Jovan Jovanović za MH: Glumi me privukla ”živa riječ” sa scene

Jovan Jovanović je diplomirao na odsjeku za glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi Dragana Petrovića, publika u regionu ga je upoznala kroz serije ”Vojna akademija” i ”Žigosani u reketu”, debi je imao kod velikog Gorana Markovića u filmu ”Slepi putnik na brodu ludaka”, a veliko iskustvo stekao je na setu serije ”Senke nad Balkanom”. Našao se u ansamblu predstave ”Osama – Kasaba u Njujorku” u režiji Darka Bajića u kojoj je ulogom Murata oduševio i kritiku i publiku. U okviru ovogodišnjih ”Dana malih stvari” odigrana je predstava ”Ay Carmela” – diplomski rad Jovana Jovanovića i koleginice Mione Marković. Bio je to Jovanov pozorišni debi u rodnom gradu, a on kaže da će taj 7. novembar 2019. godine zauvijek pamtiti. Odrastao u trebinjskom naselju Mokri Dolovi, trenirao odbojku, upisao Ekonomski fakultet, a diplomirao glumu. Za internet magazin ”Moja Hercegovina” Jovan Jovanović je govorio o utiscima nakon igranja u Trebinju, dosadašnjoj karijeri, ljubavi prema glumi i radu na, sada već kultnoj, predstavi ”Osama – Kasaba u Njujorku”. 

Foto: Jovan Vidaković

Jovan Jovanović je sanjao da postane uspješan odbojkaš, pozorište je posjećivao ali nije imao želju da se okuša na pozorišnim daskama. Upisuje Ekonomiju u Podgorici gdje odlazak na jednu predstavu u njemu budi strast ka glumi. Iz drugog pokušaja uspjeva upisati FDU u Begoradu, u klasi Dragana Petrovića Peleta. Diplomirao je glumu predstavom ”Ay Carmela” u kojoj igra sa Mionom Marković. Baš ova predstava je odigrana 7.11. ove godine, u okviru festivala ”Dani malih stvari”, a Jovan se pred punom salom Kulturnog centra prvi put poklonio svojoj publici. Za početak razgovora, Jovan govori o svojim počecima i tome šta ga ja opredijelilo za glumu.

”Jedini razlog zašto sam se opredijelio za glumu je to što me je pokrenula “živa riječ” sa scene. Uvijek sam imao posebno divljenje prema ovom pozivu, ali nikada mi nije palo na pamet da bih zaista mogao da se bavim time. Zato nikada nisam ni bio član neke glumačke sekcije. I eto.. Jedne večeri u pozorištu, slušajući neki monolog Dragana Mićanovica, poželjeh da i ja nekada nesto poručim sa tih dasaka. I svaki put kada izađem na scenu, zapitam se da li ću ikada biti toliko dobar da i ja nekoga pokrenem na to da ostvari svoj san. Bilo koji.” – rekao je Jovanović.

Foto: Nebojša Babić

Sa posebnom emocijom govori o nedavnom igranju u Trebinju ističući kako taj dan neće nikada zaboraviti.

”Taj 7.11.2019. će mi vjerovatno ostati urezan zauvijek u sjećanje. Sigurno najljepša i ujedno predstava sa najvećom odgovornošću za mene. Najteže je igrati pred ljudima koji vas dobro poznaju, a te večeri ih je u pozorištu bilo mnogo. Bio sam zaista ponosan kada sam izašao na scenu i shvatio koliko je ljudi došlo na predstavu. Znao sam da će nam dati krila. I tako smo se nekako i osjećali. Kao da letimo.”

O kultnom komadu ”Ay Carmela” Hozea Sančiza Sinestera, koji je, čini se, i dalje aktuelan, Jovan kaže da su se Miona Marković i on odmah vezali za tekst i da je aktuelnost komada bila jako inspirativna.

”Miona i ja smo se  odmah vezali za ovaj tekst. Dugo smo radili na  adaptaciji i prilagođenju. Pronašli smo u njemu mnogo nekih naših dilema, borbi i svakodnevnih pitanja. Tekst je, čini mi se, danas podjednako aktuelan kao i kada je napisan. Ako ne i više. Nemamo fašiste za koje moramo da igramo, ali su svakako prisutni ljudi koji udaraju cenzuru na sve što im se ne dopada, pa tako i na umjetnost. Tako da umjetnik danas mora biti i umjetnik u tome kako izbjeći sve te ljude, a opet nastaviti da radiš ono što misliš da vrijedi. Karmela i Paulino su ljubavni par koji živi svoju umjetnost, tumarajući od sela do sela, boreći se za svoju koricu hljeba. I to je negdje ono što i mi želimo. Da radimo ono što volimo. Da budemo mali ljudi koji se bore za svoje mjesto pod nebom. Ne smetajući nikome i ne pristajući na kompromise. Tome težimo. Vrijeme će pokazati koliko je to izvodljivo u ovom vremenu.” – kaže Jovanović.

Foto: Emilija Gajić

Priliku za glumački debi dobio je već na drugoj godini, kod Gorana Markovića, glumeći u filmu ”Slepi putnik na brodu ludaka”. O ”vatrenom krštenju” Jovan kaže da je strpljivost i posvećenost Gorana Markovića bila od izuzetnog značaja.

”Prilika je došla na početku druge godine. Goranu je bio potreban dječak od 17 godina, pa je pozvao moju klasu na kasting, misleći da smo mi najpribližniji tim godinama. Ja sam u tom trenutku imao 23 godine i nisam se mnogo nadao. Ali eto, prilika je došla. Vatreno krštenje. Veliki reditelj, veliki glumci i ja. Nisam znao ništa o glumi pred kamerom. Goran je bio izrazito strpljiv i posvećen. Shvatio je da mi pozicija nije nimalo laka. Dobro su me čuvali svi. I sada kada pogledam film, znam da sam mogao bolje, ali opet ne zamjeram sebi. I nadam se da će biti prilike da opet zaigram kod Gorana.” – ističe Jovan značaj rada sa Markovićem.

Bio je dio jednog velikog projekta poput serije ”Senke nad Balkanom”, a on kaže da mu je ta uloga, iako mala, odškrinula vrata projekta ”Žigosani u reketu”, čija se druga sezona upravo prikazuje.

”Velika čast je ući uopšte u kadar takve serije. Ja sam ušao u kadar, primio metak u čelo i izašao. Senke su zapravo za mene bile kasting za Žigosane u reketu, tako da ne žalim što sam se tako kratko pojavio. Sve ima svoje zašto.”

O radu na kratkom studentskom filmu ”Influenser” koji bi uskoro trebao biti prikazan, a koji govori o sveprisutnoj treš-kulturi, kaže da se radi o ozbiljnoj temi, iako je u pitanju komedija.

”Influenser je ispitni film treće godine u režiji Branka Andrića. Radi se o satiričnoj komediji vezanoj za treš-folk ‘kulturu’. Govori o dvoje ljudi koji kreću u veliki grad da postanu zvijezde. I ne pitaju za cijenu. Uradiće sve samo da dobiju medijsku pažnju. Mislim da je na duhovit način obrađena jako ozbiljna tema.” – kaže Jovan Jovanović za naš magazin.

Čini se da je Jovan Jovanović svojim talentom zaslužio velike projekte kao što su ”Vojna akamedija” i ”Žigosani u reketu”. On za MH govori o prilici koju je dobio.

”Snimili smo novu sezonu Vojne akademije koja će vjerovatno ići na proljeće. Žigosane snimamo do marta iako je 14.11. počelo emitovanje na NovaS. Pošto su to zaista dvije velike serije, ne stižem ni da razmišljam kako se zavrtilo. Ono što znam je da nije lako. O novim projektima nemam pravo da razmišljam dok ne završim Žigosane, u ovoj sezoni sam dobio još veći zalogaj, pa nekako mislim samo o tome kako da što bolje uradim svoj zadatak.”

Na pitanje šta mu je draže, pozorište ili film, Jovan bez dileme dsaje veliku prednost pozorištu, a zapažen nastup imao je u predstavi ”Osama – Kasaba u Njujorku”, rađenu po romanu Vladimira Kecmanovića, a u režiji Darka Bajića.

”Za pozorište sam se školovao pa je nekako logično da me više vuče pozorište. Volim da učim, igram i da se zaigram sa dobrim partnerima. Neke na sceni gledam i sa nekom dozom divljenja. Pozorište je magija u kojoj ne učestvujemo samo mi na sceni, nego i ljudi u publici. Svi pristajemo da se tih dva sata izmjestimo iz svojih života i odemo na neko drugo mjesto. Pozorište mi je želja, smisao i okosnica moje glumačke budućnosti. ”Osama-Kasaba u Njujorku” je trenutno u Beogradu jedna od onih predstava za koje se traži karta više. Šest mladih ljudi, predvođenih Andrijom Kuzmanovićem, uživa u svakom igranju. Darko Bajić je zaista okupio divan tim, učinio da nam bude udobno i napravio divnu predstavu.  Za mene velika uloga, divan način da započnem svoju pozorišnu karijeru. Ponosan sam na to što radimo sa tom predstavom.” – kaže Jovanović.

Foto: Nikola Vukelić

Za kraj razgovora, Jovan poručuje mladim ljudima da se drže svojih snova i da će oni sigurno doći. Osvrnuo se i na to što se u klasi njegovog profesora našao još jedan Trebinjac – Mitar Milićević.

”Poruka svim mladim ljudima je da ostanu uz svoje snove. Mislim da jedino uz njih čovjek može naći sreću. Vjerujte, težite, radite. I doći će. Sve ono lijepo. Drago mi je da je Mitar upisao kod mog profesora. Mislim da će naučiti mnogo kroz ove četiri godine i da će mu fakultet dati mogućnost da bude najbolja verzija sebe. Svi koji žele da izaberu glumu kao poziv, treba da znaju da nije baš sve tako sjajno i glamurozno kao što izgleda na televiziji. Da bez unutrašnje satisfakcije i istinskog poriva da se baviš ovim poslom ne mozeš ništa. Jer vrlo brzo shvatiš da ne ide sve tako lako. I ako ljubav prema pozivu izostane, teško ćeš bilo šta napraviti.” – rekao je za kraj Jovan Jovanović.

Pred Jovanom je, nema sumnje, značajna glumačka karijera, njegovo vrijeme tek dolazi a vjera i posvećenost će ovog mladog glumca odvesti pravo u snove. U posljednjih desetak godina veliki broj Trebinjaca je ispekao glumački zanat na Akademijama u Novom Sadu, Banjaluci i Beogradu, glumačka baza postoji, a Trebinje je, čini se više nego ikad, spremno za profesionalno pozorište. Zato svim mladim trebinjskim glumcima valja poželjeti da se što češće nađu na svojim, trebinjskim pozorišnim daskama, na njihovo ali i na zadovoljstvo trebinjske publike. Puna pozorišna dvorana na predstavi ”Ay Carmela” jasan je pokazatelj da bi priča o profesionalnom pozorištu u Trebinju bila dobro prihvaćena, a na taj način bi se, bez sumnje, dodatno popularizovala pozorišna umjetnost a to bi iznjedrilo još mnogo Jovana, Marija, Ana i Miloša…

Igor Svrdlin

 

Autor