Vedrana ima 28 godina. Vedrana ide na more. Već danas. Ne ide na odmor. Ide na more da radi. Kreće putem kojim je krenulo, prema zvaničnim podacima, 868 Trebinjaca, pretežno mladih ljudi,u proteklih mjesec dana. Ta brojka raste iz dana u dan, a ona se odnosi samo na one koji su ”skinuti” sa biroa. Ova cifra je zapravo mnogo veća… Vedrana 12 godina volontira u lokalnom Crvenom krstu. Volontira i u Udruženju ”Sonata”. Po zanimanju je diplomirani menadžer u turizmu. Vedrana se nada da će jednog dana ipak dobiti posao u svom gradu. Za internet portal ”Moja Hercegovina” mlada Trebinjka Vedrana Skvarica govori o iskustvu volontiranja, o prinuđenosti da drugu godinu odlazi van svog grada da radi, kao i o glumačkim iskustvima.
”Prethodnu ljetnu sezonu provela sam u Herceg Novom, gdje sam radila na jednom štandu, plata nije bila bajna, pogotovo što nisam imala obezbijeđen smještaj, ali sam išla u namjeri da zaradim koji dinar. Ove godine sam izabrala hrvatsko primorje, plata je nešto veća, samim tim što imam obezbjeđen smještaj i plaćenu hranu.” – počinje svoju priču Vedrana Skvarica.
Vedrana je volonter trebinjskog Crvenog krsta već 12 godina, uzimala je i uzima učešće u svim manjim ali i većim akcijama ovog kolektiva. Od osnivanja Udruženja ”Sonata” stavlja se na raspolaganje u želji da pomogne onima koji su se, iz bilo kog razloga, našli u duševnoj nevolji. Nagrađena je 2016. godine diplomom za doprinos u razvoju volontiranja koju je dodijelilo Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport Republike Srpske. Studiranjem je stekla zvanje diplomiranog menadžera u turizmu. Dodaje da uprkos tome što dugi niz godina volontira i pomaže drugima, nije dobila priliku za zaposlenje u svom gradu. Stoga je prinuđena na odlazak iz Trebinja.
”Nažalost, iako sam volonter toliko godina u Trebinju nisam našla posao pa sam morala ići preko sezone kao sezonac da radim. Prošle godine sam radila na crnogorskom primorju ali nažalost nije mi se finansijski isplatio taj rad, ove godine sam se opredijelila za hrvatsko primorje jer su mi obezbijedili smještaj i u nadi da će mi se bolje finansijski isplatiti nego prošle godine.” – kaže Vedrana za internet magazin ”Moja Hercegovina”.
Vedrana kaže kako je kroz volontiranje stekla brojna iskustva i poznanstva koja se ne mogu naučiti u školama, ali da se od volontiranja ne živi.
”Kroz volontiranje sam stekla različita iskustva koja nisam mogla naučiti ni u srednjoj školi ni na fakultetu. Pohađala sam različite seminare radionice od društvenog značaja i značaja za napredovanje i edukaciju moje lične karijere. Takođe sam putovala sa ostalim volonterima i učestvovala na raznim manifestacijama a posebno bih istakla Susrete mladih Republike Srpske gdje bude preko 150 mladih ljudi iz različitih gradova. Istakla bih i Susrete dobrovoljnih davalaca krvi kao i skupštine Crvenog krsta. Bilo je i lijepih i teških trenutaka. Jako teško i stresno iskustvo bilo je za vrijeme poplava u Republici Srpskoj, kada smo skupljali hranu, odjeću i obuću za ugrožene. Tada su ljudi, svjesni ili nesvjesni, vjerovatno ne razmišljajući, slali ugroženim od poplave kupaće gaće, štikle i tako neke stvari koje su izgledale kao provokacija. Iako je volontiranje jako lijepo i značajno životno iskustvo koje ti otvara brojna vrata i proširuje horizonte, od njega se ne može živjeti. Kad uđeš u neke godine, završiš neke škole, sredina od tebe očekuje da počneš da privređuješ sebi i svojoj porodici. Ja do sada nisam naišla na razumijevanje u pogledu mog zaposlenja.” – govori Vedrana o iskustvima koje je stekla kroz volontiranje, kao i o volontiranju uopšte.
Pored volontiranja pri Crvenom krstu u Trebinju, Vedrana volontira u Sonati, Udruženju građana za pomoć u duševnoj nevolji. Zajedno sa korisnicima usluga ovog udruženja, uče i stiču nova znanja.
”Naši korisnici se bave kreativnim radom, kao što je oslikavanje stakla, dekupaž tehnika, literarni rad… Ovdje dolaze ljudi koji su usamljeni u namjeri da se vide sa nama volonterima kako bi malo popričali sa nama ili se posavjetovali sa stručnim licima kao što su psihoterapeut i sociolog. S korisnicima učestvujemo u raznim radionicama. Osnovni cilj ovog udruženja je promocija humanih vrijednosti i borba protiv stigme i predrasude. Svi mi imamo neke predrasude, a ja bih istakla da ako neko ima bilo kakav problem, ne smijemo da ga odbacujemo od sebe i izbacujemo iz društva. Duševna bol je nešto što se svima može dogoditi a u današnje vrijeme, nažalost, mnogima se i događa. Ja volim da kažem: Budite ono što jeste! Budite humani! Budite volonteri!” – kaže Skvarica za internet magazin ”Moja Hercegovina”.
Što se tiče trajnog odlaska iz Trebinja, Vedrana priznaje da je ta dilema muči već neko vrijeme.
”Iskreno ja se nalazim na raskršću puteva a to je ostati ili napustiti Trebinje. Većina mladih napušta Trebinje. Teško mi je što sam toliko godina posvetila volontiranju i pomagala društvenoj zajednici a sada kako bih sebi pomogla u traženju posla moram napustiti Trebinje pa makar na nekoliko mjeseci kako bih stekla neke nove vještine i neko novo radno iskustvo, te obezbjedila sebi bar džeparac, da ne kažem egzistenciju.” – iskrena je Vedrana.
Uz volonterizam, Vedranina velika ljubav su pozorište i film. Okušala se u pozorištu, igrajući u predstavi ”Slučajevi ili život broj 2” Gradskog pozorišta Trebinje, a statirala je i imala manje uloge u filmovima ”Krugovi” Srdana Golubovića i ”Na mliječnom putu” Emira Kusturice.
”Glumila sam u pozorištu a i statirala, odnosno glumila u filmovima ”Krugovi” i ”Na mliječnom putu”. U filmu ”Krugovi” sam glumila sekretaricu Crvenog krsta. U tom filmu je glumio pokojni Nebojša Glogovac, a bila mi je velika čast upoznati ga, a sada, kada više nije sa nama, rado ga se i često sjetim. U filmu ”Na mliječnom putu” sam glumila sa slavnom Monikom Beluči. Imali smo zajedničku scenu u kojoj sam joj prala kosu u izbjegličkom kampu. Sa ta dva filma nosim divna sjećanja i ogromno iskustvo jer sam upoznala mnoge glumce, scenariste i reditelje. Što se tiče mog iskustva u pozorištu, rado se sjećam jedne situacije iz predstave ”Slučajevi ili život broj 2”. Tokom predstave sam ”ukrala” repliku Darku Kurtoviću i on je rekao ”zašuti kokoško”, a tom malom improvizacijom smo dobili aplauz i naišli na dobre reakcije.” – govori Vedrana i o svom glumačkom iskustvu.
Za kraj, Vedrana kaže da se ipak nada da će početi raditi u svom gradu, jer joj je najveća želja da se ostvari u rodnom gradu, među svojim ljudima.
”Voljela bih da u svom gradu imam uslove za život, da radim, da formiram porodicu, da sam svoj na svome. Ipak, posla nema, a ja ću vjerovatno i dalje odlaziti da radim van Trebinja sezonski, a ukoliko ne bude nekog pomaka na bolje, vjerovatno ću biti prinuđena teška srca napustiti svoj grad” – kaže Vedrana Skvarica za kraj razgovora.
Vedrana dakle odlazi, još uvijek ne za stalno, ali već drugu godinu odlazi… Ona je samo jedna od njih hiljadu koji su već napustili svoj grad ili ga polako napuštaju. I Vedrana je otišla. Vratiće se. Poput mnogih mladih koji su otišli trbuhom za kruhom, pokazavši da im u nuždi nije teško napustiti svoj grad, samo je pitanje dana kada će sezonski odlazak postati onaj stalni. Nije pretjerano ako se kaže da je ovog ljeta preko hiljadu mladih ljudi otišlo van Trebinja u pokušaju da zaradi neku platu i uloži je u svoju mladost, u provod, putovanje, školovanje. Mladi odlaze tiho, gotovo neprimjetno, a ostaju oni koji su na bilo koji način vezani za grad ili oni koji ne mogu/ne smiju otići. I mali broj onih kojima je ovdje dobro. A pitanje je dana kada će svi oni kojima nije dobro strgnuti sve okove i otići bez pozdrava, sa osmjehom na licu i stihom ”zbogom žohari” na usnama. Osim ako se nešto radikalno ne promjeni… Srećan put omladino, uživaj i živi mladost, ne okreći se, jer ni za tobom se već niko ne okreće, odavno!
Igor Svrdlin
