Kada je krajem prošlog mjeseca eskalirala kriza u Rudniku “Nova Ljubija”, a očajni radnici tog preduzeća krenuli sa štrajkom glađu, kao spasilac se pojavio lider SNSD Milorad Dodik, obećavajući im isplatu šest plata.
Rečeno-učinjeno. Radnici propalog preduzeća prekinuli su gladovanje, a obećani novac (3 miliona KM) biće im isplaćivan iz Fonda solidarnosti. Inače, radi se o fondu koji je osnovan u junu 2014. godine nakon tadašnjih katastrofalnih poplava i koji bi, po definiciji, trebalo da građanima Srpske pruža pomoć u slučaju elementarnih nepogoda, prirodnih i ekoloških katastrofa, epidemija i sličnih vanrednih prilika.
Međutim, Milorad Dodik nije predsjednik Upravnog odbora Fonda solidarnosti, odnosno premijer Republike Srpske koji, po zakonu, može da odnosi odluke u kom smjeru će biti uplaćivan novac iz navedenog fonda. Dodik danas nije ni predsjednik Republike Srpske niti srpski član Predsjedništva BiH, već predsjednik jedne političke partije.
Kada su željezničari u Republici Srpskoj početkom 2017. godine krenuli s masovnim protestima, a vođa njihove pobune, danas pokojni Čedo Knežević takođe počeo sa štrajkom glađu, kao spasilac ponovo se ukazao Milorad Dodik, tada s pozicije predsjednika Republike Srpske, koja, takođe, po ustavu nema nikakvu nadležnost za rješavanje problema željezničara.
Iako se stanje u “Željeznicama RS” od tada do danas konstantno pogoršavalo, a dugovi gomilali, tadašnja Dodikova posjeta željezničarima u Banjaluci, obećanje da će im zaostale plate biti isplaćene uz čašćavanje pivom u obližnjoj kafani, dovelo je do toga da radnici posrnulog preduzeća odmah prekinu štrajk.
“Legendarno” priznanje potpredsjednice SNSD i šefice kluba poslanika te stranke u Predstavničkom domu parlamenta BiH, Sanje Vulić, da Milorada Dodika vidi kao Boga, izgleda da je subjektivni doživljaj i brojnih drugih nevoljnika koji su od “svemogućeg” lidera SNSD prethodnih godina tražili pomoć u svakojakim prilikama.
Kako je Republika Srpska došla u situaciju da jedan čovjek, bez obzira na kojoj se funkciji nalazi, pa čak i kada više ne obavlja nijednu državnu funkciju, odlučuje kuda će ići milioni iz Fonda solidarnosti ili da li će i koji privrednici dobiti trinaestu platu i, praktično, kao lider jedne političke partije diriguje svim dešavanjima, pitali smo dobre poznavaoce ovdašnjih političkih i društvenih prilika.
“Milorad Dodik kao mirođija u svemu i svačemu je pojava na koju smo već navikli. On (Dodik) je davno izašao iz institucionalnih okvira i svu moć, koja bi trebala da bude upravo u institucijama, vezao za sebe”, kaže za Moju Hercegovinu politikolog Velizar Antić.
Tako, dodaje on, imamo situaciju da je moć tamo gdje je i Dodik, bilo da se nalazi na čelu Vlade RS, predsjednika Republike ili sada „samo“ predsjednika SNSD.
“A, u suštini, pozicija predsjednika stranke i jeste najjača pozicija u Republici Srpskoj što jako dobro govori koliko su nam institucije uništene od strane upravo Milorada Dodika. Međutim, ovako nešto je i moguće očekivati od čovjeka koji je prošao sve komunističke škole i koji je i pekao zanat u Komunističkoj partiji. U tom sistemu su se sve najznačajnije odluke donosile upravo na nivou partije, a kasnija implementacija kroz institucije sistema bila je samo formalnost. Taj sistem je Dodik i zadržao kroz SNSD”, tvrdi Antić.
Takođe, pored premještanja moći iz institucija u političku partiju, Milorad Dodik je, prema njegovim riječima, i u samoj partiji preuzeo sve poluge moći.
“Tako imamo situaciju da ko god ojača dovoljno da bi mogao da Dodika ugrozi na čelu partije, ekspresno bude izbačen iz iste. Tako da od demokratskog odlučivanja u SNSD nema ni govora. Visoki funkcioneri partije su svjesni ovoga i prihvataju svoje uloge izvršioca naređenja, a zauzvrat dobijaju beneficije kroz pozicije koje obavljaju i koje koriste za lične benefite. Potpuno ista situacija je i sa koalicionim partnerima. I oni su jako dobro svjesni da bez učestvovanja u vlasti i dijeljenja kolača koji im donosi ova pozicija, jako teško bi prešli izborni cenzus. Tako biraju opciju da izvršavaju naređenja i da se zadovolje s mrvicama koje im Dodik proslijedi. Kada su te mrvice veće za jednu koalicionu partiju u odnosu na drugu, između njih sijevaju varnice i iznošenje prljavog veša u javnost”, ističe Antić.
Sve ovo, zaključuje on, narod vidi i prepoznaje i upravo iz tog razloga, kada se Milorad Dodik pojavi u nekom javnom preduzeću, radnici znaju da je upravo on adresa koja može da im riješi problem.
“Bez obzira što je Dodik u ovom trenutku „samo“ predsjednik jedne partije i nema nikakve nadležnosti za rješavanje njihovih problema, oni jako dobro znaju da je on mnogo jači i ima mnogo više moći od bilo kog ministra koji je zadužen za njihove probleme. U suštini, sve ovo je odraz jako slabih institucija i mlade demokratije kakva jeste Republika Srpska. Ove bolesti razvijene demokratske države su preboljele još prije 200 godina. Na žalost, potrebno je određeno vrijeme i procesi da se završe kako bi i naš narod demokratski sazrio i ove izuzetno loše pojave poslao u istoriju, a radio na jačanju nezavisnih institucija”, smatra Antić.
Posmatranje Milorada Dodika kao neke vrste božanstva, koje je jedino sposobno da riješi probleme ovdašnjih ljudi, komunikolog Mladen Bubonjić takođe povezuje s problemom tranzicionih i posttranzicionih društava koja, kako kaže, nisu u potpunosti formirana.
“Institucionalni kapaciteti tih društava takođe nisu u potpunosti izgrađeni i tu se ide na autoritet i svemoć vođe, kao i na mogućnost rješavanja problema zaobilazeći institucije koje bi trebalo da se bave tim problemima. To je vaninstitucionalno tretiranje društveno-političkih problema”, kaže Bubonjić za Moju Hercegovinu.
Takav model vladavine, ističe on, u Mađarskoj je donedavno pravio Viktor Orban, a to isto je, kako navodi, vrlo uspješno Milorad Dodik godinama gradio u Republici Srpskoj.
“Ne samo kroz kult vođe, nego je to i formalno građeno kroz institucije, kroz pitanje nadležnosti. Naravno, to je i neformalno građeno kako bi se Dodik predstavio kao neko ko se za sve pita”, navodi Bubonjić.
Upravo zbog toga, kako dodaje, dolazimo do tragikomičnih situacija da mnogi u Srpskoj u Milorada Dodika gledaju kao u Boga kada je na funkciji predsjednika Republike Srpske, premijera ili člana Predsjedništva BiH.
“Nije se jednom desilo da Dodik nastupa izvan svojih nadležnosti, odnosno da kao predsjednik Republike odlučuje i rješava stvari koje nisu u nadležnosti predsjednika. Sad je još gore kada on, kao predsjednik jedne političke partije, opet odlučuje o svemu. To nije samo do njega, već i do sistema koji je izgradio”, ističe Bubonjić.
Upravo je lider SNSD, ocjenjuje on, stvorio takvu atmosferu da sve zavisi od dobre volje jednog čovjeka, a ne od procedura, zakona i institucija, kako bi trebalo da se dešava u uređenoj zemlji.
“Problem je i u tome što narod ima takvu percepciju da zaobilazi institucije, pa egzistencijalno ugroženi ljudi pristaju na sve, pa i na to da se obraćaju za pomoć jednom čovjeku koji se predstavlja kao nekakva sila i koji rješava sve”, zaključuje Bubonjić.
