Službenik Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge Banja Luka (APIF) N. J. iz Banjaluke osumnjičen je za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja, te da je zloupotrebama pribavio korist od oko 48.606 KM te oštetio budžet i Službeni glasnik Republike Srpske i navedenu agenciju, potvrđeno je za Moju Hercegovinu u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka.
Kako se navodi u izvještaju koji je banjalučka policija predala OJT Banjaluka, N. J. se sumnjiči da je krivično djelo počinio u periodu od 2020. do 2023. godine i to tako da je obavljajući poslove stručnog saradnika u agenciji za pružanje usluga finansijskog posredovanja prekoračilo granice svog ovlaštenja i pribavilo materijalnu korist u ukupnom iznosu od oko 48.606 KM.
“Pomenuti predmet se nalazi u radu kod postupajućeg tužioca. N. J se sumnjiči da je počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja”, rekli su nam u OJT Banjaluka.
O zloupotrebama radnika u APIF-u pisali smo upravo u tom periodu u tekstu “Korupcija na malo: Komplikuju procedure da bi izvukli po 200 maraka za promjenu sjedišta firme” objavljenom 1. avgusta 2022. godine, u vrijeme, kada je, dakle, u ovoj agenciji počela da cvjeta takozvana kapilarna korupcija.
Korupcija na malo: Komplikuju procedure da bi izvukli po 200 maraka za promjenu sjedišta firme
Tada smo ukazali da je davanje mita ušlo gotovo u sve pore društva, pa je polje dejstva od “čašćenja” policajaca i doktora, prošireno na službenike ove agencije koji su od građana počeli da traže novac u zamjenu za “pojednostavljivanje” procedura, te ubrzano obavljanje poslova za koje su inače ti radnici već plaćeni.
Svjesno zbunjuju stranke
Tada nam je jedan od sagovornika opisao da mu je radnik tražio 200 maraka kako bi mu brzo završio promjenu sjedišta firme, kako se to ne bi oteglo ili možda čak i vratilo iz suda. Ispričao nam je tada da je dva puta zvao APIF da se raspita o proceduri promjene sjedišta privrednog subjekta, ali da su mu svaki put strahovito zakomplikovali situaciju nastalu u preseljenju.
Tvrdio je da su ga svjesno zbunjivali nepotrebnim koracima u procesu promjene mjesta sjedišta firme, a onda naveli da im plati dodatnu uslugu “da mu oni to završe”, pa mu čak nudili i da ga odvedu do notara sa kojim sarađuju.
Ispričao nam je tada da mu je radnik APIF-a rekao da bi trebalo i da plati dodatnih 170 maraka takse, plus notar i 35 maraka neke druge takse.
I za sitnice je potrebno poznanstvo
“On je to objašnjavao sa tolikom dozom nervoze insistirajući da moramo ovo, da moramo ono, da moramo zakazati termin kod notara. Njegovo objašnjavanje je bilo toliko konfuzno da sam ja razmišljao da mi trebaju dani da to promijenim. Kada sam se pojavio na šalteru sa svim papirima, muškarac koji je radio tada bio je onako malo drčan prema meni i počeo je da mi govori kako ja to nisam dobro uradio, da treba još nešto. Dobio sam utisak kao da selim firmu u drugu državu a ne u drugu ulicu”, ispričao nam je tada naš sagovornik.
Rekao nam je da se potom kod prijatelja raspitao o koracima za promjenu adrese i oni su bili daleko jednostavniji nego što je informisan u APIF-u, a košta manje od 50 maraka sa taksom.
“Pozvao sam se na poznanika na šalteru i rekao da ćemo raditi tako kako je on rekao. Radnik je odmah promijenio priču, ali je sve vrijeme komentarisao da nije siguran da će moja prijava uopšte proći, ali, eto, on će je predati, pa kako bude. Da se nisam konsultovao sa kolegom, ko zna šta bi mi radili i koliko puta bi me vraćali i odbijali dok ne platim uslugu”, kaže naš sagovornik.
Ovo je samo jedan od primjera, a saznali smo da je ova praksa trajala duže vrijeme, a da su se poslovi završavali u obližnjem kafiću.
U APIF-u su na naš upit tada odgovorili da do sada nisu imali prijave građana, odnosno privrednika na rad zaposlenih, ali da će svi, ukoliko se to desi, biti sankcionisani ako se njihova odgovornost utvrdi. Izgleda da to nije bilo potpuno tačno, ili uprava ove agencije nije bila svjesna onoga šta se dešava.
