili sa visine. Bosna i Hercegovina je puna takvih prizora. Naša čudesna priroda i raznoliko kulturno naslijeđe rijetko gdje na svijetu imaju konkurenciju, ali mi se čini da nismo svjesni toga. I ne znamo šta sve imamo.

Vaše fotografije našeg najvećeg grada osvajaju mnoga srca ljudi na društvenim mrežama. Da li je ta podrška koju Vam ljudi daju svojevrsni stimulans za bavljenje tim poslom? 
Naravno da mi znači svaki pozitivan feedback od ljudi koji prate moj rad na društvenim mrežama. Ljudi sjajno reaguju na fotografije Banjaluke, ali i na druge motive koje sam fotografisao. Čini se da dijelimo slična osjećanja i da nas spaja ljubav prema ovim prostorima.
Često se dešava da se ljudi koje ne poznajem jave da pohvale fotografije ili uz molbu da uslikam nešto što njima mnogo znači i ja im ispunim želju. Zadnji ciklus fotografija koji sam radio su banjalučke škole i javilo se dosta starije raje odavde i iz drugih zemalja. Oduševljeni su, a ja se još više oduševim kad vidim da nekog razgale moje fotografije. Tako da smo zajedno u ovome: publika, dron i ja. Bez njih to ne bi bilo to, bez obzira na moju strast prema fotografiji.

Da li ste ikada kontaktirani od strane gradskih vlasti i da li Vam je nekada nuđen posao kojim biste doprinijeli promociji grada Banja Luka generalno? 
Ne smatram da pojedinac mora biti u vezi sa vladajućom garniturom i budžetom da bi uradio nešto za promociju ovog grada. Svi mi to možemo i treba da uradimo sami jer je Banjaluka grad svih nas. Uostalom, sva ta priča oko drona je tek u povoju, tako da bi bilo suludo na startu očekivati silne svanične projekte i angažmane.
Svakako da neću čekati da me neko povuče za rukav da nešto pozitivno uradim za Banjaluku. Radiću sve što mogu kad god mogu, jer je ovo moj grad i ovo su moji ljudi, bez obzira na nacionalnu opredjeljenost, političku opciju, starosnu dob ili nešto četvrto. Mislim da nas sve spaja ovaj lijepi grad na Vrbasu, kroz sjećanja, suživot ili budućnost i da upravo to treba da nam bude u fokusu. Možda zvuči pomalo idealistički, ali ako svako daje maksimum u onome što radi, baciće pozitivno svjetlo na ovaj grad i doprinijeće njegovoj promociji.

Šta su Vam planovi za budućnost? 
Da “letim” iznad cijele Bosne i Hercegovine. A nadam se i dalje.

Autor: Stefan Blagić
261 Shares
261 Shares
261 Shares
Copy link