KRSNE SLAVE I PROSLAVE KAO IZGOVOR ZA KRIMINAL: Stotine hiljada maraka za pečenje, viski i Baju Malog Knindžu

Stotine hiljada maraka godišnje se potroši u javnim preduzećima tokom proslave krsnih slava ili novih godina, a oni najbahatiji i najbezobzirniji za ove teferiče nerijetko dovode popularne i preskupe folk zvijezde koje na kraju plaćaju svi građani.

Prasetina, jagnjetina, lignje i hobotnice, torte i kolači, najbolja vina, strana piva i najskuplji viskiji prečesto su na menijima slavskih i novogodišnjih nabavki, koje bez imalo ustezanja provode neke od firmi u Republici Srpskoj, a da pritom u svom godišnjem saldu konstantno upisuju debeli minus.

Naravno, pošto hrana i piće nisu uvijek dovoljni da diretkori javnih preduzeća pokažu svojim radnicima, ali i svečanim zvanicama, koliko su široke ruke kad su mnogobrojne svečanosti u pitanju, a posebno sveci zaštitnici, pokazuju i primjeri gdje se dovode i pjevači poput Baje Malog Knindže, grupe Jandrino Jato i sličnih, čiji nastupi masno koštaju budžet.  

A tu su i troškovi “usluga” sveštenika, osoblja, novih dekorativnih elemenata i svega onog bez čega jedna “pravoslavna ustanova ili preduzeće” ne bi mogli dostojno obilježiti dan svog sveca zaštitnika.

Naravno, niko ove proslave još nijednom nije osporio, što je nečuveno, jer se one plaćaju iz džepova građana Republike Srpske, što je suprotno zakonima. Da zlo bude veće, prečesto su ove svečanosti povod za netransparentno trošenje novca i odličan paravan za namještanje tendera kojima se po višestruko skupljim cijenama plaćaju razna pića, hrana i ostali proizvodi.

Najveći vjernici, ako je suditi po bogatoj trpezi, muzičkoj pratnji i broju gostiju na krsnim slavama i novogodišnjih proslavama su ljudi iz uprave Elektrodistribucije i njenih zavisnih preduzeća. Posljednji takav primjer dolazi nam iz Hidroelektrana na Drini Višegrad, gdje je proteklog vikenda svečano obilježena krsna slava preduzeća Sveti Sava. Pod “svečano obilježena” ovaj put se podrazumijeva fešta koja je koštala 30.000 KM bez PDV-a. I tako svake godine.

Da je proslava krsne slave u HE na Drini dobar način da se izvuče novac iz javnog preduzeća pokazuje nam praksa iz Višegrada po kojoj se svakog januara, unazad nekoliko godina, dodijeljuje istoj firmi po 30.000 KM za usluge slave. Riječ je o Rehabilitacionom centru “Vilina vlas” iz Višegrada koja je se svaki put jedina prijavi na tender.

I u drugim prduzećima elektro sektora ne štede na svecima zaštitnicima. Tako su u Hidroelektranama na Trebišnjici postali poznati po svojim raskošnim obilježavanjima slava. Oni su prošle godine za proslavu Svetog Ilije izvršili javnu nabavku u vrijednosti od 9.950 KM i to bez PDV-a.

Posao je dobila firma Bonita i to kao jedina prijavljena na tenderu. Za ove pare, uzete od građana, radnici HET-a i njihovi gosti kojih je bilo preko stotinu, za zdravlje i srećnu godinu nazdravljali su sokovima i alkoholnim pićima raznih vrsta. Takođe, domaćini su se pobrinuli da svi sa slave odu i više nego siti, pa su poslužili za predjelo suhomesnate i mliječne proizvode, poput sireva, maslina, pršuta… Tu je bilo i glavno jelo koje se sastojalo od teleće čorbe, telećeg i jagnjećeg pečenja, krompira, te salata, hljeba i slane pite. Sve ovo su zasladili i dezertom u vidu voćne i čokoladne torte.

U HET-u su na slavu dobro trošili i prethodnih godina, što pokazuje i primjer iz 2017. godine gdje je za slavu potrošeno preko 11.000 KM, i to za 30 kilograma lešo jagnjetine, 42 kilograma pečene, 20 kilograma pečene teletine, deset kilograma pilećeg i telećeg rolata, 13 kilograma pršuta, 12 kilograma tvrdog punomasnog sira, deset kilogarama kulena itd.

Da uprava HET-a ne pita koliko košta kad je u pitanju slava vidi se iz narudžbe pića koja su gostii domaćini pili, a to su između ostalog „Chivas“ i „Jack Daniel’s“.

Kad se u HET-u slavi krsna slava

Ovakavih primjera je na svakom koraku, od gradskih i opštinskih uprva, preko javnih preduzeća od kojih su najrastrošnija ona u elektrosektoru, pa sve do škola i vrtića.

Nerijetko se dešava da za slave i novogodišnje žurke preduzeća osim desetina hiljada maraka potrošenih na alkohol i hranu, isto toliko iskeširaju i za dobru muziku. Pa su tako na slavama dovođeni poznati “svadbarski” bendovi, kao što je to slučaj sa Rudnikom i termoelektranom Gacko. Ipak, šampion je definitivno ZP Elektrokrajina Banjaluka, koja je dovela folk pjevača Baju Malog Knindžu na novogodišnju feštu u centar Banjaluke. Tako je Baja pjevao tri dana za redom, za radnike i zvanice, u objektu preduzeća u samom centru Banjaluke.

Slavlje u Elektrokrajini

Da direktori republičkih ustanova ne znaju za granice, pa da se na krsne slave troše desetine hiljada maraka i u vrtićima, i to na alkohol, svjedoči primjer iz Banjaluke gdje je za ove namjene jedne prilike nabavljeno 666 litara alkohola.

Ovo je samo pokazatelj da kad se nabavlja za slavu ili Novu godinu niko ne pita koliko košta. Tako se u dogovoru sa rukovodiocima javnih institucija i preduzeća prečesto dešava da isporučena roba košta mnogo više od one na tržištu, da se na javne konkurse uvijek javlja samo jedan ponuđač, te da nakon slave gosti i radnici slavljeničke ustanove ili preduzeća ostanu punih stomaka, a organizatori i dobavljači punih džepova.

Zanimljivo je da većina javnih ustavnova i preduzeća ne navodi u svojim nabavkama koliko su potrošili i šta su kupili za slave, već sve proslave organizuju preko privatnih agencija. Na taj način uspijevaju da izvuku velike sume novca iz preduzeća, a da ne moraju mnogo da objašnjavaju na šta su ga konkretno potrošili.

Nakon što smo saznali da se u većini slučajeva u javnim preduzećima i ustanovama koriste privatne PR agencije, pokušali smo doći do nekog od ljudi iznutra, direktnih učesnika. Poslije nekoliko mjeseci i na desetine pokušaja uspjeli smo privoliti direktora jedne agencije koja se bavi organizovanjem svečanih događaja da nam otkrije koja je njihova uloga u svemu ovome, i kako je njegova firma korištena da bi novac, bez većih tragova dijelom bio potrošen na megalomanske proslave, a dijelom završio u rukama pojedinih ljudi iz rukovodstava preduzeća.  

Sa ovim direktorom smo se, na njegovo insistiranje, našli u jednom osamljenom kafiću, gdje je odlučio da nam se povjeri. Nakon dvije kafe i stalnih zahtjeva da ne želi da mu se sazna ime, on je počeo da se “otvara”. Kakoje ispričao za portal Moja Hercegovina, agencija čiji je vlasnik je organizovala više proslava krsnih slava u jednom javnom preduzeću. Takođe, naš sagovornik, koji nije želio da mu otkrivamo identitet, navodi da je njegova agencija za mnoga javna preduzeća organizovala razne događaje, od kojih su se svake godine ponavljale i najviše koštale proslave krsnih slava i novih godina.

Sve je počelo kada mu je jedan dobro pozicionirani poznanik, inače “dužnik iz nekog prijašnjeg posla”, predložio da razgovara sa direktorom jednog javnog preduzeća oko mogućeg posla koji mu je “nabacio”. Taj posao je bilo godišnje organizovanje događaja koje je kasnije preraslo u višegodišnji dogovor kojim su svi bili zadovoljni.

A kako i ne bi, jer, prema onome što nam je prezentovao naš sagovornik, godišnje je njegova agencija dobijala od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada maraka. Taj novac je pravdan kao organizovanje događaja, oglašavanje, marketing, a većina toga je ostajala upravo njegovoj firmi.

U sklopu tih ugovora bilo je organizovanje krsne slave preduzeća, Nove godine i još nekoliko svečanih događaja. Svaka od ovih proslava odnosila je desetine hiljada maraka iz budžeta preduzeća, čime se uvećavao budžet privatnih firmi koje su učestvovale u cijelom procesu.  Ono što nas je najviše interesovalo jeste da li je neko iz tog javnog preduzeća uzimao procenat, ili neki drugi vid nagrade za namješatnje posla organizacije svečanih događaja iz godine u godinu.

Nije, to je sve išlo preko mog prijatelja koji mi je namjestio prvi posao, a kasnije sam uvijek ja prolazio na tenderima. Ustvari, uvijek sam i bio jedini prijavljeni”, rekao nam je naš sagovornik.

On je dalje pričao da bi za organizaciju krsne slave potrošili oko 10.000 KM, ali bi faktura uvijek bila veća, nekad i duplo, što su znali i rukovodioci tog preduzeća.

“To nije tajna, svi to rade kada posluju sa državom”.

Tu je bio i kraj informacijama koje je naš sagovornik želio da podijeli. Kaže, i on mora žijvjeti od nečega, pa neće previše da detaljiše, da ga “ne bi došlo glave”.

Ovo je samo jedan od primjera kojima se služe u vlasti da bi izvukli novac na konto raznih proslava.

Igor Vukajlović iz Udruženja Tender naglašava da su proslave ovakvog tipa u preduzećima diskutabilne kada je u pitanju otvorenost postupaka javne nabavke u ovim slučajevima. On je ispričao da ovdje postoje mnogi slučajevi koji navode na sumnju da se radilo mimo zakona, pa čak i da su favorizovani određeni dobavljači koji se pojavljuju kao pobjednici na tenderima za proslavu slave ili Nove godine.

“To je nešto što se svake godine ponavlja. Često imamo slučajeve da se zaobilaze zakoni i pravilnici preduzeća i vrše nabavke koje odgovaraju onima koji organizuju proslave i onima za koje se poslovi organizacije istih namjenjuju”, rekao je Vukajlović.

Igor Vukajlović

Prema njegovim riječima, koliko su sporne ove proslave pokazuju slučajevi u kojima se nabavljaju velike količine alkohola u preduzećima koji se kupuje javnim novcem.

Ako neko slavi, neka slavi, samo ne znam zbog čega troši javni novac. Da bude još gore, dio tog javnog novca koji se potroši za slave ode na ogromne količine alkohola. Pa vrtići banjalučki su kupovali 666 litara alkohola za slavu. U suštini, ako se to već radi, to bi trebalo da se radi na osnovu donacija. Zbog čega će nekome u državnoj firmi alkohol, koji je zabranjen kupovati u većim količinama. Kada se gledaju potrebe nekog preduzeća nigdje ne postoji stavka o alkoholu. To samo kod nas ima. To su javna sredstva prema kojima se treba odnositi tako, ali ovdje se ona koriste kao privatna”, rekao je Vukajlović za naš portal.

On pita i “šta to znači da neko preduzeće ima krsnu slavu. To se veže za neku porodicu, tradiciju i ne postoji nikakav osnov da se toliki javni novac potroši na ovakve proslave i to u većini slučajeva netransparentno i zarad koristi pojedinaca.”

Slično razmišlja i Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske. On tvrdi da slavama nije mjesto u državnim institucijama, jer bi ova zemlja trebalo da bude sekularna. Ipak, kako kaže, ovdje su interesi pojedinaca i laka zarada ispred svih zakona i pravilnika.

„Ovo je samo na papiru sekularna država. Ta kombinacija zajedništva i koketiranja političkih lidera sa vjerskim liderima je prisutna 30 godina i to je nešto što se demonstrira uvođenjem u institucije slava i proslava, odnosno jednog vrlo vidljivog religijskog pristustva u državnim institucijama. Ipak, to otvara niz pitanja. Ko od svega ima koristi i zašto se to radi, jer ovdje ništa nije bez razloga. Naravno, odgovor je političari. Oni na taj način pokušavaju da manipulišu građanima, koji to prihvataju, a to je i prilika za jedno nenamjensko i netransparentno trošenje narodnog novca“, rekao je Todorović za portal MojaHercegovina.  

Slave, proslave i preslave ima svaka mjesna zajednica, škola, opština, državna firma gdje vidimo prisustvo religijskih velikodostojnika, gdje gledamo vjerske ceremonije. Ne treba nas onda čuditi što se za takve događaje potroše hiljade maraka za cvijeće ili skupa pića. Ovdje se državni novac arči kako kome padne na pamet i tu postoji solidarnost između tih kriminalaca u politici koji sebi nabacuju poslove“, zaključio je Todorović.

I iz opozicije ukazuju na veliki problem kada su u pitanju proslave krsnih slava i ostalih događaja u institucijama i preduzećima u RS. Branislav Borenović, predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) navodi da je trošenje javnih sredstava na slave i zabave prešlo svaku mjeru.

„Ovo je postalo bezobrazno trošenje novca, koje prevazilazi svaku potrebu za slavljem i svaku granicu dobrog ukusa. Ja znam da su se prije te proslave organizovale od donacija, ili su radnici to plaćali iz sopstvenog džepa sa po 20 ili 30 KM. Ipak, ovo je u zadnjih nekoliko godina dobilo ozbiljne razmjere u kojima se rukovodioci preduzeća i institucija takmiče ko će više potrošiti. Mislim da treba obilježavati događaje i da zaposleni treba da se okupe, ali ne na ovaj način kako se to sad radi. Imam osjećaj da je to do prije nekoliko godina imalo granicu ukusa, kad se nije trošio javni novac, ali sad je to nešto drugo“, rekao je Borenović za naš portal.

Branislav Borenović (Foto: Moja Hercegovina)

On tvrdi da je rasipništvo posebno vidljivo u elektro sektoru, gdje se u ovim javnim preduzećima vrše nabavke ogromnih količina alkoholnih pića koje odnose velike iznose. Kako kaže, čak se angažuju i neke marketinške agencije koje uzimaju novac javnih preduzeća bez ikakve transparentnosti i saznanja na šta se tajnovac tačno troši.

Ovo gubi suštinu, jer takvi događaji moraju da imaju neku mjeru. Mi kad pogledamo koliko se novca troši možemo da budemo sigurni da postoji osnov da se razmišlja o tome da pojedinci koriste ove slave i proslave da bi dio novca na netransparentan način izvukli iz javnih preduzeća i ustanova. Sigurno je da postoji namjera, iako ja ne mogu konkretno govoriti, ali ako se radi o iznosima od nekoliko desetina hiljada maraka za neku zabavu, očigledno je da tu nešto ne štima“, kazao je Borenović.

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović oštro osuđuje ovakvo trošenje novca poreskih obveznika i naglašava da od ovih slava i proslava nema nikakve koristi ni za preduzeća, ni radnike, ni građane koji su na papiru vlasnici istih.

“Mi smo u praksi uveli različite oblike trošenja novca javnih preduzeća koje, da se radi o privatnoj firmi, ne bi nikad bilo. Dakle, suština je da se očigledno to koristi da bi se troškovi povećali i iznio novac iz preduzeća kako bi neko imao lične koristi. Sa druge strane, u ova teška vremena trošiti novac na proslave i tenderom kupovati skupu hranu i piće je nešto što je potpuno nedopustivo, i da stvar bude još gora, ne postoji nikakav mehanizam da se to zaustavi, ili da se ti troškovi eleminišu i zaustave”, kaže Pavlović.

Zoran Pavlović

On za portal Moja Hercegovina navodi da je bacanje novca svih građana na slave i proslave samo pokazatelj maćehinskog odnosa uprava preduzeća prema javnim sredstvima.

Mi živimo u jednom sistemu u kojem je sve dozvoljeno pa samim tim i enormno trošenje novca građana koje javna preduzeća nikada u svojoj istoriji nisu imala, niti ih imaju privatne firme. Ne vidim nikakav razlog za izdvajanje tog nivoa iznosa sredstava i uopšte takvih vrsta proslava. Očigledno je da je to nešto što je tipično za period slobodnog kapitalizma u kojem mi živimo, gdje su javna preduzeća mjesto gdje se jako dobro živi i uživa na nivoima koji nisu normalni ni adekvatni ekonomskoj situaciji”, rekao je Pavlović. 

Na kraju, on zaključuje da se razbacivanje javnih sredstava na razne zabave i fešte mora hitno zaustaviti, kako zbog nekontrolisane štete koja se nanosi javnim preduzećima, tako i zbog korištenja ovih proslava za lično bogaćenje pojedinaca.

I”Ovako trošenje novca se mora zaustaviti, jer to nije ni opravdano, ni neophodno. Posebno što javna preduzeća pripadaju građanima, a na tim proslavama beneficije određene vrste koriste samo odabrani ljudi. Dakle, sve ovakve dalje aktivnosti je potrebno potpuno zabraniti zakonom. Takvo trošenje novca mi ne možemo da podnesemo jer nemamo sredstava ni u tim javnim preduzećima za bacanje. Ušli smo u jednozonu u kojoj je sve opravdano, pa i netransparentno trošenje novca, a da nema neke opravdane funkcije u smjeru razvoja firme. Suština je da to trošenje novaca koje je nepotrebno i koje bi moralo biti od strane nadležnih institucija zabranjeno, jer nema nikakve koristi za unapređenje rada javnog preduzeća”, zaključio je Pavlović za Moju Hercegovinu.D

Istraživački tim internet magazina Moja Hercegovina

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

Tagovi:
Autor