Početna  /  Marko Milačić za MH: Prijetnje su komplimenti za dobro pogođenu metu
Crna Gora Vijesti

Marko Milačić za MH: Prijetnje su komplimenti za dobro pogođenu metu

Pokret za neutralnost Crne Gore već dvije godine vodi žestoku borbu protiv ulaska ove zemlje u NATO, ali i protiv crnogorske vlasti. Pokret je postao sinonim za bunt mladih ljudi, dobio je podršku čak i od Noama Čomskog, a njegov izvršni direktor Marko Milačić zbog svojih istupa hapšen je mnogo puta. No, ne odustaje. Milu Đukanoviću nedavno je javno, u lice rekao da je mafijaš. Za „Moju Hercegovinu“ priča o borbi, otporu, prijetnjama, referendumu i svom pogledu na današnju Crnu Goru.

Marko Milačić, novinar i izvršni direktor Pokreta za neutralnost Crne Gore
Marko Milačić, novinar i izvršni direktor Pokreta za neutralnost Crne Gore

MH: Tokom dvije godine postojanja, Pokret za neutralnost Crne Gore postao je mnogo više od borbe protiv ulaska ove zemlje u NATO kako bi se očuvala njena vojna neutralnost. Pokret je postao sinonim za bunt, prije svega, mladih ljudi i njihove borbe protiv 27-godišnje vladavine Mila Đukanovića. Koliko mladih ljudi vam se do sada priključilo u Crnoj Gori?

Prije svega raduje me kakvi su to mladi ljudi, više nego koliko ih je. U vremenu razarajućeg oportunizma koji  je dio duha vremena, gdje partije  – i vlasti, i opozicije – gutaju mladost i, kao na traci, stvaraju botove, rijetko je, kao u našem Pokretu, vidjeti studente koje ne zanimaju beneficije, koji žive ideju. U društvu straha, kakvo je crnogorsko, mladi intelektualci koji govore glasno i bune se žestoko moraju biti doživljeni kao ekces, incident.

MH: Nedavno ste Milu Đukanoviću javno, u lice rekli da je mafijaš. Vladajuću strukturu u Crnoj Gori javno ste nazivali „mafijaškim pozorištem“ u kome vlada „politički kurvarluk“. Da li ste ikada dobijali prijetnje zbog svojih istupa?

Bilo je raznoraznih prijetnji, ali to je, valjda, u opisu posla svakog ko se bavi nemirenjem na sistematičan način. Prijetnje su komplimenti za dobro pogođenu metu. Prijetnja, iako sa sobom nosi nelagodu za sebe i svoje, najegzaktniji je znak da čovjek dodiruje tamo gdje smeta. I to je upravo naš posao: da smetamo, da remetimo mir zvaničnih ideologa, da nerviramo one koji su navikli na dvorsku idilu, da zabadamo nos tamo „gdje nam nije mjesto“ jer nam je upravo tamo mjesto…

Milačić na čelu Marša za slobodu (FOTO: Fejsbuk)
Milačić na čelu Marša za slobodu (FOTO: Fejsbuk)

MH: Koliko uopšte građani Crne Gore, posebno mladi ljudi, imaju strah da javno kažu ono što misle?

Iz godine u godinu straha je sve manje, otapaju se njegove naslage, probijamo ih, ali kao da strah  – i to me čak i više plaši – zamjenjuje ravnodušnost na zlo. Mladi u Crnoj Gori, kao i stari uostalom, nemaju u genetskom kodu kulturu otpora, gen građanske pobune. Mi izviremo iz jednog krajnje konzervativnog i despotskog okvira koji nikada nije doživio istinske promjene, ponajmanje demokratske. Tu prepreku, koja se moderno naziva smjena vlasti, još nijesmo preskočili. Kao da smo, kolektivno, jedno veliko nedonošče koje je prvi put kod zubara, tresu nam se vilice od straha, a zub se toliko klima da mu nije potreban ni doktor da bi otpao. To je Crna Gora danas.

MH: Da li je duh otpora davno zaspao ne samo u Crnoj Gori, već i u Bosni i Hercegovini i Srbiji?

To je eho mnogo većeg fenomena. Otpor se zameće sistematski. Superelite koje su, zapravo, samo eksponenti ogromnih kompanija i intresa, drže konce starajući se da kontrolišu vođe i narode putem vojski (NATO), banaka i medija. Kapitalizam je toliko pomahnitao da ovo više liči na blic-krig na siromašne. Koncentracija kapitala svedena je na opasno mali broj ljudi: imovina 80 najbogatijih porodica na svijetu iznosi koliko i imovina 3,5 milijardi ljudi! Ili: deset odsto najbogatijih na planeti posjeduje 87 odsto svih bogatstava svijeta. Filozof Alen Badju to naziva „bolešću čovječanstva“.

Ovi naši liderčići po regionu samo su lakeji narečenih despota kapitalizma, karikaturalni odjeci pomenute bolesti čovječanstva. Njihov je zadatak da održavaju mir na periferiji te duboko oboljele imperije.

Pokret ispred Osnovnog suda u Podgorici nakon što im je suđeno zbog protesta protiv Đukanovića (FOTO: Fejsbuk)
Pokret ispred Osnovnog suda u Podgorici nakon što im je suđeno zbog protesta protiv Đukanovića (FOTO: Fejsbuk)

MH: U navedenim zemljama vlasti i opozicija su, čini se, jednako loš izbor. Kako to da mladi, obrazovani ljudi već jednom ne kažu dosta i uzmu stvar u svoje ruke, kako bi očistili državu od postojećeg političkog taloga i uredili sistem tako da konačno u njemu mogu normalno da žive? Da li je problem u njihovoj političkoj i društvenoj neosvještenosti, letargičnosti ili nečemu trećem?

Prije svega: vlast je uvjek gora od opozicije. Drugo, mladi su sve više apatični, iskaljuju svoje bjesove po društvenim mrežama (koje su zbog toga, dijelom, i izmišljene), povlače se, odustaju ili se, sa druge strane, radikalizuju. Pomenuto povlačenje je, znam, posljedica nakupljanog nezadovoljstva alternativom, ali to ne smije biti opravdanje za nečinjenje.

MH: Učestvovali ste u protestima protiv Vlade Mila Đukanovića, prilikom kojih ste i hapšeni. Na kraju je, ipak, izglasano povjerenje Vladi i to podrškom opozicionih poslanika „Pozitivne Crne Gore“. Tada ste rekli da je parlament obesmišljen do temelja. Koliko su ovakvim scenariom obesmišljeni protesti koji su prethodili cijeloj priči? Koliko je uopšteno obesmišljen građanski bunt protiv bilo čega u državnim sistemima Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije?

Ništa nije obesmišljeno, to je samo jedno novo razočaranje u nizu, još jedan dokaz u kakvoj sredini živimo. Da ima nas to bi bila nova šansa, da se podignemo na noge i taj „demokratski“ otpad  otjeramo već jednom sa vlasti. Kao što sam i ranije kazao: vlastodršci i njihovi nadređeni rade sve da obesmisle bunt, i toliko su dobri u tome da su i opozicione strukture, NVO sektor, intelektualce, ubijedili da nije politički korektno zapaliti zastavu militarističkog saveza, da nije korektno blokirati saobraćajnice, riječju: biti dosljedan u građanskoj neposlušnosti.

Zavedena je strahovlada  demokratije koja zapravo predstavlja diktaturu politički korektnog govorenja i djelanja. Ukoliko se bunite – a danas se najveći otpor na ovim prostorima ogleda u otporu prema NATO-u – onda vam ne ginu etikete, koje pršte sa svih strana spektra. Politička korektnost je modernizovani oblik političke podobnosti, što je gore nego u vrijeme Centralnog komiteta.

Hapšenje Milačića na protestima protiv vladavine Mila Đukanovića (FOTO: Fejsbuk)
Hapšenje Milačića na protestima protiv vladavine Mila Đukanovića (FOTO: Fejsbuk)

MH: U više navrata negirali ste optužbe da ste produžena ruska ruka ili, pak, američki plaćenici. Rekli ste da vas niko ne finansira i da iza vas niko ne stoji. Zbog čega ljudi ne vjeruju da je moguće voditi vašu vrstu borbe bez velikog novca?

To je posljedica propagande. Vlast Mila Đukanovića i njegovi vojnici ne mogu da shvate da postoje osobe koje nešto rade zarad ubjeđenja i ideje. Pošto oni sve rade za i zbog novca i privilegija, takvim duhovima ne ostaje ništa drugo do da kroz zvanična sredstva propagande projiciraju svoju sliku na druge, praveći od njih neprijatelja. Etiketiranje je omiljena disciplina svih autokrata ovoga svijeta.

MH: U Međunarodni savjetodavni odbor Pokreta za neutralnost ušla su poznata imena poput Imanuela Volerstina, Majkla Parentija, Damira Nikšića i Marka Vidojkovića, a direktno vas je podržao i Noam Čomski. Kako je Pokret uspio da nađe put do njih i kakva to poruka treba da bude crnogorskim vlastima?[mhc_antrfile naslov=”Podrška Noama Čomskog”]

“Protestujem protiv hapšenja i pritvaranja Marka Milačića, koje se može razumjeti jedino kao pokušaj da se potkopaju aktivnosti Pokreta za neutralnost Crne Gore, koje zaslužuju poštovanje i vrlo ozbiljno razmatranje, a ne
šikanu od strane vlade”, napisao je američki naučnik u mejlu Pokretu, u kome osuđuje hapšenje Marka Milačića tokom proslave rođendana NATO saveza u centru Podgorice.
[/mhc_antrfile]

Svi ti ljudi, na čije prisustvo u Pokretu sam izuzetno ponosan, pokazali su na našem primjeru zašto su veliki: nije bilo potrebno više od par poziva ili mejlova da prihvate pomoći u borbi za pravednu i plemenitu ideju koju zastupamo, ideju neutralnosti. Oni daju zaista ogromnu podršku našim zalaganjima, jer ako je Imanuel Volesrtin sa nama, ko može biti protiv nas. Ako Čomski napiše da je naš Pokret za respekt, a ne za šikanu od strane vlade, kako da znamo da smo na pravom putu. To su, najkraće, svetionici našeg doba.

MH: Da li će biti referenduma u vezi sa ulaskom Crne Gore u NATO?

To je jedna od glavnih crnogorskih bitaka trenutno. Da se odupremo prevari koja je u najavi, a to je da se odluka o članstvu u NATO donese u Skupštini, uprkos  podatku da 84 odsto građana želi da lično – na referendumu – odluči o vojnom statusu zemlje, te da čak 65 odsto onih koji se zalažu za učlanjenje u NATO smatra da odluka treba donijeti na referendumu. Daćemo sve od sebe da se to ne dogodi i da bude onako kako građani – prema svim relevantnim istarživanjima žele – da Crna Gora bude neutralna.

MH: Može li mlada generacija stati na put pogubnim politikama koje naše države vode?

Moramo ili bolje da nas nema.

MH: U čemu je trenutno najveća snaga Pokreta?

U znanju i petlji.

Jelena Denda Borjan

Diplomirala žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Od januara 2013. do novembra 2017. godine novinarka internet magazina "Moja Hercegovina"

0 Shares
0 Shares
Copy link