Trebinje je jedan od pet BiH gradova u kojem se realizuje projekat ” Zajednice različitih, ali ravnopravnih građana”. U okviru kampanje ”Sva lica pristupačnosti” u Trebinju je postavljen ”Alternativni muzej pristupačnosti” čiji je cilj podizanje svijesti o svakodnevnim preprekama sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom.
Ovaj projekat finansira Evropska unija a provode ga Organizacija amputiraca „UDAS“, u partnerstvu sa Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i Udruženjem građana ”Nešto Više” iz Sarajeva.
O ciljevima projekta i aktivnostima govorila je Sanja Đermanović, iz sarajevskog Udruženja ”Nešto više”.
”Cilj projekta je da se javnosti skrene pažnja na poziciju osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini i da se podupru mreže osoba sa invaliditetom a to su dvije mreže u Bosni i Hercegovini – mreža žena sa invaliditetom i mreža osoba stradalih od mina ”UDAS”. Položaj osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini nažalost nije dobar i stoga smo mi ovaj projekat i napisali. On je finansiran od strane Evropske unije koja je podržala takvu inicijativu ali moram reći, ovo je prvi projekat koji u Bosni i Hercegovini predvodi jedna organizacija koja je zapravo organizacija osoba sa invaliditetom, to je organizacija ”UDAS” iz Banjaluke, sa partnerima koji su takođe iz Banjaluke, naše kolege Helsinški parlament građana i Udruženje građana ”Nešto više” iz Sarajeva. Projektne aktivnosti su zapravo podizanje senzibiliteta nevladinih organizacija ili organizacija civilnog društva kojima nije primarni cilj baviti se osobama sa invaliditetom ali da se uključe da bi se čuo glas osoba sa invaliditetom. Tu takođe organiziramo radionice kako bi osnažili osobe sa invaliditetom da se izbore za svoja prava, da rade na kvalitetu života osoba sa invaliditetom i jedna od aktivnosti koja može biti interesantna jeste mapiranje osnovnih i srednjih škola i nekolicina javnih institucija u Bosni i Hercegovini u različitim gradovima, da se zapravo napravi jedna interaktivna mapa i da ljudima kojima treba edukacija, koje su osobe sa invaliditetom, pruži kvalitetna informacija gdje mogu ići da se školuju.”- rekla je Đermanovićeva.
Ispred Udruženja amputiraca Trebinje obratio se Miroslav Andrić.
”Svaki i mali pomak u podizanju svijesti građana što se tiče osoba sa invaliditetom je za nas veliki korak. Mislim da će se bar malo podići svijest građana o samim osobama sa invaliditetom i tu je naše da im pokažemo da i mi možemo da se bavimo i da radimo neke druge poslove, možemo se baviti i sportom i umjetnošću i svim ostalim poslovima za koji smo sposobni.” – naveo je Andrić.
O problemima sa kojim se susreću osobe u kolicima govorila je Milica Ijačić. Ona je problem ortopedskih pomagala navela kao ključni istakavši i problem osoba sa oštećenjem sliuha jer na području istočne Hercegovine nema tumača znakovnog jezika.
Najveći problemi, ja se ne bih osvrnula samo na grad, osoba sa invaliditetom jeste problem ortopedskih pomagala u državi, to jeste kvalitet ortopedskih pomagala. Naime, mi kao korisnici invalidskih kolica ne možemo da ostvarimo pravo na dobro i kvalitetno ortopedsko pomagalo i ja kad govorim o barijerama mogu reći da je to najveća barijera sa kojom se osobe sa invaliditetom susreću. Zašto? Jer ako nemamo odgovarajuća kolica s kojima možemo da se krećemo mi naravno ne možemo da izađemo iz kuće, džaba nama onda prepreke na ulicama što su riješene, džaba što su riješeni ulazi u bilo koje javne ustanove i zgrade kada nemamo kolica s kojima možemo da dođemo do tih prepreka. Takođe, treba da s erješavaju arhitekstonske i sve druge barijere a od barijera s kojima se susrećemo napolju ja ću se najviše osvrnuti na barijere sa kojima se susreću gluvonijeme osobe koje nažalost, kod nas u Hercegovini, nemaju tumača znakovnog jezika i oni se svakodnevno susreću sa problemom kako da dobiju informaciju i kako da je prenesu dalje.” – rekla je Milica Ijačić.
Pogledajte naš prilog i pokušajte sagledati problematiku iz ugla osoba sa invaliditetom. Ne dozvolimo da osobe sa invaliditetom ostanu u ”mraku”. Podržimo ih!
