Početna  /  MH INTERVJU Živanović: Vraćeni smo u 95O. godinu pretprošlog milenija, u okvire plemenskog društva
Izdvajamo Teme i komentari

MH INTERVJU Živanović: Vraćeni smo u 95O. godinu pretprošlog milenija, u okvire plemenskog društva

Miodrag Živanović (Foto: N1)

Na Balkanu su stvorena „zatvorena društva“, i to uz jedan težak i krvavi rat. Prema mojoj računici, vraćeni smo daleko unazad, negdje u 95O. godinu pretprošlog milenija, dakle, u okvire tadašnjeg plemenskog društva.

Ovo u intervjuu za Moju Hercegovinu kaže profesor filozofije i jedan od najuglednijih intelektualaca na ovim prostorima, Miodrag Živanović. On za naš portal, između ostalog, govori o uzrocima krize u BiH, međunarodnoj poziciji zemlje u svjetlu aktuelnog sukoba u Ukrajini, političkim odnosima u Srpskoj, vlastima i opoziciji…

U posljednje vrijeme, često možemo čuti konstatacije da je BiH danas u mnogo dubljoj krizi nego što je to bilo neposredno nakon završetka ratnih sukoba, prije skoro 30 godina. Slažete li se sa takvim ocjenama?

Uvjeren sam da je “kriza” preblag izraz za stanje u našem društvu jer protekle decenije su slika i prilika doista teških poremećaja. Populizam – kao „djelovanje u ime naroda“ – proizveo je ovdje nevjerovatne stvari. Stariji čitaoci se sigurno sjećaju čuvenih političkih slogana sa početka devedesetih: naš cilj je da dostignemo svoju prošlost! Moramo prekinuti sve odnose sa onim narodima koji su drugačiji i Drugi, a isto je i sa zidovima Palanke – žitelji Palanke ne smiju izlaziti napolje, u svijet, a oni koji stanuju, žive napolju, ne smiju ulaziti unutra. Tako su naše vlasti izgradile svoju morbidnu logiku, a i praksu: na ovoj planeti prvo su postojali narodi, pa su onda od njih nastali ljudi!? Otuda mi već dugo ovdje postojimo isključivo kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati, pa čak i „ostali“. Mislim da je naša država jedina na svijetu koja dio svojih podanika naziva „ostali“. Da ne govorim o tome da i fizičke stvari čak imaju svoje etničke predznake: imamo „bošnjačke hidrocentrale“, dišemo „hrvatski zrak“, ili boravimo u „srpskim šumama“. Naravno, ovo je sve već odavno poznato.

Kako vidite budućnost ove zemlje?

Mi ovdje nemamo niti jednu normalnu instituciju vlasti – imamo samo „domove naroda“. Recimo, umjesto šefa države, imamo Dom naroda i tročlano Predsjedništvo, Savjet ministara nije nikakav organ izvršne vlasti već je puka zbirka predstavnika ovdašnjih naroda, a isto je i sa državnim parlamentom i njegovim sastavnim dijelovima. Otuda je i odlučivanje o najvažnijim stvarima naše sadašnjosti i budućnosti eliminisano iz institucija sistema i dato u ruke različitim mešetarima, polusvijetu, pa i kriminalcima. Najkraće: ako je stanje bar djelimično ovakvo – onda je doista teško govoriti o nekoj budućnosti na ovim prostorima.

Da li je, i u kolikoj mjeri, sukob u Ukrajini uticao na primjetno ublažavanje retorike i stavova Milorada Dodika? Na primjer, Dodik je nedavno u Briselu otvoreno rekao da ne želi otcjepljenje RS od BiH, što je u potpunoj suprotnosti s onim što je donedavno pričao.

Što se tiče Milorada Dodika, njega ne bi trebalo ozbiljno shvatati, jer on nije političar. On je samo puki tehnolog vlasti. Ako nije i nešto mnogo gore. Uostalom, kao i njegovi brojni poltroni, klimoglavci i slične sorte ljudi, koje upotpunjavaju tu sliku primitivizma i neznanja i koji su beskrajno daleko od značenja politike kao „brige za polis“, za ono naše toplo mjesto, za ono što bi moralo imati dimenziju našeg zavičaja i ljudskosti uopšte.

Može li opozicija u Srpskoj, u stanju u kakvom danas jeste, pobijediti Dodika i SNSD na predstojećim izborima?

To što se zove „opozicija“ u Republici Srpskoj djeluje na istoj političkoj matrici kao i vladajuća struktura, dakle na matrici populizma. Naime, već godinama, pa i decenijama, SDS, PDP i njihovi partneri počnu recimo da rade na rješavanju onih najvažnijih tema, onih životnih pitanja, a onda progutaju udicu koju zabace Dodik i SNSD.

Kako to mislite?

Dovoljno je da Dodik izjavi nekoliko puta, naprimjer, da je on ustanovio da se Zemlja ne okreće oko Sunca, nego je obratno – opozicionari dignu ruke od svojih doista nužnih i važnih poslova te godinu, pa i više dana, ubjeđuju se sa vlastima kako stoje stvari sa pomenutim svemirskim rotacijama. I još nešto: nedavno je u Banjaluci održan onaj poznati „miting podrške“ pomentoj opoziciji, koji su unisono podržali brojni žitelji grada na Vrbasu i drugih mjesta. Međutim, iznenadilo me je da je to veče opozicija dala sama sebi dva, rečeno fudbalskim rječnikom, bitna autogola. Organizatori su, na pomenutom mitingu, predstavili i dva nova „člana opozicionog bloka u RS“ – ostatke DNS iz Prijedora, koji su nepoznatog ideološkog porijekla, i isto tako ostatke Socijalističke partije RS, koji su poznatog političkog rada. Volio bih da nisam u pravu, ali čini mi se da je ovakvo „proširivanje“ ovdašnje opozicije više kamen oko vrata nego jačanja retrogradnih snaga.

Zašto ne postoji saradnja između opozicionih snaga iz RS i FBiH? Sudeći prema izjavama čelnika opozicionih partija iz oba entiteta, aktuelnoj vlasti na nivou BiH (SNSD-SDA-HDZ) i jedni i drugi zamjeraju gotovo iste stvari.

Osnovni problem je takozvane strukturalne, ali i ustavno-pravne prirode. Naime, BiH je u ovom smislu podijeljena na sopstvene niže jedinice i u svakoj od njih se izborni i ukupni procesi odlučivanja ostvaruju ponaosob. Recimo, dva entiteta ne odlučuju zajednički o bilo čemu, niti direktno učestvuju u zajedničkom odlučivanju. Ako o nečem i raspravljaju, to je samo na delegatskom principu koji je sam po sebi neprimjeren povezivanju dijelova ove razorene i razmrvljene države. Razumljivije rečeno, nema niti su predviđene horizontalne veze između entiteta ili između kantona. Političke partije nemaju zapravo o čemu razgovarati ili sarađivati, dogovarati da bi to bilo nešto zajedničko. Zato, bez ozbiljnih promjena ustavno-pravnog poretka, moraćemo živjeti – plašim se još dugo – kao taoci onog odlučivanja koje će biti isključivo u rukama nekolicine, u uskim krugovima onih izvan zvaničnih institucija, te u istom takvom rasporedu društvene moći.

Da li je, u svjetlu aktuelnih dramatičnih dešavanja na svjetskoj sceni, moguće zadržati neutralnu poziciju RS i BiH?

Nažalost, ova naša mala zemlja ne samo da nema neutralnu, nego nema uopšte bilo kakvu međunarodnu poziciju. Iz prostog razloga što, zapravo, niko ne radi svoj posao. Predsjedništvo BiH radi nešto sasvim drugo: jedan član obavlja, i to neformalno, poslove potpredsjednika susjedne nam države, Republike Srbije. Drugi član je rukovođen u svom radu instrukcijama iz druge susjedne nam države, a treći obilazi ove ili one međunarodne subjekte da bi mu oni pomogli u profilisanju međunarodnog položaja BiH. Da ne pominjem kantone, koji takođe u pojedinim poslovima imaju i svoj međunarodni subjektivitet. Čini mi se zato doista nemogućim da u takvim našim unutrašnjim odnosima možemo bilo šta učiniti na planu spoljne politike naše zemlje. Posebno ne u bližoj budućnosti.

Zašto su, osim rijetkih izuzetaka, akademska javnost i intelektualci u RS gotovo nijemi na brojne negativne pojave u ovom društvu? Da li je moguće da je vlast “kupila” skoro sve akademike, doktore nauka, studente…

Ovo pitanje je vjerovatno najteže. Posebno za mene, jer ne znam šta ove riječi znače. Ali znam da su kroz cijelu povijest intelektualci imali, u pravilu, dvije osnovne karakteristike: prvo, konformizam i drugo, poltronstvo. Naravno, svaka epoha je imala i poneke izuzetke, ali izuzeci su izuzeci, a pravilo je pravilo.

4 Shares
4 Shares
Copy link