Nepostojanje statistike spoljnih migracija, dakle sama činjenica nebilježenja obima odseljavanja govori koliko su licemjerni svi koji deklarativno žale zbog odlaska, mahom, mladih ljudi. Navodno žale, a nisu preduzeli ni taj najmanji korak koji je osnova za početak formulisanja efikasnih politika prema migracijama. Čini mi se da vlastima i odgovara odlazak tih ljudi jer su oni potencijal za stvaranje kritične mase koja bi mogla da ih skine s vlasti.
Rekao je ovo u razgovoru za Moju Hercegovinu demograf Aleksandar Čavić te dodao da nam veliko iseljavanje koje se dešava i u drugim zemljama regiona nikako ne smije biti utjeha, a još manje opravdanje za stanje kod nas.
Demografi već dugo upozoravaju na katastrofalne podatke o stalnom smanjenju broja stanovnika u RS. Kakvo je stanje danas?
Potpuno je tačno da stručnjaci iz oblasti demografije već duže vrijeme upozoravaju na pogubne posljedice negativnih demografskih trendova. Odsustvo sistemskog, planskog i stručnog pristupa je dovelo do toga da Republika Srpska rapidno gubi stanovništvo. Popisom stanovništva iz 2013. godine utvrđeno je da Srpska ima 1.170.342 stanovnika. Imajući u vidu da se broj stanovnika na nekoj teritoriji mijenja pod uticajem samo dvije komponente – prirodnog priraštaja i migracija – za utvrđivanje broja stanovnika moramo analizirati te dvije veličine. Od 2013. godine, zaključno sa krajem 2021. godine, po osnovu negativnog prirodnog priraštaja, Republika Srpska je ostala bez preko 53 hiljade stanovnika. Po pitanju unutrašnjih migracija, a što podrazumijeva migracije između Srpske, Federacije BiH i Brčko distrikta BiH, Republika Srpska od 2013. godine bilježi blago pozitivan migracioni saldo od 3.479. Najveći problem je utvrđivanje obima spoljnih migracija jer Bosna i Hercegovina i Republika Srpska nemaju zvaničnu statistiku spoljnih migracija.
Može li se dati makar okvirna procjena o tome koliko nas “ima” u Srpskoj? Pojedine pesimistične procjene idu u pravcu toga da RS, trenutno, ima jedva 800.000 stanovnika.
Zbog prethodno navedenog moramo se oslanjati na podatke Eurostata, diplomatsko-konzularnih predstavništava stranih zemalja u BiH, Agencije za rad i zapošljavanje BiH, istraživanja nevladinog sektora itd. Na osnovu tih podataka, Republiku Srpsku je napustilo između 175 i 225 hiljada stanovnika. Ako bismo išli sa optimističnijom procjenom spoljnih migracija, u Republici Srpskoj trenutno živi nešto manje od 950 hiljada ljudi.
Šta je glavni uzrok loše demografske situacije? Da li su to ekonomski razlozi, loša politička, bezbjednosna i socijalna situacija, ili nešto treće?
S obzirom da su demografske promjene dugoročne, one su uslovljene brojnim razlozima. Činjenice da Republika Srpska, niti BiH u cjelini, ne provode velika godišnja istraživanja fertiliteta, nemamo zvaničnu statistiku spoljnih migracija, ne sprovodimo istraživanja o razlozima odseljavanja među iseljeništvom, govori da se moramo oslanjati na parcijalna istraživanja i napore entuzijasta. U istraživanju odseljavanja, navodi se da su glavne grupe razloga vezane uz loše uslove rada, rasprostranjen nepotizam i korupciju, loše javne usluge – u prvom redu zdravstvo i obrazovanje, odsustvo perspektive za odseljenike i njihovu djecu itd. Međutim, i na ovom primjeru se može zapaziti da ćemo prave odgovore dobiti kada ovom problemu budemo pristupili planski i sistemski. Mi trenutno ne upravljamo nijednim procesom, te su posljedice takvog stihijskog pristupa upravo stihijske (e)migracije, negativan prirodni priraštaj i izostanak adekvatnih politika prema starijim licima.
Vlasti Republike Srpske u prošlosti su najavljivale brojne mjere kako bi se zaustavili crni demografski trendovi. Da li je išta od toga donijelo, ili makar nagovijestilo, poboljšanje u toj oblasti?
Bez strateškog, planskog i sistemskog pristupa neće biti napretka. Svaka pojedinačna mjera ili dvije-tri mjere nisu dale rezultata. Da je moja tvrdnja tačna svjedoči ubrzavanje negativnih trendova i na polju prirodnog kretanja, i na polju migracija, i u pogledu demografskih struktura. Kao nepopravljivi optimista, vjerujem da je moguće načiniti pozitivne pomake na ovom polju. Potrebno je da stručnjaci, u prvom redu demografi, formulišu Populacionu (demografsku) politiku Republike Srpske, koja bi u sebi integrisala tri cjeline: Pronatalitetnu politiku, Politiku prema migracijama i Politiku prema starijim licima. Dugoročnim i predanim provođenjem navedenih politika mogli bi se očekivati pozitivni pomaci. U suprotnom, nastavićemo da tonemo.
Kad govorimo o masovnom iseljavanju stanovništva iz RS, od predstavnika aktuelne vlasti često možemo čuti obrazloženje da su takvim trendovima zahvaćene brojne druge države, te da je odlazak u inostranstvo zbog posla, kako kažu, bio aktuelan i u vrijeme bivše Jugoslavije. Vaš komentar?
Tačno je da je problem iseljavanja karakterističan za brojne zemlje, pa i u našem regionu. To ne smije da nam bude utjeha, a još manje opravdanje. Gotovo da ne postoji zemlja koja ima tako nepovoljne demografske trendove, a nisu zanemarljivi ni neuređeni politički odnosi, nezaokruženost i razuđenost teritorije, nizak životni standard. U takvim okolnostima, mi sebi ne možemo priuštiti stihijske migracije, izrazito negativan prirodni priraštaj, enormno starenje stanovništva. Te pojave će se dešavati neko vrijeme poslije eventualnog usvajanja planskih, sistemskih dokumenata i početka njihovog provođenja. Ali tada ćemo biti u poziciji upravljanja migracijama, a ne posmatranja migracija. Takođe, nepostojanje statistike spoljnih migracija, dakle sama činjenica nebilježenja obima odseljavanja govori koliko su licemjerni svi koji deklarativno žale zbog odlaska, mahom, mladih ljudi. Navodno žale, a nisu preduzeli ni taj najmanji korak koji je osnova za početak formulisanja efikasnih politika prema migracijama. Čini mi se da vlastima i odgovara odlazak tih ljudi jer su oni potencijal za stvaranje kritične mase koja bi mogla da ih skine s vlasti. Ovako, imaju dvije koristi.
Koje?
Da bih ilustrovao te koristi koje vlast percipira, poslužiću se mišlju jednog hrvatskog istraživača porijeklom iz Orašja – Tade Jurića: Doznake stižu, a kritičari odlaze. Takođe, druge zemlje koje gube stanovništvo u okruženju, Srbija i Hrvatska, predstavljaju destinaciju za naše emigrante. U Hrvatsku u značajnoj mjeri sezonski migrira naša radna snaga, dok u trajnom odseljavanju u Hrvatsku najviše učestvuju pripadnici hrvatskog naroda iz BiH. Takođe, Srbi iz Republike Srpske i BiH emigriraju u Srbiju. Dakle, iako su te zemlje bremenite sličnim problemima, i kao takve predstavljaju migracionu destinaciju našem stanovništvu.
Šta je konkretno potrebno uraditi kako bi se zaustavio pad broja stanovnika u RS? Može li se taj proces zaustaviti ili usporiti i da li smo, kako neki tvrde, već prešli “crvenu liniju” s koje nema povratka?
Već ranije sam odgovorio da je potrebno da Srpska angažuje demografe, te da se formuliše Populaciona (demografska) politika Republike Srpske. Takav dokument mora biti podržan od svih: parlamentarnih i vanparlamentarnih političkih stranaka, medija, stručne i opšte javnosti, nevladinog sektora, vjerskih zajednica, uglednih pojedinaca. Tek stručno formulisana, najšire podržana i dugoročno provođena demografska politika ima izgleda na uspjeh. Da li je to teško? Jeste. Čak i preteško. Ali podsjećam da je navedeno pitanje najvažnije državno i nacionalno pitanje – to je pitanje opstanka Republike Srpske.
