Sinoć su projekcijom predstave ”Hadersfild” završeni prvi ”Dani Nebojše Glogovca”. Trebinjska publika imala je priliku pogledati predstavu koja je stekla kultni status po svim parametrima, a u kojoj je Nebojša Glogovac ostvario ne samo ulogu za pamćenje već ulogu koja će još dugo predstavljati glumački izazov za sadašnje i buduće naraštaje. Gromkim aplauzom pozdravljen je ansambl predstave ”Hadersfild” rađene po tekstu Uglješe Šajtinca a u režiji Aleks Čizholm. Glumci su izašli i na bis, a kada se u krupnom kadru pojavio Glogovčev nasmijani lik, bioskopskom salom Kulturnog centra prolomio se još jači aplauz. Nebojša Glogovac nije nikada nastupio na trebinjskim pozorišnim daskama, sinoć je, nažalost, posthumno, po prvi put dobio ovacije trebinjske publike nakon odigrane predstave. Šteta je što se za Glogovčevog života niko od nadležnih nije dovoljno potrudio da ugosti neku od brojnih predstava u kojima je igrao Nebojša Glogovac. Nije to neko čudo, to je jednostavno usud, a čudo bi bilo da je Nebojša igrao u Trebinju, da je pozivan na Dučićeve večeri poezije ili da je nekad bio član žirija Festivala festivala. Sinoćnjom projekcijom pred gotovo punom bioskopskom salom, metafizički gledano, ta, slobodno je možemo nazvati nepravdom, je ispravljena. Metafizički, gotovo u maniru magičnog realizma, Glogovac je čuo aplauz trebinjske publike i uputio joj osmijeh, sa velikog kino platna. Kada zažive ”Dani Nebojše Glogovca” a zaživjeće, bilo bi dobro da svake godine pozorišni festival zatvori Nebojša Glogovac, projekcijom predstave, ali u pozorišnoj sali, kako bi, ponovo metafizički, osjetio trebinjske pozorišne daske.
Predstava ”Hadersfild” Jugoslovenskog dramskog pozorišta, rađena po tekstu Uglješe Šajtinca i u režiji Aleks Čizholm premijerno je odigrana 26. februara 2005. godine. U predstavi su igrali Nebojša Glogovac, Goran Šušljik, Vojin Ćetković, Damjan Kecojević, Josif Tatić i Tijana Čurović. Predstava je igrana preko jedanaest godina, kada je skinuta sa repertora, a posljednji put je odigrana 28. maja 2016. godine. Komad o propaloj generaciji, o prijateljima koji se poznaju cijeli život a zapravo se jako malo poznaju, odbijajući da prihvate svijet oko sebe. Povratak prijatelja Igora iz Engleske, nakon desetak godina, budi duhove prošlosti i suočava ih, kako jedni sa drugim, tako i sa samim sobom. Lik Ivana, neurotičnog i anksioznog tridesetogodišnjaka, nekada uspješnog džudiste, briljantno je tumačio Nebojša Glogovac. U ulozi Rašinog (Goran Šušljik) našao se Josif Tatić koji je odigrao epizodnu ulogu za pamćenje. Nakon Tatićeve smrti, lik oce preuzima Miša Janketić. Josif je ulogu igrao maestralno, pa je sinoćnja projekcija predstave bila i omaž ovoj glumačkoj veličini. U predstavi sa velikim uspjehom igraju Vojin Ćetković i Goran Šušljik, ali i Damjan Kecojević i Tijana Čurović. Da kojim slučajem predstava ”Hadersfild” nije skinuta sa repertora već da se igrala do Nebojšine smrti, bila bi skinuta sa repertoara onog momenta kada je Glogovac napustio ovaj svijet. Niko ne bi morao donijeti odluku o skidanju predstave sa repertoara, jednostavno, svima bi bilo i više nego jasno da je Ivana mogao igrati samo on!
Predstava ”Hadersfild” kako je iznad već navedeno, igrana je punih jedanaest godina. I ne samo ta predstava. Mnoge, gotovo sve predstave u kojima je igrao Glogovac igrane su dugo, za kartu više. Nažalost, niti jedna od tih predstava nije odigrana u Trebinju – kako se sada često navodi, Glogovčevom Trebinju. Još jedna Trebinjka, Nataša Ninković, koja je u klasi sa Glogovcem pekla glumački zanat, pod budnim profesorskim okom velikog Vladimira Jevtovića, u Trebinju je odigrala u dva navrata predstavu ”Prah”, ali organizator nije bio iz Trebinja. Prosto, velikane valja čuvati i svojatati i za njihovog života… Sinoć se, makar metafizički, dogodila interakcija Glogovca i trebinjske publike. Glogovac je nakon predstave nagrađen aplauzom koji se prolomio bioskopskom salom, a kako bi se taj aplauz tek prolomio pozorišnom salom, da je publika imala priliku uživo pogledati predstave ”Hadersfild”, ”Šine”, ”Metamorfoze”, ”Hamlet” ili ”Sumnjivo lice”. Da nije bilo inicijative Marije Đajić koja je naišla na snažnu podršku Glogovčeve supruge Milice, prijatelja i saradnika, sigurno je da trebinjska publika ne bi još vidjela Glogovca u pozorištu, pa makar i na filmskom platnu. Sinoć je publika uživala, imala je priliku, bar preko velikog platna, osjetiti dio Glogovčeve pozorišne magije, a on u pozorištu, to jeste bila magija! Nasmijao se Nebojša, u krupnom kadru, na bisu, ostaje nam da vjerujemo da se nasmijao onima koji su ga sinoć, baš kao u pozorištu, nagradili burnim aplauzom, a kada ”Dani Nebojše Glogovca” zažive i pretvore se u respektabilan pozorišni festival, neka ga svake godine zatvori baš on – Nebojša Glogovac, bar preko platna, ali u pozorišnoj sali, gdje će u čast nagrađenih biti prikazan Glogovčev rad u pozorištu, mjestu gdje je pokazivao najbolji dio sebe. Kako vrijeme još uvijek ne možemo vraćati nazad niti zaustavljati, neka onda, opet metafizički, na tragu magičnog realizma, Nebojša osjeti daske njegovog pozorišta!
Igor Svrdlin
