Dok je u Republici Srpskoj bila na snazi vanredna situacija, krajem marta, dr Maji Dragojević-Stojić, internisti-kardiologu iz Opšte bolnice Prijedor i članici Predsjedništva Srpske demokratske stranke, uručen je prekršajni nalog, uz obrazloženje da je to učinjeno zbog „širenja panike“.
Povod za takvu mjeru policija je pronašla u njenoj izjavi o nespremnosti zdravstvenog sistema RS da se suoči sa epidemijom korona virusa. U intervjuu za Moju Hercegovinu, naša sagovornica otkriva šta se dešavalo u tim danima i odgovara na pitanje – da li ostaje pri tadašnjim ocjenama.
„Jeste, za vrijeme vanredne situacije uručen mi je prekršajni nalog zbog ’širenja panike’, u vezi s mojom izjavom o djelimičnom stanju u zdravstvu, u smislu nedostatka opreme, kadra i adekvatne terapije. Odmah nakon toga oglasio se i predsjednik Srbije g. Vučić koji je sve to potvrdio. Nisam platila novčanu kaznu, nisam prihvatila odgovornost i tražila sam sudsko odlučivanje. Međutim, prijava je povučena. Naš zdravstveni sistem, kao i većina drugih sistema u svijetu, nije bio spreman da se suoči sa pandemijom izazvanom korona virusom, ali je činjenica da mnoge stvari u zdravstvu ne funkcionišu kako bi trebalo i to već duži niz godina, što nažalost dobro znaju kako zdravstveni radnici, tako i pacijenti. Mislim da je dužnost svih nas koji smo zaposleni u zdravstvenom sektoru da se borimo za bolje uslove i dobrobit čitavog društva“, kaže Maja Dragojević-Stojić za naš portal.
Na posljednjoj sjednici NSRS, ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač izjavio je da ste „od početka epidemije na bolovanju“, a vi ste najavili da ćete podnijeti tužbu protiv njega i istakli da bolovanje niste koristili 16 godina. Da li je, po vašoj procjeni, tvrdnja koju je iznio ministar nastala u Banjaluci ili Prijedoru?
Mislim da informaciju nije dobio iz Prijedora, bar ne iz moje bolnice, od mojih kolega. Ministar Lukač je iznio neistinitu tvrdnju koja je za mene velika uvreda. Kao što ste naveli, za 16 godina rada u Opštoj bolnici Prijedor nemam nijedan dan bolovanja, za šta postoje dokazi. Što se naše bolnice tiče, interno odjeljenje je ponijelo najveći teret. Mi smo od prvog dana aktivni učesnici borbe protiv korona virusa, raspoređeni smo u timove. Sada, kada nam je infekcija ušla u bolnicu i imamo veliki broj zaraženih medicinskih radnika, posebno smo osjetljivi i to je jedan od razloga zašto moram reagovati na ovakav način, da odbranim svoju čast i profesiju.
Upozorili ste i na ulazak epidemije u zdravstvene institucije u RS. Postoje li mjere koje su se mogle sprovesti, a nisu korištene da bi se to spriječilo? Kakav je vaš odnos, u tom kontekstu, prema ukazivanju na slične situacije u svijetu, u državama koje su prije krize slovile za uređene?
Ovaj virus je iznenadio sve zemlje, jer do sad niko nije imao susret sa njim. Pojedini stručnjaci su mišljenja da je samo Kina imala pravo da bude iznenađena. Svjedoci smo da je veliki problem bio u Španiji, vjerovatno zato što imaju veliki broj stanovnika, starije životne dobi i zato što na samom početku možda nisu tako ozbiljno shvatili novonastalu situaciju. U našoj zemlji i državama u okruženju problem je nastao ulaskom virusa u zdravstvene ustanove. Većina zaraženih pacijenata na internom odjelu moje bolnice prethodno je bila na liječenju u UKC RS. Mi smo se trudili sa sprovedemo sve preporučene mjere, od kojih je svakako najvažnija adekvatna trijaža i zaštita zdravstvenih radnika. Moje mišljenje je da su COVID bolnice opremljene, kad je zaštitna oprema u pitanju, ali da je na ostalim odjeljenjima moglo biti bolje.
Kakve biste efekte – od medicinskih, preko ekonomskih, do političkih – pripisali vanrednom stanju koje je u Srpskoj bilo na snazi nepuna dva mjeseca?
S obzirom da sam maksimalno angažovana u borbi protiv ovog virusa i da svu energiju ulažem u to, nisam mnogo razmišljala o drugim problemima koje nam je donijelo vanredno stanje. Činjenica je da je ekonomska situacija loša. Mislim da ne postoji građanin koji to nije osjetio na svojoj koži i da će proći mnogo vremena dok se stanje ne stabilizuje, odnosno dok ne izađemo iz ekonomske krize i da je to sigurno jedan od najvećih problema novonastalog stanja.
Da li je radna grupa republičkog vrha stranke ostvarila bilo kakav pomak u rješavanju višegodišnjih sukoba u Gradskom odboru SDS-a u Prijedoru? Ko je, s vašeg stanovišta, u pravu – predsjednik GO Milan Tubin kada zagovara lokalni savez sa SNSD-om protiv DNS-a ili četiri od pet odbornika SDS-a kada insistiraju na obrnutoj varijanti?
Istina je da je bilo malih problema sa pojedinim članovima SDS-a Prijedor. Oni su iz nekih svojih, uglavnom ličnih razloga, bili nezadovoljni izborom predsjednika GO. Gradski odbor SDS-a Prijedor na čelu sa g. Milanom Tubinom nikada nije bio u koaliciji, već samo u skupštinskoj većini sa strankama okupljenim oko SNSD-a u gradskoj skupštini i to s ciljem boljeg funkcionisanja našeg GO. Međutim, i naš GO, kao i svi ostali gradski i opštinski odbori, funkcioniše prema odlukama Predsjedništva na čelu sa predsjednikom Srpske demokratske stranke. Prema odluci Predsjedništva SDS-a, nisu moguće koalicije sa SNSD-om ni u jednom gradu, ni opštini, što je i moje lično mišljenje. Naše politike se dijametralno razlikuju, mi imamo svoj politički pravac i program kako sa poboljšamo uslove za život i rad u našoj zemlji.
DNS je bar deceniju i po bio neprikosnoven u Prijedoru, a sada se nalazi u defanzivi, nakon povlačenja Marka Pavića sa vrha te stranke i tenzija sa SNSD-om na gradskom nivou. Šta je izvjesnije nakon prvih narednih izbora u Prijedoru – resetovanje političke scene ili status kvo? Gdje tu vidite SDS?
Moje mišljenje je da je DNS i dalje značajan politički faktor u gradu Prijedoru. Svakako će doći do resetovanja političke scene. Što se SDS-a tiče, mišljenja sam da imamo mnogo bolje stanje i u Gradskom odboru i na terenu nego što je bilo prethodnih godina. Imamo veliki broj pristalica, novih članova, mladih ljudi i sigurna sam da ćemo na lokalnim izborima 2020. godine napraviti sjajan rezultat. Još jedna važna stvar je da GO SDS Prijedor funkcionise čvrsto, složno, donosimo zajedničke odluke i iskreno se borimo za opšte dobro naših građana. Želimo jak i stabilan Prijedor, koji će spriječiti odlazak i vratiti mlade ljude u svoj grad, da ovdje grade i svoju i budućnost svih nas. SDS će praviti skupštinsku većinu sa onim strankama koje razmišljaju na isti način i imaju iste ciljeve.
U pojedinim opservacijama u javnosti, pripisuje vam se da ste, unutar Predsjedništva SDS-a, zagovornik oštrog kursa prema pristalicama paktiranja sa SNSD-om, od Miće Mićića u Bijeljini pa nadalje. Kakav je vaš odgovor na primjedbe da olako tražite da se stranka riješi takvih „po kratkom postupku“ i da, kao ličnost s kraćim stranačkim stažom od njih, ne uvažavate veterane u SDS-u?
To što ste naveli, odnosno način na koji ste formulisali pitanje, više su bile izjave pojedinih režimskih medija. Moje generalno mišljenje je da je bolje imati poštenog protivnika nego ljude u svojim redovima koji rade za interese drugih političkih opcija. Svako ima pravo da bira svoj politički put i ukoliko mu je draga i bliska aktuelna vlast, slobodno neka bude dio nje, ali da pusti nas da radimo i da se borimo onako kako mi smatramo da treba. I tu nema kompromisa. Smatram da imamo sjajnu opoziciju, ljude koji imaju energiju i ideje i hoće nešto da promijene u ovoj zemlji, a svi oni koji nisu na tom putu neka idu tamo gdje misle da će im biti bolje. Što se mene tiče, duži niz godina sam član stranke, aktivna sam unazad nekoliko godina i naravno da uvažavam veterane SDS-a, ali one prave i iskrene.
Kakav rasplet očekujete nakon odluke CIK-a da se lokalni izbori, umjesto 4. oktobra, održe 15. novembra, kao i apelacije SNSD-a Ustavnom sudu BiH zbog tog pomjeranja? Hoće li CIK ostati u sadašnjem sastavu i na dan izlaska građana na birališta, kad god da se to desi?
Prema odluci CIK-a, lokalni izbori će se održati 15. novembra i mislim da nema razloga da CIK ne ostane u sadašnjem sastavu, da tu nema bilo kakvih neregularnosti. Zašto to smeta pojedinim strankama i šta je za njih sve ove godine značio sastav članova CIK-a, možemo da vidimo po ovim reakcijama. Treba zaustaviti krađu izborne volje građana i vratiti demokratiju u Republiku Srpsku.
Saša Bižić