Početna  /  Milica Ijačić za MH: Neću se smiriti dok problem osoba sa invaliditetom u potpunosti ne riješim
Izdvajamo Trebinje

Milica Ijačić za MH: Neću se smiriti dok problem osoba sa invaliditetom u potpunosti ne riješim

Milica Ijačić je odbornik u akteulnom sazivu Skupštine Grada Trebinja. Rođena je u Čapljini 1991. godine. Osnovnu školu i srednju Elektrotehničku školu završava u Trebinju, a po završetku srednje škole, kako Milica voli da kaže, u njen život kao modni detalj i sredstvo za kretanje ulaze invalidska kolica. Od tada se aktivno bori za prava osoba sa invaliditetom. Studira u Trebinju, na Fakultetu za proizvodnju i menadžment. Za sebe kaže da je rekreativac i rekreativni sportista, bavi se fotografijom, član je Foto kino kluba Trebinje, a bavi se i kajakaštvom. Rado ističe i da je, zahvaljujući Udruženju žena ‘’Vasila’’ iz Trebinja naučila šiti. Kaže da energiju i inspiraciju za svoj rad crpi iz Trebišnjice. Za internet magazin ‘’Moja Hercegovina’’ govorila je o svom političkom angažmanu, položaju osoba sa invaliditetom te ulozi žena u politici I javnom životu.

Nakon uvoda u razgovor u kojem nam je Milica Ijačić predstavila sebe, pitali smo je otkud u politici i zašto je njen izbor bio SNSD?

Položaj osoba sa invaliditetom u društvu je bio na nezavidnom nivou. Problemi ove populacije su bili mnogobrojni, uvidjela sam da je jedini  put rješavanja istih moguć kroz politički angažman. Tadašnja vlast nije mnogo vodila računa o osobama sa invaliditetom. SNSD je kao velika politička partija obećavala promjenu te sam se istoj odlučila i pridružiti. Moram naglasiti i da je  dr Dobroslav Ćuk za vrijeme svog načelničkog mandata uveo promjene u pozitivnom smislu za osobe sa invaliditetom donijevši odluku o proširenim pravima koja su tada malo, ali ipak jesu, pospješila život osoba sa invaliditetom u Trebinju. Osobe sa invaliditetom  mogu i moraju postati ravnopravni i aktivni članovi društva i to je jedini cilj koji sam sebi postavila 2016. i za koji se želim boriti i dalje.

Foto: Privatna arhiva

O tome koliko je zadovoljna svojim mandatom i rezultatima koje je postigla kao odbornik Skupštine Trebinja…

Svakako treba biti iskren i reći da uvijek treba i mora se raditi i više i bolje. Kao novo lice u skupštinskim klupama i uopšte u politici trebao mi je duži vremenski period da se na taj način života naviknem. Mnogo toga sam morala da naučim. Ono što mogu da istaknem kao rezultat svog djelovanja jeste da su problemi osoba sa invaliditetom sve prepoznatljiviji, te da polako ali sigurno dolazi do rješavanja istih. Jedan od problema za čije sam se rješavanje zalagala jeste rješavanje pristupačnosti ugradnjom lifta za osobe sa invaliditetom na Fakultetu za proizvodnju i menadžment, kao i rješavanje horizontalnih arhitektonskih barijera na ulicama našeg grada. Pored ovoga zajedno sa Biljanom Nedić iz Banjaluke sam pokrenula incijativu za poboljšanje kvaliteta ortopedskih pomagala koje odobrava Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, te i ovdje obećavam da se neću smiriti dok ovaj problem u potpunosti ne riješim.

Kakav je položaj žena generalno i postoje li predrasude prema ženama u politici?

Kada posmatramo položaj žena u politici u Trebinju ne možemo a da ne primjetimo da je veoma mali broj žena izabran za Odbornika u Skupštinu grada, samo 3, dok u klupama načelnika odjeljenja trenutno ne sjedi nijedna žena. Pretpostavljam da kod nas još uvijek važi onaj patrijarhalni trend prema kome bi žene trebale biti smještene samo u okvir svog doma. Da tako ne treba da bude dokaz su mnoge sposobne i jake žene poput zamjenice gradonačelnika  gospođe Slađane Skočajić koja se u svom poslu istakla kao izuzetno sposobna, te brojne direktorice kako javnih ustanova, tako i privatnih preduzeća. Ove godine možemo da vidimo da je trend povećanja broja žena na odborničkim listama, te se nadam da će se njihova sposobnost zaista i uvažiti, te da time neće ostati samo brojka koji je trebalo popuniti… Žena je odanija poslu, spretnija i kada donese odluku iste se čvrsto i drži, te se u poslu ponaša jednako odgovorno kao i kod kuće dok organizuje svoj dom. Gledano iz  ženskog ugla mogu samo da potvrdim da žena prilikom rješavanja nekog problema isti sagleda iz više perspektiva, pa tek onda donosi konačnu odluku, te na jedan blaži način, nerijetko i mudriji, pregovara. Žene mogu zaista mnogo, samo im treba dati šansu da to i pokažu.

Foto: Privatna arhiva

Tvoja energija je nešto što je itekako prepoznatljivo. Smatraš li da te je invaliditet ojačao, ili drugačije rečeno, da li bi, da se nije dogodilo to što se dogodilo pronašla snagu za društveni angažman i politiku?

Mnogo puta prije naglaska na invaliditetu ja stavim naglasak na to da sam Hercegovka, a objasniću i zbog čega. Žena Hercegovka je žena koja je spremna iz ničega da stvori nešto, žena koja na kamenu ovom našem tvrdom užarenom ljeti od jakog hercegovačkog sunca i hladnog kao led zimi stvara i okuplja kako porodicu, tako i rodbinu, kumove i prijatelje i nikad se ne žali da joj je teško. U svakom momentu ta žena je spremna pomoći kako neznancu tako i najmilijem. Ona je uz to i mudrost i veliki oslonac svojoj porodici i okolini u kojoj živi. I naravno, nešto najvažnije što krasi ove žene jeste njihov temperament i to što ne pristaju na kompromis. Svakako da je na drugom mjestu i invaliditet koji mi je negdje zadao smjer kretanja i odbacio sa mojih leđa one nepotrebne stvari, a ostavio samo ono bitno: snagu, volju, vjeru, upornost i ljubav prema svijetu i ljudima.

Kakav je položaj lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj i cjelokupnoj Bosni i Hercegovini? Šta je to što vidiš kao prioritet u rješavanju problema ove kategorije?

Svakako da se osobe sa invaliditetom ne nalaze u zavidnom položaju u odnosu na ostale članove društva. Potrebno je mnogo rada na ovom polju kako bi se problemi ove populacije riješili. Problemi su mnogostruki, počevši od loših ortopedskih pomagala, preko diskriminacije, neprilagođenosti institucija, loše ekonomske situacije i tako dalje. Svakako da je prioritet zapošljavanje osoba sa invaliditetom te poboljšanje kvaliteta ortopedskih pomagala koje dodjeljuje Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.  Naravno, ne smije izostati ni dalji rad na prilagođavanju institucija naročito onih obrazovnih za sve vrste invaliditeta.

Foto: Privatna arhiva

Da li se na problem može ukazati ili riješiti ga lakše ukoliko djeluješ opoziciono ili iz pozicije?

Smatram da opoziciono djelovanje može javnosti da ukaže na probleme, ali tako prezentovani problemi teže pronalaze put za rješavanje. Mnogo brže i efikasnije je moguće raditi ukoliko ste odbornik pozicije. Svakako da u oba slučaja morate da dajete ne 100% sebe nego mnogo više od toga, a zbog toga nas je narod i izabrao.

Ponovo si u trci za odbornika, kakva su tvoja očekivanja?

Nadam se da se u protekle 4 godine svog odborničkog mandata nisam ogriješila o ljude koji su me podržali 2016. godine kao ni o sve građane Trebinja, te da će moj rad prepoznati i dati mi šansu da ovog puta radim još više i budem glasnija i istrajnija prilikom rješavanja problema osoba sa invaliditetom u mom Trebinju a i šire.

Šta vidiš kao ključne probleme Trebinja? S druge strane, šta je po tvom mišljenju ono što je dobro i što ide u dobrom pravcu?

Evidentno je da je Trebinje prije dolaska neželjenog gosta virusa Covid 19 išlo u jednom dobrom smjeru. Grad je jedno veliko gradilište gdje god da se okrenemo. Moram istaći i da su brojni programi pokenuti kao podrška ljudima na selu, višečlanim porodicama, tako i đacima i studentima. Možemo se pohvalti sa sve većim brojem dolazaka turista, sa najljepšim gradskim parkom, sa uređenim ulicama i svakako prilagođenim gotovo u svim djelovima grada. Takođe, ono što je zaista važno jeste da je poljoprivreda osnivanjem Agrarnog fonda obnovljena i ojačana, da je snabdjevanje vodom u gradu sve bolje, te da se sve više ulaže u razvijanje vodovodne mreže, ali i u razvijanje i jačanje svih segmenata grada, sporta, kulture, privrede kroz projekte samozapošljavanja. No mora se reći da se raditi mora još više  i još bolje i da Trebinju nedostaje još  realnih radnih mjesta kako bi stopa nezaposlenosti bila što niža, kako bi kvalitet života naših građana porastao.

Foto: Privatna arhiva

Kako posmatraš politiku? Koliko smo kao društvo demokratski osvješćeni i spremni na sukob mišljenja bez velikih tenzija?

Smatram da bi politika trebala da bude prilika za sučeljavanje mišljenja čiji će filter najboljih ideja dovesti do boljeg položaja svih nas. Međutim, na terenu slika je potpuno drugačija, pa često možemo vidjeti ne samo negativna djelovanja u kampanjama nego i sve prljavije poteze ljudi koji se bave politikom. Vjerujem da je politika koju vodi vodeći gradonačelnik Mirko Ćurić dobra te da pruža šansu svima koji su spremni da mjenjaju ovaj grad na bolje. Dokazao je to mnogo puta kroz okupljanje raznih segmenata društva i razmjenom mišljenja i iskustava sa istim ne gledajući tada koja su politička opcija, kao što je saradnja sa studentima, inovatorima, udruženjima građana, ljudima iz sporta i kulture…

Za kraj, Milica poručuje Trebinjcima da sačuvaju zdravlje, vjeru u Boga i čovjeka i čovječnost.

Prije svega, želim poručiti svim građanima Trebinja da prvenstveno čuvaju svoje zdravlje obzirom da se svi podjednako borimo sa novonastalim neprijateljem.  Moram istaći i to da je mnogo važno da ostanemo ljudi, sačuvamo kako vjeru u Boga tako i vjeru u čovjeka i čovječnost. Želim takođe da vas pozovem da zajedno gradimo jedno bolje Trebinje koje će biti na ponos svih nas, Trebinje koje ćemo ostaviti našim budućim generacijama kao jak temelj za stvaranje budućnosti. Sve osobe sa invaliditetom želim pozvati da mi se obrate ukoliko imaju bilo kakvu ideju, problem ili bilo šta što smatraju da je potrebno da se uradi. I najvažnije od svega jeste zajedništvo i sloga koje moramo da vratimo, jer jedino zajednica može da stvara i gradi, a nesloga razgrađuje – rekla je Milica za kraj razgovora.

Igor Svrdlin       

4 Shares
4 Shares
Copy link