Ko preferira turskog nakupca: Pretis plaćao sirovine, firma Novalić – Džindić profitirala

Žurnalova nedavno objavljena priča o načinu na koji firma u vlasništvu članova porodice federalnog premijera Fadila Novalića, ministra energije rudarstva i industrije Nermina Džindića posluje i dobro zarađuje putem fabrike Pretis ima svoj nastavak.

Pretis plaća, TMR zarađuje

Njihova firma „Termo Metal Resist“ (TMR) smještena tik uz Pretis izrađivala je, pored usluga rezanja i mašinske obrade i prsten za projektile 155mm.  Tokom tri godine je, prema informaciji Žurnala, ova firma isporučila 20 hiljada komada po cijeni od 14 maraka po komadu, ukupno 280 hiljada maraka. No „kvaka“ je u tome što je sav materijal potreban za izradu prstena nabavljao i plaćao Pretis. Tako je za tzv. otpadnu tombak traku te CuZN ingote i špenu, Pretis platio više od 800 hiljada maraka, o čemu svjedoče i fakture u posjedu Žurnala.

Ovako visoki troškovi, navode izvori Žurnala iz ove firme, uzrokovan je i velikim škartom koji je Novalić-Džindić firma proizodila, a sve je to Pretis plaćao. Da podsjetimo, prethodnih je godina federalna vlada „upumpala“ u Pretis oko 6 milona  maraka budžetskog novca za poboljšanje proizvodnje, da bi firma članova porodice federalnog premijera i resornog ministra naplatila od tog istog Pretisa oko milion maraka, kako je Žurnal već objavio.

Uvoznik za voće i namjensku industriju

Pretis je, saznajemo, u velikim problemima sa dobavljačima i sve teže ih pronalazi zbog velikog kašnjenja u plaćanju, jer se vremenom ispostavilo da su finansijski pokazatelji o dobroj prodaji malo „prenaduvani“ jer niko ne saopštava da su troškovi proizvodnje bili preveliki u odnosu na prodajnu cijenu.

A kako se „domaćinski“ posluje u Pretisu kazuju i podaci o uvozu osnovnog čelika iz Turske. Dobavljač je izvjesno vrijeme bila firma „Asil Čelik“ iz Burse, a nabavna cijena bila je 1,47 maraka po kilogramu. No preko noći se pojavljuje novi dobavljač, firma„Angie Foods“ koja u stvari isporučuje isti proizvod „Asil Čelika“, samo sada po uvećanoj cijeni, gotovo 1,8 maraka za kilogram!

Iako je na fakturama koje stižu u Pretis logo firme „Angie Foods“ bilo kakav podatak o toj firmi je gotovo nemoguće pronaći, osim web stranice na kojoj piše „Uskoro“.

Žurnal je pronašao u privrednom registru Turske postojanje samo firme sličnog naziva „Angie Gida San“ iz Burse i gle čuda izvoznik je u BiH, izvozila je jagode, višnje i maline, a pri tome i željezo za Pretis!?

Zašto je uprava Pretisa predvođena direktoricom Almirom Zukić-Burek odustala od direktne kupovine željeza od proizvođača te prešla na 20% skupljeg posrednika pitanje je kojim bi se, ukoliko im nije neugodno, mogli pozabaviti ovdašnji istražni organi. Kako godišnja nabavka iz Turske iznosi oko 1500 tona, prosta računica kazuje da Pretis gubi, a neko tako profitira oko pola miliona maraka!

Još jednom, Pretisu je za posljednje tri godine Novalićeva vlada uplatila 6 miliona maraka za „unapređenje poslovanja“.

Tagovi:
Autor