Sanja Marković, upravnik azila ”Danica” od osnivanja azila pa do maja tekuće godine, za internet magazin ”Moja Hercegovina” tvrdi da je Lazaru Vučkoviću po njegovom preuzimanju mjesta upravnika azila predala svu potrebnu dokumentaciju, iako Vučković tvrdi suprotno. U posjedu smo više dokumenata koji potvrđuju da je u saradnji sa veterinarskom ambulantom Anima vet svaki pas dobio tretman koji je predviđen, a mi objavljujemo neke od tih dokumenata. Podsjetimo, nakon što su građani i aktivisti izrazili sumnju u ispravan način rada i odnosa prema psima u azilu ”Danica” i iznijeli niz optužbi na račun Lazara Vučkovića, upravnika ovog azila, Vučković je u razgovoru za naš magazin tvrdio da se sve radi prema propisima i oštro je odbacio optužbe na svoj račun. Omogućio nam je tom prilikom uvid u određene dokumente bez mogućnosti da iste objavimo jer, kako nam je rečeno, sva dokumentacija postaće javna kada Upravni odbor azila donese odluku o tome. Nakon toga, Udruženje ”Nera” iz Gacka, uputilo je otvoreno pismo Lazaru Vučkoviću zahtijevajući konkretne odgovore na 10 pitanja. Kako bi što objektivnije i iz više uglova obavijestiti javnost o stanju u azilu ”Danica”, kontaktirali smo Sanju Marković, bivšu upravnicu, a sadašnju zamjenicu upravnika azila ”Danica”.
Sanja Marković tvrdi da je od otvaranja azila ”Danica” otkad je i obavljala funkciju upravnika azila sve rađeno propisno, što potvrđuju i izvještaji gradskih i republičkih veterinarskih inspekcija.
”Ja sam od 1. maja zvanično zamjenik upravnika azila ”Danica”. Prilikom dolaska novog upravnika dostavila sam sve knjige vezane za evidenciju, knjigu pasa u azilu, knjigu udomljenih i knjigu uginulih pasa. Za dvije godine mog rada kao upravnice imala sam 3 kontrole koje nisu prethodno najavljene, jednu od strane Veterinarske inspekcije Grada Trebinja i dvije kontrole Republičke veterinarske inspekcije i svaki put je sva dokumentacija bila uredna. Svaki pas, prvo onih 82 iz starog azila su veterinarski obrađeni i testirani na zarazne bolesti, bilo je jako naporno ali mi iz azila, volonteri ”Rukom za šapu”, NFA i članovi Udruženja ”Korina” smo naporno radili svaki dan da bi što prije izvršili prebacivanje pasa. Tako smo nastavili sa svim psima koji su kasnije došli u azil. Obavezno su rađena sva testiranja, vakcinacija, čipovanje i sterilizacija”, kaže za internet magazin ”Moja Hercegovina” Sanja Marković.
Dodaje da je bila neprijatno iznenađena tvrdnjama Lazara Vučkovića o lošem stanju u kojem je zatekao azil, posebno imajući u vidu da su imali korektnu i dobru saradnju.
”Zaista sam se iznenadila izjavom da je dokumentacija bila u “haosu” jer smatram da sam ostvarila baš dobru saradnju sa novim upravnikom jer psi su na prvom mjestu i samo zajedno možemo unaprijediti rad azila. Falilo je nekih 30 pasoša, naši veterinari su objasnili razloge toga novom upravniku, jer oni su ti koji mogu da izdaju dokument a ne ja. U momentu dolaska u mjesecu aprilu nama još nije raspisan tender za veterinarske usluge tako da shodno tome za tih 4 mjeseca mi nismo imali finansija za izdavanje tih pasoša. Što se tiče navoda da nigdje nema dokumentovano da su psi testirani, to nije istina, Anima Vet je obavijestio novog upravnika i pokazao sve rezultate koji su rađeni jer unos u pasoš nije obavezan osim kada neka zemlja u koju pas ide to zahtijeva, kao što na primjer Ujedinjeno kraljevstvo traži test na brucelozu, Češka traži 4d test i tako dalje. Svi uslovi koje određena zemlja traži budu ispunjeni. Proces ubacivanja i udomljavanja pasa je išao jako dobro imajući u vidu da smo mala sredina i da kod nas ljudi nisu previše zainteresovani za udomljavanje pasa. Veći procenat pasa je udomljen u zemlje u inostranstvo, UK, Njemačku, a najviše ih je otišlo u Češku sa kojom sam imala odličnu saradnju. Napominjem da je svako hvatanje i udomljavanje pasa išlo javno i čak nakon udomljavanja objavljivali smo slike iz novih domova”, rekla nam je Sanja Marković.
Sudbina psa Belog je nepoznata, tvrde građani i aktivisti, a način njegovog hvatanja izazvao je burne reakcije na društvenim mrežama. Vučković tvrdi da je pas Beli odveden na socijalizaciju u Sarajevo, a to je potkrijepio dokumentom koji nam je dao na uvid ali bez mogućnosti fotografisanja i objavljivanja istog. Sanja Marković s druge strane tvrdi da nema nikakve informacije o psu Belom.
”Ja nisam dobila nikakvo pojašnjenje vezano za psa Belog ni dokumentaciju, jer se čeka sporni sastanak Upravnog odbora azila, a vezan je za novonastalu situaciju. Na proljeće smo imali nekoliko udomljavanja kod nas, ali ipak većina je otišla u Češku. Evo i ovaj mjesec imamo 4 psa koja treba da idu u nove domove. Smatram da Grad Trebinje treba više da radi po pitanju neodgovornog vlasništva, evo baš sada imamo 10 novih pasa na ulici, taj broj iz dana u dan će biti veći. Još da dodam jako bitnu stvar koja je takođe spomenuta u vašem razgovoru sa Vučkovićem, a to je ukopavanje uginulih životinja. Jedan od uslova Republičke inspekcije je bio stočno groblje, ograđeni dio gdje će se na bezbjedan i zakonom propisan način ukopavati leševi uginulih životinja, a to ni nakon dvije godine jos nije urađeno. Znači da to nije ničija ideja, to je uslov koji mora biti ispunjen”, kaže Sanja Marković za MH.
Na kraju razgovora napominje da je od samog početka rada azila ”Danica”, ovo sklonište za pse lutalice i napuštene pse apsolutno opredijeljeno da ne ubija pse i dodaje da će, kada je rad u azilu, ali i mimo njega, nastaviti davati svoj maksimum kada je u pitanju pomaganje i zaštita životinja.
”Ja imam spisak stavki na računu koji se odnosio na sve što smo radili psima, među njima takođe stoji test na infektivne bolesti, imate i primjer nalaza sa imenom psa koji je rađen, u prilogu je za psa koji je udomljen Ljupče. Svi psi koji su bili pozitivni na neku bolest podvrgnuti su veterinarskom tretmanu. Još jednom napominjem i to da smo od početka kada je azil otvoren No kill sklonište. Neću da budem skromna kada je moje zalaganje za napuštene pse u pitanju, davala sam, dajem i uvijek ću davati svoj maksimum i u azilu, a i mimo njega kao pojedinac”, završava Sanja Marković.
Sve ono što je rađeno u azilu ”Danica” od njegovog osnivanja, a tiče se veterinarskih usluga, arhivirano je u veterinarskoj ambulanti ”Anima vet”, a objavili smo samo dio računa i dokumenata. Internet magazin ”Moja Hercegovina” će, kao što je to radila od početka rada azila ”Danica”, nastaviti pratiti rad ovog skloništa za pse, pogotovo kada su u pitanju nedoumice i sumnje u rad istog. S tim u vezi, očekujemo da, u najboljem interesu javnosti, sva relevantna dokumentacija o radu azila ”Danica” postane transparentna kako bi se otklonile sve sumnje u regularnost, ali i kako bi se došlo do odgovora o sudbini pasa, u prvom redu psa Belog koji je pod nerazjašnjenim okolnostima uhvaćen i, po tvrdnjama Lazara Vučkovića, odveden na socijalizaciju u Sarajevo. U cijeloj priči ne treba zaboraviti da ovaj azil nosi ime po Danici Dadi Đikov koja nas je prerano napustila i koja je bila istinski zaljubljenik i zaštitnik životinja i da iz pijeteta prema njoj i svemu što je uradila za životinje javnost treba znati kako i na koji način funkcioniše azil koji nosi ime u njenu čast.
Igor Svrdlin
