Promocija monografije ”Milena Dravić ili ključ snova” – Emotivno sjećanje na istinsku filmsku divu!

Sinoć je u Narodnoj biblioteci u Trebinju održana promocija monografije ”Milena Dravić ili ključ snova” koju je priredila Anita Panić. Bila je to lijepa prilika da se prisjetimo velike Milene Dravić i njenog života kroz koji je publiku nadahnuto, sa dosta emocija, vodila autorka monografije, Anita Panić. Milena i njen Gaga su istinski velikani domaćeg, ali i evropskog glumišta, nevjerovatno skromni, beskrajno šarmantni i vanserijski talentovani. Knjiga je ovo o Mileni Dravić, ali i o njenim kolegama, prijateljima, saradnicima i svim onim koje je Milena Dravić za života poželjela da se nađu u knjizi o njoj. Neki Milenini prijatelji, u godinama i na izmaku snage, nisu mogli uzeti učešće u ovom vrijednom izdanju, a autorka Anita Panić ističe da je, uslijed kašnjenja štampanja knjige, strijepila da li će Milena, koja je već bila teško bolesna, uspjeti vidjeti jedinu knjigu koja je napisana o njoj. Milena je dočekala izlazak knjige i štampe, nedugo zatim je prebačena u bolnicu, da bi se uskoro preselila na drugi svijet, svijet u kojem je, nema sumnje, čekao njen Gaga, sa onim šeretskim osmijehom mangupa sa Krsta. Prisutni su se prisjetili nekih od uloga Milene Dravić, a Anita Panić je nesebično podijelila svoje utiske druženja sa Milenom, dok je pripremala knjigu i posjetiocima promocije sa dosta poštovanja i emocije otkrila poznate i manje poznate crtice iz života Milene Dravić.

Pred kamere je prvi put stala u Trebinju, davne 1958. godine u filmu ”Vrata ostaju otvorena” reditelja Františeka Čapa. U toku snimanja ovog filma postala je punoljetna, a Trebinje je ostalo u njenom srcu i rado mu se vraćala. Prva je dobitnica nagrade ”Zlatni platan” koja se dodjeljuje za izuzetan doprinos euromediteranskoj kinematografiji. Te 2014. godine Milena nije mogla sakriti oduševljenje da je nagrađena u Trebinju i da je prvi dobitnik nagrade ”Zlatni platan”.

“Vaši aplauzi, pozdravi i lijepe riječi mnogo mi znače. Vraćam se u Beograd i nosim ovu nagradu koja će stajati pored ‘Zlatnog Davida’, kanske i venecijanske nagrade, ‘Zlatne arene’, ‘Carice Teodore’ i svih onih priznanja koje sam do sada dobila”. – rekla je Milena tada.

Glumila je u brojnim filmovima, a ostaće upamćena kao jedina glumica sa ovih prostora koja je nagrađena na Kanskom festivalu, za ulogu u filmu ”Poseban tretman” Gorana Paskaljevića. Sarađivala je sa mnogim zvijezdama jugoslovenskog i svjetskog filma i baš svimaje ostala u jako lijepom sjećanju.

Ideja za pisanje monografije o Mileni Dravić rodila se 2016. godine, kada je Anita Panić predložila uredniku izdavačke djelatnosti pri Filmskom centru Srbije da se upriliči knjiga o velikanu jugoslovenskog  i evropskog filma. Monografija izlati u avgustu prošle godine, a Milena Dravić je svega dvije sedmice nakon izlaska knjige preminula. Anita Panić je strijepila, uslijed kašnjenja štampe, da li će Milena dočekati izlazak knjige, a kamen sa srca joj je pao kada je Milenin brat Rade, dugogodišnji prijatelj i saradnik autorke monografije, rekao:

”Ne brini, Milena je videla knjigu.”

Anita Panić je sinoć u Narodnoj biblioteci Trebinje o Mileni Dravić govorila sa velikim poštovanjem ,biranim riječima i sa puno emocija. Neke manje poznate crtice iz Mileninog i Gaginog života samo potvrđuju da se radilo o izuzetnim ljudima. Skromni kakvi su bili, nikada nisu željeli da se ističu u bilo kojem smislu. Anita je govorila i o, kako je nazvala, ”tajnom životu Milene i Gage”, o njihovom značajnom humanitarnom radu i djelovanju, o kojem nikada nisu govorili.

U razgovorima sa Milenom Dravić, Anita je naučila mnogo toga, pripremajuću knjigu saznala je mnoge malo poznate detalje iz njenog života. Milenina želja je bila da učešće u knjizi uzmu njene kolege sa prostora Jugoslavije, a sada regiona, jer sebe je prije svega smatrala jugoslovenskom glumicom. Mnoge kolege Milene Dravić su rado prihvatile poziv da podijele svoje sjećanje na Milenu, a neki, već u starosti i bolesni (Ljubiša Samardžić, Radko Polič, Mustafa Nadarević…) uprkos velikoj želji, nisu imali snage da se pronađu u ovom vrijednom dokumentu, svjedoku jedne ogromne filmske epohe.

Kadar iz filma ”WR – Misterije organizma” Dušana Makavejeva

Uz brojne anegdote, koje su se našle u monografiji. a koje je Anita Panić podijelila sa sinoćnjom publikom, te kroz inserte iz filmova u kojima je Milena maestralno tumačila razne tipove i likove, lijepa noć u Narodnoj biblioteci je završena uz obilje sjetnih pogleda i buru emocija.

Imala je poseban odnos prema kolegama, nerijetko je poklanjala nešto svoje kao uspomenu na prijateljstvo, rado je dijelila savjete mlađim kolegama, pomagala je i svojom skromnošću zapravo potvrđivala da se radi o istinskoj filmskoj divi. Nakon smrti njenog Dragana, pozvala je velikog prijatelja Radeta Šerbedžiju i rekla mu da ima poklon za njega. Dragan Nikolić, veliki ljubitelj rijeke, imao je brodić koji je poslije njegove smrti Milena poklonila Šerbedžiji, kako bi Gagin brod i dalje plovio. Mira Furlan je u tekstu o Mileni Dravić, koji se nalazi u dvojezičnoj (srpsko-engleskoj) monografiji ”Milena Dravić ili ključ snova”, podijelila jedan detalj koji mnogo govori o Mileni, ali i Gagi Nikoliću. Uslijed ratnog vihora devedesetih godina prošlog vijeka, Mira Furlan je bila prinuđena da napusti Jugoslaviju. Ona svjedoči da skoro niko od kolega nije je pozvao da se pozdrave, a jedan dan je primila telefonski poziv od Milene i Dragana. Pozvali su je kod njih u Beograd da se pozdrave. Došavši, u izuzetno prijatnom ambijentu, Milena je Miri Furlan predala jedan papir, rekavši joj: Miro, ovo su moji američki kontakti, sve su to dobri ljudi, nazovi ih, pomoći će ti.

Milena je dočekala knjigu o sebi, nedugo potom je preminula, a prvi kontakt sa Anitom Panić, kada se krenulo u realizaciju ovog kapitalnog djela, počeo je Mileninom konstatacijom da ona i njen Dragan nikada nisu ništa tražili ni dobili od države, da su sve stekli sami, skromno konstatujući:

”Znate,Anita, eto… Za tolike godine rada nemam nijednu knjigu o svom radu.”

Velika Milena Dravić eto ima jednu, i to kakvu knjigu o sebi, a malo je reći da je zaslužila. Anita Panić je vrijedno radila i donijela jednu vrijednu zbirku tekstova o Mileni Dravić, sa kompletnom biografijom (koja je, kako autorka tvrdi, potpuno istinita, s obzirom da su medijima cirkulisale neki netačni biografski navodi), knjigu za buduće generacije, za generacije koje dolaze za nama i koji se neće sjećati vremena kada je jugoslovenska kinematografija bila rame uz rame sa brojnim svjetskim, a Milena Dravić bila skromna boginja, jedan od njenih najboljh izdanaka. Dragan Nikolić, mangup sa Krsta, sada je, nema sumnje, obraz uz obraz, sa svojom ”devojčicom sa Dorćola”…

Igor Svrdlin

Autor