Početna  /  MH INTERVJU Grmuša: Sukobi u opoziciji su najbolji poklon za svaku vlast
Izdvajamo Teme i komentari

MH INTERVJU Grmuša: Sukobi u opoziciji su najbolji poklon za svaku vlast

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Prema svemu onome što smo imali priliku da vidimo u javnosti i prema svim dokazima koji su predstavljeni, uvjeren sam da Jelena Trivić ima ozbiljnu argumentaciju da tvrdi kako je pokradena. Nijedan od njenih navoda nije dobio pravnosnažni epilog. I dok god ne bude takvih odluka neću pristati da kažem da je bilo koji rezultat na ovim izborima ovakav kakav ja verifikovala Centralna izborna komisija.

Ovo je u razgovoru za Moju Hercegovinu rekao odbornik PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka Milko Grmuša koji je u potonjih godinu dana skrenuo pažnju javnosti na sebe zbog najmanje dvije stvari: neprestanog podnošenja apelacija i zbog otvoreno-zatvorenog sukoba sa prvim čovjekom grada na Vrbasu Draškom Stanivukovićem.

„Postoji osnovna sumnja na ‘more’ nepravilnosti. Stav Jelene Trivić je principijelan i ljudski i ona svakako drugačije ne može ni da tvrdi. Mislim da svako u opoziciji mora da razumije te činjenice. Dok ne bude donesena pravosnažna i kredibilna sudska odluka neću prihvatiti rezultate ovih izbora“, kaže naš sagovornik.

Da li opozicija može da dozvoli sebi da ide na dva kolosijeka: na jednom su oni koji kažu da rezultate izbora treba priznati, a na drugom oni koji tvrde da je to nedopustivo?

Sve što se dešava oko ovih izbora ima jednu magičnu komponentu. Osnovni stav aktuelne vlasti je taj da ne priznaje Kristijana Šmita kao visokog predstavnika i ne priznaje njegovo pravo da nameće zakone. Šmit je i prije izbora, ne samo u izbornoj noći, nametnuo izmjene Izbornog zakona BiH i ovi izbori su organizovani u skladu sa tim izmjenama. Čini mi se da su organi Republike Srpske čak revnosnije poštovali te izmjene nego organi u FBiH.

Prateći političku logiku vlasti, izmjene Izbornog zakona nisu smjele biti poštovane. Nismo smjeli ići u ovaj izborni ciklus poštujući te zakonske okvire. Vlast je takođe tvrdila da CIK nema legitimitet da provodi bilo kakve izbore. Odnedavno to tvrde i kolege iz opozicije. Praktično svi akteri osporavaju sve premise izbornog procesa – izborni zakon, ulogu stranaca u tom procesu i samu Centralnu izbornu komisiju.

Pravnici često koriste frazu „plod otrovne voćke“. Ako smo principijelni u tome što javno govorimo, ovi izbori su apsolutno nelegitimni. I mene žalosti što neko modifikuje stavove na osnovu toga kako se pomjera klatno tog nesporno nelegitimnog mehanizma. Čitav politički spektar kod nas se ponaša na način koji nije dovoljno kredibilan i koji će omogućiti faktorima koji ne žive u našoj zemlji da manipulišu manjkavostima našeg političkog i pravnog sistema. I veliko je pitanje kada će izborna volja građana moći i zaista da se realizuje kroz izborni proces.

Može li opozicija naredne četiri godine da ne radi ništa, a sve pod devizom „izbori su pokradeni, nisu legitimni i mi ih ne priznajemo“?

Tu imam potpuno drugačiji stav u odnosu na kolege. Bilo da su izbori bili najdemokratskiji mogući, bilo da nisu – kao što nisu – opozicija mora maksimalno da radi na rješavanju ključnih problema koji postoje i koji nisu vezani za stanje na političkoj sceni. Skoro godinu dana traje rat u Ukrajini. Cijene hrane, energenata i ogrjeva rastu užasavajućom brzinom. Nisam primijetio da se opozicija sistematski bavila tim problemima. To su bile neke poruke, ali one nisu bile dominantne. O konkretnom djelovanju da ne govorim.

Narod koji se pati kako da napravi pelet i drvo, a potom kako to da plati… Potom oni koji su počeli da se griju na struju, a imam kredibilne informacije da naša energetska mreža ne može da izdrži napon do kojega bi došlo pri temperaturi od minus deset ili većoj… Ne znamo ni koliko će struja da poskupi. Uporedite cijene pavlake, mlijeka i hljeba posljednjih godinu dana… Jasno je o čemu se radi. Simbolični rast plata ne prati ta poskupljenja. Građani koji ne žive od političkih sinekura ogorčeni su na sve u politici, jer se političari ne bave onim temama koje njih kolju. Opozicija mora da se posveti tim temama ako želi da bude kredibilna.

Da li će prerano proglašena pobjeda u izbornoj noći koštati PDP-a ozbiljne političke budućnosti?

Nisam učestvovao u donošenju odluka u PDP-u u posljednjih godinu dana. Ne znam na osnovu kojih parametara je koja odluka donesena. Vjerujem da su imali razloge zašto su to uradili. Dok se ne upoznam s tim razlozima ne mogu da vam odgovorim na to pitanje.

Nakon izbora počelo je unutarstranačko „klanje“. Prvo je otvoren front Vukanović-Stanivuković, a potom i Trivić-Stanivuković. Kako to komentarišete?

To je uvijek najbolji poklon za svaku vlast. U opoziciji ima mnogo časnih i poštenih ljudi. Vjerujem da će opozicija uskoro da se posveti problemima o kojima sam maloprije govorio. Nadam se da ćemo napadati odluke vlasti na svim nivoima. Ne želim da pomažem vlast na bilo kakav način. Ova vlast je odgovorna za najveći broj anomalija u Republici Srpskoj i BiH u svom segmentu djelovanja i mi moramo da damo rješenja za te probleme. To je moj politički fokus.

Jelena Trivić i Draško Stanivuković su u posljednjih godinu dana bili najisturenije političke figure u PDP-u. Mogu li oni i dalje sarađivati nakon ovoga što su jedno drugome rekli u posljednjih nekoliko dana?

To je pitanje za njih. Ako se svi posvetimo rješavanju problema o kojima sam govorio, biće jasno ko želi da se bavi time, a ko želi da radi na tome da ovaj narod bude što siromašniji i obespravljeniji.

Koliku odgovornost za trenutno stanje u PDP-u snosi prvi čovjek stranke?

Po strukturi prvi čovjek je uvijek odgovoran za sve i to nije neki mudar odgovor. Vjerujem da će Branislav Borenović naći dovoljno snage da riješi probleme u stranci. Uvjeren sam da ni on ne uživa u ovome što se sad dešava.

Da li će SDS, PDP i Pokret za pravdu i red nastaviti zajednički opozicioni put ili će svako „udariti svojom stranom“?

Niko danas ne trči da bude u opoziciji. Moramo sarađivati i razgovarati. Imao sam čitav niz zamjerki na rad opozicije u protekle dvije i po godine i mislim da sam ih blagovremeno saopštavao. U izbornoj godini, doduše, nijednom, jer nisam htio da odmažem opoziciji. Treba da se što prije usaglasimo oko glavnih stvari, a to je borba protiv poskupljenja, vladavini prava i uticaju stranaca koji dolaze u ovu zemlju radi realizacije svojih, a ne naših interesa.

Uzeli su nam mnogo resursa, prije svega pametne ljude. Uzimaju nam drvo, uzimaju nam vodu, uzimaju nam sva prirodna bogatstva. Mi o tome ćutimo. Zar ne treba da mislimo u narednih deset godina šta jedemo i kakav vazduh udišemo? Ako o tome mislimo, shvatićemo da imamo toliko posla koji nam neće dati vremena da se bavimo marginalnim temama. Moramo svaki dan biti ispred marketa sa ljudima, na ulici sa ljudima, na spornim gradilištima sa ljudima. Svuda sa ljudima, pogotovo gdje oni imaju realne probleme.

Kazali ste kako u izbornoj godini niste kritikovali opoziciju, jer niste htjeli da je ugrozite. Slično je rekla i Jelena Trivić kritikujući prije nekoliko dana Draška Stanivukovića. Kakav je to stav: znao sam, a ćutao sam?

Ja sam to rekao godinu dana prije toga.

Šta?

Pred lokalne izbore sam ukazivao na to da treba proći vremena dok ne vidimo s kime se može sarađivati nakon što je jedna stranka izašla iz vlasti. Nažalost, mnoge kolege iz opozicije su potrčale da rašire ruke da prime tu stranku u zagrljaj. A rezultati se vide sada. Rekao sam sve na vrijeme. Ne povlačim ništa što sam rekao. Ne kajem se zbog toga. Da nisam rekao, kajao bih se. Trpio sam posljedice zbog onoga što sam govorio, ali meni politika ne daje hljeb, tako da mi to nije teško palo.

Da li ste bili zabranjeni na tribinama PDP-a u izbornoj kampanji?

Nisam se obraćao mikrofonom na tim tribinama. Ne znam šta je razlog tome. Pokušao sam da pričam sa svakim čovjekom. Moram više da se trudim ako želim da ostanem vjeran načelima koje slijedim, jer je očigledno da svojim načinom vođenja politike neću odgovarati mnogim uticajnim ljudima.

Postali ste poznati i kao Milko Apelacija. Čemu tolike apelacije u narodu koji više vjeruje onome ko sedamdeset i sedam puta najavljuje nezavisnost Srpske?

Meni je važno da svi koji koriste usluge banjalučkog „Vodovoda“ plaćaju skoro godinu dana manju cijenu vode. To me čini srećnim, jer sam kao pravnik uspio. To će postati važno onda kada ljudi shvate da je to pravi put. Želim da se ovim poslom bavim ozbiljno, bez teških riječi i vrijeđanja, jer smatram da Srpskoj treba takva politika.

Da li je Draško Stanivuković postao Dodikov čovjek?

Ja to ne znam i ne želim da ulazim u to. Djela govore o svemu. Borio sam se protiv toga da neke stvari koje su se dešavale ne dobiju epiloge koji bi bili strašniji od onoga protiv čega smo se borili. Protiv toga sam aktivno djelovao. Zaustavili smo neke gradnje u Banjoj Luci. Mislim da sam bio najsistematičniji borac u tome i te radnje su prestale. Da li je Stanivuković nešto radio zato što je mislio da je to dobro ili je bio pritisnut – ne znam, ne želim u to da ulazim i niti me to zanima. Boriću se protiv onoga što procijenim da ne valja, pa taman tu bili i Dodik i Stanivuković i CIA i KGB. Vjerujem da će naredno vrijeme da pokaže ko kojim putem ide. Pravi izazovi tek slijede.

Može li Stanivuković voditi Grad Banja Luku bez otvorene saradnje sa SNSD-om?

Sve inicijative banjalučkog SNSD-a do sada su bile apsolutno promašene. Ne mogu da vjerujem da bilo koja partija može biti protiv budžeta i protiv rebalansa budžeta. Ko može da onomegućava košenje i razvojne projekte? To nije politika, to je politička patologija. Uvijek ću biti protiv toga bez obzira na to u kakvim sam odnosima sa Stanivukovićem. Nisam bio pristalica škole „ajmo se samo fajtati u lokalnom parlamentu“, nego da odredimo prioritete kako ovaj grad treba da se razvaja. Nemam ništa protiv toga da se sa svakom partijom u Skupštini Grada razgovara i dogovara, ali na tim principima, a ne radi realizacije bilo čijih ličnih interesa.

Treba li opozicija da razmatra ponudu o ulasku u koncentracionu vladu?

Ne. To je potpuno pogrešan koncept. Ne razumijem smisao toga. Oni koji pobjede su vlast i to je tako. Mi moramo da štitimo ustavnu strukturu zemlje, samosvojnu poziciju Republike Srpske i afirmišemo istinsku nezavisnost naših institucija bez obzira na to da li smo u vlasti ili ne. To piše u svim našim programima i to radite i na vlasti i u opoziciji, a kad ste u opoziciji okupljate ljude oko svog programa za koji morate biračima dokazati da je bolji od vlasti. Nisam a priori protiv bilo kakve komunikacije sa bilo kim, ali na navedenim osnovama i bez ulaska u koalicije jer to guši politički pluralizam, demokratiju i ostavlja zemlju i narod bez alternative. A pritom ne smijemo da upadamo u zamke kojih je bilo u proteklom periodu.

Prvo odbijemo da razgovaramo sa najvišim predstavnicima vlasti, a potom, kada se desi eksces sa tzv. „Inckovim zakonom“, onda odemo na neke sastanke i budemo najradikalniji u nekim zahtjevima. Mi smo prvi predložili napuštanje institucija, a onda „puj-pike, ne važi“, a taj „zakon“ i dalje postoji i na snazi je. Kada se napuštaju institucije, onda nema više vraćanja. Ne vadi sablju iz korica ako je nećeš upotrijebiti.

Sve odluke visokih predstavnika treba staviti van snage. Podsjetiću vas da sam početkom 2021. godine podnio prijavu i Domu naroda i Predstavničkom domu PS BiH i klubovima naroda i svim poslaničkim klubovima da donesemo Rezoluciju o poštovanju suvereniteta BiH i gdje se te odluke visokih predstavnika stavljaju van snage. Bošnjaci to nisu prihvatili, a sad su dobili, da tako kažem, božju kaznu u vidu potpuno neprecedentne Šmitove odluke u izbornoj noći. Mogu da razumijem da ni Hrvati nisu bili zainteresovani za to, iako su najviše ugnjetavani, odnosno sve ih je manje. Ali nije jasno zašto niko od Srba nije reagovao na to kada su listom svi, barem deklarativno, protiv visokog predstavnika.

Da li je Dodik prejak ili je opozicija preslaba?

Dodik je čovjek u nekim godinama čiji se rezultati svode na sljedeće: dramatičan egzodus naroda iz Republike Srpske, pogotovo pametnijih i radno sposobnih, svaka šuša u FBiH može da mlati sa nama kako hoće, regionalno smo beznačajni, u Evropi za nas i ne znaju, nemamo nijednog evropski referentnog sportistu, nijednog takvog muzičara… Rezultat aktuelne vlasti je debakl, a ja ljude cijenim po njihovim djelima.

Banjalučki blok?

Riječ je o političkom konceptu, ne o novoj partiji. Ostajem član PDP-a, ali mislim da je vrijeme dosadašnjeg načina rada partija, pogotovo opozicionih, prošlost. Preinertno je sve to bilo, previše okrenuto samo sebi i potrebama političara. Ideja je da oko vladavine prava, jačanja institucija, reforme javne uprave, potpuno drugačijeg načina funkcionisanja javnih nabavki, poštenog konkursa kao osnove zapošljavanja u javnom sektoru, modernizacije zemlje, reforme socijalnih fondova-okupimo poštene i kvalitetne ljude iz svih stranaka, pogotovo opozicionih i pogotovo onih koji uopšte nisu u strankama i da se na taj način odupremo moćnicima koji bi da upravljaju svime iza sjene. Samo povezani možemo da nešto učinimo, jer su moćnici itekako uvezani, koliko god se činilo da pripadaju različitim političkim opcijama.

11 Shares
Copy link
Powered by Social Snap