Vanredno stanje uvedeno zbog pandemije korona virusa pokazalo je brojne mane, kako društva u cjelini, tako i pojedinca. Svjedoci smo da mnogi ne poštuju propisane mjere, na taj način pokazujući strahovit nedostatak empatije i brige za slabijim od sebe. Svoj nemar često ”peru” kojekakvim teorijama zavjera, ne shvatajući da nijedna teorija, sve i da je istinita, ne može opravdati nedostatak brige za dijelom stanovništva koje spada u rizičnu grupu. Polemiše se o zakulisnim radnjama, o tome da li je virus prirodan ili ga je neko napravio, pa onda ko ga je napravio, a sveukupnu asimilaciju trenutne situacije i naglih promjena koje su nam se desile (ili nisu, s obzirom da veliki broj ljudi ne želi da se odrekne svakodnevice i izađe iz lične zone komfora) pospješuju i neke preventivne mjere koje su, po mišljenju mnogih, ipak rigoroznije nego što bi trebalo. Rigorozne su upravo prema onom dijelu odgovornog stanovništva, jer oni neodgovorni svakako ne poštuju mjere i ponašaju se uobičajeno… A političari su (čast izuzecima) u svim nevoljama dolazili do koristi ili su bar pokušavali doći do iste… No, ovo nije priča o tome. Ovo je priča o jednom svijetlom primjeru društvene odgovornosti, kako kolektiva, tako i pojedinca. Do priče smo došli kroz pismo anonimne korisnice usluga trebinjskog Doma penzionera, pismo koje je puno zahvalnosti i emocija upućenih osoblju ove ustanove. Odlučivši se za samoizolaciju sa korisnicima, kolektiv Doma penzionera odlučio se za ljudskost, solidarsnost i brigu za slabije. Ovo je priča o njima, istinskim herojima pandemije.
Ukoliko su teorije zavjera u kojima se tvrdi da je trenutna situacija zapravo eksperiment, manipulacija ili šta god, sve redom tačne, a hipotetički recimo da je cilj eksperimenta ukazati na spremnost ljudi da se žrtvuju radi slabijih, ugroženijih, mnogi su na tom testu pali, bez prava na popravni. Ukoliko postoji najminornija šansa da virus ugrozi slabije od nas, a mi ih odricanjem možemo zaštiti, onda je valjda skroz ljudski to učiniti, ili bar pokušati. Tako bi bar trebalo biti, no… Svjedoci smo toga da se masa masovno oglušava o preventivne mjere i preporuke, pravdajući svoju ”neposlušnost” svim i svačim, a suština je ostala promašena… Koliko god da je aktuelni virus opasan, koliki god procenat smrtnosti da je, be