Početna  /  77 obećanja aktuelne trebinjske vlasti (II dio) – Prilično se ”zaobišlo” obećanje o obilaznicama, vjetar je imao drugačije planove i šetališta za grad penzionera
Izdvajamo Trebinje

77 obećanja aktuelne trebinjske vlasti (II dio) – Prilično se ”zaobišlo” obećanje o obilaznicama, vjetar je imao drugačije planove i šetališta za grad penzionera

U prethodnom lokalnom izbornom ciklusu 2016. godine, Luka Petrović, tadašnji kandidat za gradonačelnika Trebinja ispred koalicije okupljene oko Saveza nezavisnih socijaldemokrata, po pisanju Istinomjera, dao je 77 predizbornih obećanja. Isti izvor navodi da je od ukupno 77 obećanja koja je pratio Istinomjer, do sada ispunjeno njih 14, većim dijelom je ispunjeno 10, što ukupno iznosi 31% obećanja u kategoriji ispunjenih. Djelimično ispunjeno je 16 obećanja, ispunjeno manjim dijelom 22, neispunjeno 9, neutemeljeno 5 i prekršeno 1 obećanje. U prvom dijelu mini serijala o 77 obećanja aktuelne trebinjske vlasti pisali smo o neispunjenom obećanju o blagostanju koje će dovesti do ukidanja narodnih kuhinja, sportskom kampu, gašenju tradicionalnog košarkaškog kampa Dejana Bodiroge, kao i o pokušaju vlasti da pripišu sebi zasluge za ono što su minimalno ili nimalo odgovorni. U drugom dijelu biće riječi o obilaznicama, uređenju zelenih površina, zatvorenom bazenu i o tome kako je vjetar postao neprijatelj trebinjske vlasti broj 2 (Vukanović je i dalje neprikosnoven na prvom mjestu).

Obilaznice su u predizbornoj kampanji 2016. godine bile jedan od aduta trebinjskog SNSD-a u pretenzijama na vraćanje vlasti na lokalnom nivou. Velika ili istočna obilaznica, najavljivana je kao najveći i najvažniji projekat u istoriji Trebinja, a do danas se, osim glavnog projekta, elaborata i istražnih geomehaničkih radova nije uradilo ništa. Vrijednost radova je 30 miliona KM, a ukupna dužina trebala bi biti 8,8 kilometara uključujući i most dužine 485 metara. Vlast u Trebinju je pomjerila završetak radova ove obilaznice na 2023. godinu a do sada, pored gorenavedenih pripremnih elemenata i potpisanog ugovora o izgradnji mosta sa izvođačem radova nije urađeno ništa konkretno. Obećana je i instalacija vode, struje i optike u trupu obilaznice, ali ni to nije ispunjeno.

Uvijek je bilo potrebno pokrenuti veliki točak kako bi se cijela mašina stavila u funkciju, po nama je to glavna obilaznica, koja ne bi bila samo značajan infrastrukturni objekat za saobraćaj, već bi omogućila novi prostor za investicije duž i u okolini svoje trase. Ova saobraćajnica će polaziti od Aleksine međe, preko brda Gučina, iznad Brankovića kule, tunel, most preko rijeke Trebišnjice, pored Šiškovića radionice, ispred naselja Banjevci, preko Prljače u Podgljivlje. Ovakva trasa omogućava razvoj grada u svakom smislu, privrednom, poslovnom, turističkom, saobraćajnom, komunikacijskom, ekološkom, stambenom… Već odavno je trebalo kvalitetnije povezati Crkvinu, Brankovića kulu i kulu Strač. Ovako sagledana investicija ima svoju vrijednost i povukla bi za sobom svu raspoloživu radnu snagu, unaprijedila život u Trebinju i stoga taj projekat treba završiti u narednom mandatu. Otvoriće se nova radna mjesta u objektima pored saobraćajnice i stvoriti pretpostavke za širenje grada i povećanje broja stanovnika – govorio je Luka Petrović u predizbornoj kampanji 2016. godine.

Po Istinomjeru, ovo obećanje je ispunjeno malim dijelom, a može se reći da je ovakom ocjenom ”progledano kroz prste”.

Južna zaobilaznica je počela da se radi mnogo prije početka aktuelnog mandata, a uprkos obećanju koje je uključivalo nastavak puta prema mjestu Ljubovo, gdje će se povezati zapadna obilaznica pored manastira Duži, ispod grada Sunca i mostom prema rijeci Trebišnjici ispod Tvrdoša biti povezana sa magistralnim putem Trebinje– Mostar, ovo se nije uradilo do kraja. Istinomjer ovo obećanje ocjenjuje kao djelimično ispunjeno.

”Organizovan turizam je pomoć porodici” – bila je parola predizbornog obećanja kojim je trebalo da se pomogne porodicama sa viškom smještajnog kapaciteta kako bi, postavljen na zdrave noge pomogao i razvoju stočarstva, vinarstva, grada ali i svakog pojedinca. Pomalo zaboravljeno obećanje Istinomjer je ocijenio djelimično ispunjenim.

Kada već pomenusmo obećanje koje je djelimično uključivalo i razvoj stočarstva, pomenimo neispunjeno obećanje o izradi registra poljoprivrednih i stočarskih proizvođača. Kako bi se sagledali problemi, želje i kapaciteti poljoprivrednika i stočara, bila je u planu izrada registra. Ovo obećanje je ispunjeno malim dijelom, tačnije dijelom koji je zanemariv za njegove ciljeve.

Tehnička voda u trebinjsko prigradsko naselje Gomiljani još nije stigla, iako je ona obećana još 2016. godine. Početkom prošlog mjeseca ponovo je obećano da će mještani Gomiljana dobiti tehničku vodu, ali do toga još uvijek nije došlo.

Aktuelna trebinjska vlast je većim dijelom ispunila obećanje vezano za izgradnju vodozahvata za Vodovod Trebinje i navodnjavanje Petrovog polja i Zubačkog platoa. Prva faza radova na izgradnji gorenavedenog sistema za navodnjavanje završena je u februaru prošle godine, a po riječima Mila Banjca iz Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske, ova faza koštala je 6 miliona KM. Ovaj projekat će ukupno koštati 12 miliona konvertibilnih maraka, kako tvrde iz lokalne uprave.

Još 2015. godine, dok je cvjetao ljubavni trougao trebinjski SNSD-Rodoljub Drašković-Emir Kusturica, pompezno je najavljena gradnja tzv. Novog Trebinja, a zanimljivo je da je Drašković ispunio ono što je tada obećao, dok je HET na čelu sa Gordanom Mišeljićem i ostalim funkcionerima, kako HET-a, tako i SNSD-a sva obećanja ostavio na dugom štapu. Kusturica nije obećao ništa sem ”umjetničke” podrške ovoj ideji. Još tada je prvi put pomenuta izgradnja zatvorenog bazena (a nešto ranije, tačnije 2012. godine u programu tada nezavisnog kandidata za gradonačelnika Nebojše Vukanovića), a HET se tada obavezao i da će finansirati premještanje potopljenog mosta Kralja Aleksandra iz Goričkog jezera na lokaciju Dražinska gora (Tvrdoš-Duži). Godinu dana nakon pompeznih najava, počela je i predizborna kampanja za lokalne izbore 2016. godine a među 77 obećanja našla su se i ova dva: izgradnja zatvorenog bazena i premještanje potopljenog mosta Kralja Aleksandra. Do dana današnjeg most nije premješten pa je ovo obećanje ostalo neispunjeno a saga zvana zatvoreni bazen još  uvijek traje.

Foto: Trebinje live

Odužila se izgradnja zatvorenog bazena u Trebinju do te mjere da su mnogi Trebinjci počeli u šali govoriti da već imaju zatvoreni bazen (misleći na postojeći olimpijski ”otvoreni” bazen koji je zatvoren van ljetne sezone). Radovi na izgradnji zatvorenog bazena na Banjama počeli su 2016. godine a tadašnji gradonačelnik Trebinja, gospodin Luka Petrović najavio je da će se Trebinjci moći kupati već početkom 2018. godine. Prvobitno je planirano 10 miliona KM, a taj iznos je već ”probijen”. Ni vjetar nije išao na ruku kad je realizacija ovog projekta u pitanju. Vjetar je srušio konstrukciju bazena 23.2.2019. godine, a da je Petrović ispunio prethodno dato obećanje i završio radove do početka 2018. godine bazenu ni vjetar nije mogao ništa. Ovako mu je mogao svašta, a mnogi su se čudili i izrazili sumnjičavost prema kvalitetu radova. Lokalna uprava u svom predizbornom katalogu ”70 projekata 2016-2020” navodi krajnji iznos od 13 miliona KM. U katalogu je navedeno da će projekat biti završen 2020. godine dok se kasnije navodi da će bazen biti otvoren 2021. godine.

Istog datuma, 23.2.2019. mrski vjetar, tih dana definitivno trebinjski neprijatelj broj 2 (na prvom mjestu je i tada, zbog brojnih kritika koje je iznio na račun rada lokalne uprave, bio Nebojša Vukanović), napravio je štetu i u Gradskom parku. Ovdje se nadovezujemo na još jedno obećanje dato te 2016. godine, a tiče se uređenja i održavanje zelenih površina. Gradski park je rekonstruisan, a mišljenja po pitanju izvedenih radova su podijeljeni u javnosti. Jedna strana tvrdi da je park previše prorijeđen, čime se izgubila intimnost koja je svojstvena gotovo svim parkovima, a trebinjskom je svakako bila zaštitni znak, dok je druga strana tvrdila da je sječom velikog broja stabala park uljepšan. Ne lezi vraže, vratimo se na 23.2.2019. godine. Taj mrski vjetar je iščupao više stabala u Gradskom parku, a brojni su tada iznijeli kritiku na račun lokalne vlasti jer je prekopavanjem parka, kako su tvrdili, uništen veliki dio korijena stabala. Ostaće upamćena izjava Stevana Bekana, direktora Javne ustanove ”Ekologija i bezbjednost” u kojoj se navodi da je sreća što se dogodila rekonstrukcija parka, jer da do nje nije došlo, vjetar bi iščupao čak 80 stabala čime bi šteta bila veća?! Idući tom logikom, može se zaključiti da bi bilo bolje da su sva stabla iščupana u toku rekonstrukcije parka jer vjetar tada ne bi imao šta iščupati?!

Mandat u kojem su u fotelji gradonačelnika sjedili Luka Petrović i Mirko Ćurić biće upamćen i po uređenju šetališta. Mnogi će pamtiti i potopljeno šetalište jer neimari nisu uzeli u obzir povećanje nivoa Trebišnjice pa se taj propust naknadno ispravio. Sličnost sa događajima iz filma ”Čudo neviđeno” je slučajna… Šetališta u Trebinju su dobila i svojevrsni vic: Pa šta će se praviti u gradu penzionera nego šetališta, aludirajući na sve češće odlaske mladih iz Trebinja. Istinomjer je uređenje šetalište ocjenio djelimično ispunjenim.

Jedno od obećanja u okviru predizborne kampanje 2016. godine bilo je i uređenje Male i Velike Potočine. Istinomjer ovom obećanju daje ocjenu ”ispunjeno malim dijelom”, a prvi konkretni koraci ka realizaciji ovog obećanja napravljeni su prije 3-4 mjeseca kada su počeli radovi na uređenju Male Potočine. Mediji su prenijeli da ovaj projekat finansira HET sa 2,5 miliona KM. Krajem septembra tekuće godine rečeno je da će da kraja realizacije biti potrebno još dva mjeseca.

Obećanje vezano za nastavak uređena obale Trebišnjice je ispunjeno velikim dijelom i treba istaći da se lokalna vlast zaista angažovala na sređivanju i čišćenju obale Trebišnjice.

O HE Dabar i početku gradnje HE Dubrovnik se priča dugo, a čini se da se više pričalo nego radilo. Iako je završetak HE Dabra najavljen za 2020. godinu, od toga gotovo sigurno neće biti ništa, a što se tiče druge faze početka izgradnje HE Dubrovnik, još 2012. godine tadašnji premijer Srpske Aleksandar Džombić najavio je gradnju HE Dabar. Tada je rečeno da će projekat u iznosu od 200 miliona eura zajednički finansirati Republika Srpska i Hrvatska, a da bi radovi trebali biti gotovi za dvije do tri godine. Istinomjer i ovo obećanje ocjenjuje kao ”ispunjeno malim dijelom”.

Za kraj drugog dijela mini serijala o 77 obećanja aktuelne trebinjske vlasti ostavili smo projekat koji i Istinomjer naziva kapitalnim u protekle četiri godine, kada je u pitanju Grad Trebinje. Evropska unija je za izgradnju Palate pravde donirala 3.200.000 KM, Vlada RS 1,5 miliona, Grad Trebinje 970.000 KM a vlade Norveške i Švedske donirale su 90.000 KM. Izgradnja Palate pravde trajala je od 2018-2020. godine. Ono što je zanimljivo a vezano je za ovaj projekat je to što se još prije predizborne kampanje 2016. godine moglo čuti da je projekat izgradnje Palate pravde pred realizacijom, da je EU spremna donirati veći dio sredstava ali da će sve ostati na čekanju jer Anton Kasipović, tadašnji a i sadašnji ministar pravde u Vladi RS čeka rezultate izbora kako bi zasluge za ovaj projekat pripale SNSD-u. Dakle, samo se, kako se tada nerijetko moglo čuti, čekalo da ”padne” Slavko Vučurević, a iz ove perspektive, zanimljivo pitanje je da li bi do izgradnje Palate pravde došlo da je tada kojim sliučajem Vučurević osvojio još jedan gradonačelnički mandat. Da bi se krenulo u konkretnu realizaciju ovog projekta bio je potreban i pečat Vlade RS koji će garantovati učešće institucija, što je jedan od ključnih preduslova kada su projekti koje finansira EU u pitanju. No, nije ovo jedini slučaj kada se aktuelna trebinjska vlast pohvalila tuđim zaslugama, a o tome će biti nešto više riječi u nekom od sljedećih nastavaka.

Kraj 2. dijela

Igor Svrdlin

 

2 Shares
2 Shares
Copy link