Balzamovani, zamrznuti, betonirani. Sa te tri riječi je predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik opisao rezultat opozicije na lokalnim izborima koji su održani 6. oktobra. I zaista – ako se zanemare pobjede u Banjoj Luci i Bijeljini (koje su ionako više pobjede jednog čovjeka, a manje opozicionih stranaka), s pravom se može reći da je opozicija na ovim izborima doživjela debakl.
Sam SNSD je zabilježio pobjede u 47 opština (plus dvije u federaciji BiH), a među kojima je osam gradova. Osim Banje Luke i Bijeljine, svi ostali gradovi pripali su SNSD-u. Ali, ni to nije kraj. SNSD je i u Banjoj Luci i u Bijeljini osvojio najviše glasova za lokalne parlamente. U četiri opštine slavili su SNSD-ovi koalicioni partneri sa republičkog nivoa.
Nakon pomenutih podataka, s pravom se postavlja pitanje šta je uradila opozicija – SDS, PDP, Narodni front i Lista Za pravdu i red?
Od 18 lokalnih zajednica u kojima su opozicione stranke prije izbora imale svoje (grado)načelnike, vlast je ponovo potvrđena u njih 12, uključujući dva najveća grada u Srpskoj, Bijeljinu i Banju Luku. Jedino mjesto u kojem su uspjeli smijeniti vlast jeste u Gacku, gdje će u naredne četiri godine prvi čovjek opštine biti SDS-ov Vukota Govedarica. Njegov partijski Jovica Radulović je u „foto-finišu“ pobijedio u Modriči i bar malo ublažio novi poraz.
Kandidat SDS-a za načelnika Čajniča Goran Karadžić poražen je na ovim izborima, a načelnik je postao Miroslav Furtula iz Srpske radikalne stranke (SRS), podržan Socijalističkom partijom Petra Đokića. Drugoplasirani je bio Mirko Živković iz SNSD-a. Međutim, ako je suditi po izjavi predsjednika SNSD-a Milorada Dodika tokom izborne noći, vladajuća koalicija računa da pobjeda u Čajniču ide njima u korist, jer je, kako je rekao, Srpska radikalna stranka dio SNSD-ove koalicije.
Opozicija je na ovim izborima slavila u Banjoj Luci (PDP), Bijeljini (SDS), Kotor Varošu (PDP), Tesliću (SDS), Modriči (SDS), Šamcu (SDS), Loparama (SDS), Han Pijesku (SDS), Istočnom Starom Gradu (SDS), Istočnoj Ilidži (SDS), Istočnom Mostaru (SDS), Berkovićima (SDS), Ljubinju (SDS) i Gacku (SDS) u kojem su vratili vlast nakon četiri godine. Istovremeno, izgubili su Ugljevik, Sokolac, Bileću i Brod.
Ono što treba napomenuti, jeste činjenica da malena opština Istočni Mostar, samo formalno “upisana” opoziciji jer je novi-stari načelnik te opštine Božo Sjeran, nakon formalnog podnošenja kandidature ispred najveće opozicione stranke, napustio SDS i na izbore nastupio uz podršku SNSD-a. Time je opoziciona brojka spala na tek 13 opština, a tek će se vidjeti u koliko njih će formirati i skupštinsku većinu.
Znakove opozicionog života nakon lokalnih izbora daju SDS i PDP, ali je veliko pitanje do kada će i oni moći da „žive“ bez infuzije. Naročito u slučaju PDP-a koji je u potpunosti postao zavisan od novog-starog gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, koji je ostvario sjajan lični rezultat ali i zadržao preko 20.000 partijskih glasova u Banjaluci, uprkos brojnim turbulencijama koje su ih partile posljednjih godina. Međutim, u ostatku Srpske PDP je zabilježio poražavajuće rezultate, među kojima je činjenica da u šest od deset gradova koliko ih ima u Srpskoj, nisu prešli cenzus, dok su u tri u kojima jesu preskočili prag od tri odsto zabilježili ogroman pad u broju glasova.
Takođe, mnogi su očekivali mnogo bolji rezultat Narodnog fronta Jelene Trivić i Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića. Od Trivićeve se, prije svega, očekivalo da će napraviti bolji rezultat u Banjoj Luci a od Vukanovića da će sa svojim kandidatima dobrano uzorati Hercegovinu, ali se to nije dogodilo.
„U sagledavanju rezultata na lokalnim izborima moramo poći od činjenice da je SDS pravni subjekt kojem je praktično onemogućeno djelovanje ukidanjem bankovnog računa, što se desilo i Miloradu Dodiku. Dok je jasno zašto se Dodik ponaša kao da ta činjenica ne postoji, jer ruši zamišljenu sliku o njegovoj svemoći, nije jasno zašto SDS na sva zvona ne zvoni da su im stranci zatvorili račun“, kazao je za MojuHercegovinu novinar Marko Šikuljak.
Budući da su SDS time sveli na političku gerilu i savez opštinskih odbora, njihov rezultat je, smatra on, dobar, premda je daleko od onog što bi bilo zadovoljavajuće za stožernu stranku opozicije. Ubjedljiva pobjeda SNSD-a posljedica je i toga što se na prste jedne ruke mogu nabrojati opštine koje mogu funkcionisati bez pomoći sa republičkog nivoa, a i jedno Gacko sa prihodima iz Termoelektrane u velikim je problemima ako tamo svojevoljno odluče da sve naknade ne uplaćuju na vrijeme.
„Posljednja opaska može se odnositi na to da su pojedine stranke ušle u izbore preambiciozno. To se najbolje vidi na primjeru Banje Luke, gdje bi zajednička lista NF, SDS te lista Saše Lazića i Nebojše Vukanovića ostvarila mnogo bolji rezultat u zbiru, a vjerovatno bi imala i dodatni sinergijski efekat“, kazao je Šikuljak.
Već na ovim izborima smo, dodaje on, vidjeli da se stranke koje su osnivane da bi se pozicionirale uz vlast polako distanciraju od nje. Najočigledniji primjer je DEMOS koji je na Palama postao predvodnik opozicije i čiji je kandidat pobijedio SNSD-ovog.
„U zavisnosti od toga da li će sa njima ipak tražiti dogovor, kako će se postaviti u drugim sredinama, da li će se spominjane nesuglasice Nenada Stevandića i Darka Banjca sa SNSD pretvoriti u otvorenu konfrontaciju ili ne, mi možemo imati potpuno novu arhitekturu političke scene. Mišljenja sam da su izbori u Banjoj Luci bili u najvećoj mjeri izbori za novog lidera opozicije, što je Stanivuković pred sam kraj kampanje i otovreno priznao, rekavši da nema šta da čeka 2026. i da će biti kandidat protiv Dodika“, rekao je Šikuljak.
Parlamentarni izbori, smatra on, donose potpuno drugačiju trku, jer je 2022. kandidat opozicije bio blizu Dodiku iako je sama opozicija imala tek trećinu glasačkog tijela. Kako će ta trka izgledati zavisiće od više faktora, među kojima su ekonomski pritisci na Srpsku, Dodikov proces pred Sudom BiH, te orijentacijom usitnjene političke scene i raznim uticajima sa strane u zavisnosti hoće li i na koji način pokušati da utiču na njeno usmjeravanje.
„Uz poznate animozitete među vodećim političkim akterima, nova zajednička opoziciona platforma ne djeluje ni malo izvjesno. Već se čuju glasovi protesta protiv toga što se se Stanivuković proglasio novim ključnim faktorom u opoziciji i to od strane lidera SDS-a Milana Miličevića, koji je u iznošenju stavova uglavnom kasnio. Međutim, malo šta može da vas udruži kao što to može zajednički neprijatelj. Za početak, biće potrebno vidjeti da li će se krug aktera na opozicionom polu povećati, a to na neki način može biti znak potrebe ukrupnjavanja pred izbore“, kazao je Šikuljak.
