Pepeo kao svakodnevni začin: RiTE Gacko i dalje ugrožava životnu sredinu

GACKO – Umjesto “zemaljskim” putem, tačnije cjevovodima, pepeo nastao sagorijevanjem uglja u kotlu termoelektrane Gacko već nedeljama bira “nebesku” rutu i, praktično, bez filtriranja odlazi u atmosferu.

Foto: Moja Hercegovina
Foto: Moja Hercegovina

U momentima kada svi filteri “iskoče”, iz dimjaka se u vazduh isporuči više od hiljadu tona pepela dnevno. Posljednjih mjeseci takvih je dana bilo i previše.

Menadžment RiTE se o ovome nerado i šturo oglašava, a kontrolni elementi oličeni u lokalnoj vlasti i ekološkoj inspekciji manje-više ignorišu situaciju.

Potpuno obeshrabreni i neorganizovani građani uglavnom svoju zabrinutost izražavaju gunđanjem u samoći. Stav ekoloških aktivista je da su građani Gacka “topovsko meso” kakve-takve ekonomske i energetske stabilnosti RS.

Uzroke znamo, rješenje nemamo

Kravarevo je jedno od sela koje se nalazi na najvećem udaru zagađenja. Ruža vjetrova je takva da prašinu iz dimnjaka direktno isporučuje njima u naručje. Seljani kažu da ih termoelektrana  zagađuje već 35 godina, uništava im stoku i ljetinu. Međutim, posljednje nedelje su postale neizdržive. Od pepela koji pada po travi, njuške krava i ovaca su u ranama, a mještani se još uvek nadaju da će institucionalnim putem uspjeti nešto da riješe, pa se spremaju da od nadležnih traže zaštitu. Ipak, nisu optimisti.

Neki su i radnici RiTE, pa su prašini i pepelu izloženi i na poslu i kod kuće. Kažu da su imali sastanak sa rukovodiocima termoelektrane, čiji je stav da je najvažnije da termoelektrana radi. Oni, pak, smatraju da ne smije da bude po cijenu zdravlja ljudi.

U obrazloženju koje je potpisao Borivoje Vujičić izvršni direktor preduzeća za poslove termoelektrane se navodi da ugalj u svom sastavu ima povećan procenat silikata. Prilikom sagorijevanja nastaje pepeo veće specifične težine koji izaziva začepljenja pri transportu pneumatskim putem, a u tim slučajevima sav pepeo kroz dimnjak izlazi u atmosferu. Prema tvrdnjama Vujičića, mjerenja su pokazala da se sadržaj pepela kreće od 170 do 830 mg/Nm3(dozvoljena granica za stare blokove je 400mg/Nm3).

Šta kaže zakon?

Zakonom je predviđeno da zagađivač, u slučaju ispuštanja u vazduh veće količine zagađujućih materija, mora o tome obavijestiti nadležni organ koji je dužan da zaustavi rad izvora zagađenja dok se ne uskladi  sa utvrđenim graničnim vrijednostima. Opština je, sa druge strane, dužna da donese akcioni plan zaštite kvaliteta vazduha, a u slučaju da su prekoračene granične vrijednosti, nadležni lokalni organi treba da preduzmu neophodne mjere kako bi javnost bila obavještena o tome.

Iako u Gacku i na termoelektrani postoje mjerne stanice, podaci su nepoznati javnosti.

Displej u centru grada na kome bi trebali da se očitavaju rezultati merenja kvaliteta vazduha je godinama u kvaru.

Da li vjerovati rukovodiocima ili sopstvenom oku?

Ne samo da građanima ova informacija nije dostupna , nego rezultate merenja nema ni ekološki inspektor Lazar Okiljević koji  je prva linija odbrane životne sredine i zaštite prava građana u ovoj oblasti.

“Svjesni smo svi da postoje problemi, ali zaštita životne sredine  je nova oblast gdje mnogo toga nije precizno objašnjeno. Ono što je bitno za građane je da sam dobio uverenje od rukovodilaca da filteri rade, samo je pitanje u kom procentu, da li je to 50, 70 ili 100%. Nije rješenje da termoelektrana prestane sa radom jer kvar može da se rješava samo u hodu kada se parametri podešavaju.  Podatke nemam, vjerovatno ih imaju neke institucije. Moramo biti svjesni da ovo nije novo postrojenje i nije lako podesiti sve parametre koje je propisao zakon. Ja kao ekološki inspektor daću neki rok da se to sanira, ali je najveći problem što se ne zna kakav će biti ugalj. Vidio sam da ljudi ulažu napore da se problem rješi. Siguran sam da ćemo naći neko rješenje. “ kaže Okiljević.

igor-kalabaIgor Kalaba iz banjalučkog Centra za zaštitu životne sredine izjavu da je oblast zaštite životne sredine nedovoljno definisana kvalifikuje kao krajnje neodgovornu, jer se RS može pohvaliti relativno dobrim zakonskim rešenjima u toj oblasti.

“Provođenje tih zakonskih rješenja je, nažalost, potpuno druga priča u kojoj je pomenuti inspektor samo jedna karika koja sama za sebe ne može puno postići. U ovom slučaju se radi o Zakonu o zaštiti životne sredine i Zakonu o zaštiti vazduha, te nizu podzakonskih akata u kojima se tačno regulišu dozvoljene emisije, koncentracije, te procedure mjerenja i zagađenja i šta se radi u slučaju prekoračenja dozvoljenih nivoa emisija”, ističe Kalaba.

Prema njegovim saznanjima, Zavod za hidrometeorogiju u čijoj je nadležnosti da skuplja podatke o emisijama u protekle dvije godine nema uvid u dešavanja u RiTE Gacko. I pored inicijative nekih ljudi, cjelio proces je blokiran, a time onemogućeno praćenje stanja.

Atak na zdravlje radnika

Pored zagađenja vazduha ispuštanjem pepela kroz dimnjak, nije zanemariva ni prašina koja iz otvorenog kopa direktno ide na grad. Trenutno je, ipak, najteže radnicima koji odvoze pepeo. Naime, kada dođe do začepljenja cjevovoda, pepeo se transportuje kamionima do deponije što je direktan atak na zdravlje tih radnika. U takvoj situaciji odredbe Zakona o zaštiti na radu su doslovno mrtvo slovo na papiru.

Kao što smo i ranije pisali, problem pepela je nastao kada je kao pogonsko gorivo počeo da se koristi ugalj iz tzv “povlatne zone”. Zašto je ovaj ugalj jedino gorivo za termoelektranu postoje najmanje dva mišljenja.

Zagovornici “povlatne zone”, aktuelni menadžment,  tvrde da je to bila “slamka spasa” jer bi u suprotnom termoelektrana ostala bez uglja.

Drugo mišljenje je da su se sve snage morale usmjeriti na eksploataciju južnog krila u glavnom ugljenom sloju čime bi se dobio ugalj koji ne stvara problem u radu TE. U tom slučaju, tvrde, privatne firme, a tu se prije svega misli na “Termograding”, bi bile uskraćene za profitabilan rad na pristupačnoj poziciji u najpovoljnijem periodu godine.

Javnost vjerovatno i neće saznati pravu istinu, ali je evidentno da je “povlatna zona” koja je predstavljala okosnicu akcionog plana aktuelnog menadžmenta na koljena bacila termoelektranu, a život i zdravlje radnika i stanovnika Gacka ozbiljno ugrozila. Otuda se sasvim logičnim čini pitanje: Da li je cjena proizvedene energije previsoka i da li stanovnici Gacka treba da je plate sami?

Autor

Milanka Kovačević

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 2003. zaposlena kao novinarka „Radio Gacka“, a od 2013. stalni saradnik internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora