“Crna ovca” poslije razvoda u Hercegovini?

TREBINjE – “Ako ste razvedena žena, u maloj sredini vi ste crna ovca. Ja i danas imam problema, počevši od toga da me pogrdno zovu “raspuštenicom”, do toga da smatraju da sve što ja učinim dobro, to uradim zahvaljujući nekome drugom, jer sam bez muža nesposobna. Smatra se da ste za sve što ste uradili iza sebe imali nekoga. Takva je ova naša sredina. Ja, srećom, sada imam ljude u svom okruženju sa kojima lijepo komuniciram, pa me mnogo ne dotiču takvi komentari”, počinje priču za “Moju Hercegovinu” Hercegovka, koja je nakon osam godina braka odlučila da se razvede.

Ilustracija
Ilustracija

Poslije razvoda žene u Hercegovini su uglavnom prepuštene sama sebi i ne mogu računati na bilo kakvu  institucionalnu podršku. Materijalna neobezbijeđenost, strah od osude i mogućih posljedica tjeraju ih da ostanu u lošem braku do posljednjeg momenta. U manjim sredinama, kakve su sve hercegovačke opštine biti razvedena nosi sa sobom niz etiketa, osuda i kako kaže naša sagovornica, koja je željela da zaštitimo njen identitet, nekada je vrlo mučno.

“Treba ogromna hrabrost otići, napustiti muža i prekinuti brak. Trebalo mi je mnogo vremena da ja samoj sebi priznam da to ništa ne valja, da se naš odnos nikada neće promijeniti i da će svaki dan biti sve gore i gore. Tek kada sam to priznala sebi i kada sam sama shvatila, ja sam počela da nudim razvod”, priča ona.

Svaka priča nesređenih porodica, uvjerena je, slična je. U trenutku udaje smatrala je da čini pravu stvar. Poslije rođenja prvog djeteta, problemi u braku su postajali sve nepodnošljiviji. Budući da potiče iz patrijarhalne porodice bilo je sramota razvesti se, a da sačeka još malo, tjerali su je momenti kada je njen partner pokazivao da bi se ipak možda mogao promijeniti.

Kada je maltretiranje od strane muža došlo do posljednje tačke izdržljivosti zatražila je razvod, a kao odgovor dobila niz prijetnji. Ipak, bila je odlučna da istraje u svojoj namjeri jer je, kako priča za “Moju Hercegovinu”, bila emotivno razorena.

Ja sam sebe ubjeđivala u nekim momentima da je dobro što sam ostala u braku, da će se možda nešto promijeniti, da trebam još da se trudim zbog djece i slično. Sve žene koje trpe nasilje se nadaju nekom čudu, da će se nešto desiti, da će to biti osoba kao prije. Nije lako prihvatiti činjenicu da ste vi izrodili djecu sa nekim koga uopšte ne prepoznajete. Taj neko se toliko promijenio i pretvorio u nekoga ko vas psihički i fizički maltretira i ponižava”, nastavlja priču.

Ni odluka da ode, nije bila kraj njenih muka. Odgajanje djece i finansijska nesigurnost, nedostatak posla i manje-više sva zatvorena vrata – pravi problem su, činilo joj se, tek nastajali.

“Ne postoji nikakva institucionalna podrška. Tu su žene jako ugrožene. U svakom segmentu ja sam imala podršku moje porodice. Da nije bilo njihove podrške ja vjerovatno danas ne bih postojala. Izašla sam iz braka bez emocija. Sama činjenica rasturanja porodice je toliko teška i bolna da se vi toliko slomijete u potpunosti. Vi se osjećate tako nisko, povređeno i nesigurno”, kaže.

Nasilje u porodici jedan u nizu uzroka razvoda

Nasilje u porodici nije nužni faktor koji dovodi do razvoda,  ali je vrlo čest, kaže psiholog u trebinjskom Ženskom centru Branka Pejović. Najveći problem, kaže Pejović, jeste to što partneri olako shvataju brak, pa nezreli i nespremni da prihvate nove obaveze i uloge ulaze u njega.

Problemi nastaju, kaže, i kada su partneri suštinski različiti, kada imaju različite stavove i poglede na svoje uloge u braku. Emancipacija žena i želja da se čuje i njihov glas, po njenom mišljenju, ne uklapa se u potpunosti u muškarčevu viziju uloge žene, pogotovo u sredini kakva je Hercegovina.

Mogućih problema je mnogo, a sve bi bilo mnogo lakše i možda bi se brak mogao spasiti, kaže Pejović, kada bi partneri pomoć potražili odmah kada primjete da njihov odnos ne funkcioniše kao ranije. Kada zatraže pomoć, kaže, tada je već prekasno.

Ne trpi se ništa, na najmanju moguću prepreku reaguje se povlačenjem, puštanjem svega niz vodu, komunikacije je vrlo malo. Sve je lijepo dok ljubav traje i dok ne živiš sa tom osobom. Bračne uloge su potpuno izgubile smisao. Muškarac shvata ulogu žene na jedan način, žena je shvata na drugi način i tu dođe do konflikta. Mi smo Hercegovina i mi to moramo da prihvatimo. Kod nas su neka učvršćena pravila šta treba da rade muškarci a šta treba da rade žene. Žene sada više stiču obrazovanje, pa se gubi uloga žene koja je postojala ranije”, kaže Pejović i dodaje da ekonomska situacija takođe može da uništi brak, jer finansijski problemi stvaraju napetost i nezadovoljstvo.

Branka Pejović (Foto: Moja Hercegovina)
Branka Pejović (Foto: Moja Hercegovina)

“Zatim idu laži i neiskrenost. Dok su ljudi u vezi predstavljaju sebe na neki drugi način. Kasnije, realnost im udari šamar kad počnu da žive skupa. To nije ista osoba. Ona tada počinje da traži nešto za sebe. Tu pokazuje pravo lice”, smatra Pejović.

Za pokušaj pomirenja partnera zadužen je Centar za socijalni rad.

Željka Varaga menadžer za socijalne usluge u trebinjskom Centru za socijalni rad pojasnila je da je u njihovoj nadležnosti  pokušaj mirenja partnera, koji imaju maloljetnu djecu, te da je to postupak koji prethodi pokretanju tužbe za razvod braka pred sudom.

“U protekloj godini imali smo 14 podnesenih zahtjeva za postupak pokušaja mirenja. Naša uloga u tome je značajna i mi pokušavamo da pomognemo da partneri izglade nesuglasice, ako su oni saglasni da im se pruži ta podrška. Ako ne, nastojimo da se dogovore oko djece, dakle, kome djeca da se povjere poslije razvoda. Čak se jednim dijelom dotaknemo i podjele oko zajedničke imovine”, kaže Varaga.

Ona kaže da proces mirenja može da bude narušen kada jedan od partnera nije spreman za to.

Dva postupka se nisu uspjela sprovesti jer se jedan od partnera nije odazvao pozivu. Jedan postupak je obustavljen na zahtjev stranke koja je odustala od pokušaja mirenja. U dva slučaja se bračni partneri nisu uspjeli dogovoriti ni oko čega, ni oko povjere djece, niti bilo čega drugog, samo je zajednički stav bio da žele da se razvedu. Mi tada sačinimo zapisnik koji oni potpišu da se nisu mogli dogovoriti i ide dalji postupak pred sudom”, objašnjava Varaga.

Većina parova, kaže, kad dođu ima jasnu odrednicu i znaju šta će kome pripasti.

Razvoda manje nego proteklih godina

Broj razvoda u Hercegovini je u prošloj godini bio nešto manji nego prethodnih godina. Tako je prošle godine 29 brakova završeno na Okružnom sudu u Trebinju. Godinu prije taj broj je bio 40. Slično je bilo i 2013, kada je prekinut 41 brak, 2012. godine 29, 2011.  25, 2010. 40, dok je 2009. razveden 41 bračni par. U Nevesinju je u 2015. godini razvedeno devet parova, dok je godinu prije taj broj bio osam.

Žene češće traže razvod

Prema riječima Branke Pejović, razvod su uglavnom tražile žene i one se u najvećoj mjeri obraćaju za pomoć zbog problema u braku. Muškarci rijetko.

Prema njenim riječima praksa rada Ženskog centra je osnaživanje žena da donesu odluku o razvodu, budući da u momentu kada se obrate za pomoć stanje već bude dovoljno teško da je suludo ostajati u takvom braku i pokušavati miriti partnere.

“Velika većina žena ostaje u nefunkcionalnom braku, jer nema primanja niti bilo šta drugo. Trpi mnogo toga, radi krova nad glavom. Žena nije naopaka, niti pod manom ako je razvedena. Ona možda nije ni kriva što joj se neke stvari dešavaju. Tim ženama treba podrška”, zaključuje Pejović.

Ona apeluje da se o ovim problemima što više govori, kako partneri poslije razvoda ne bi bili podvrgnuti osudi okoline. Promjene se, prema njenim riječima, ipak vide, ako ništa,  u odnosu institucija prema ovim slučajevima.

Autor

Nikolija Bjelica

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Od avgusta 2013. do novembra 2017. godine novinarka internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora