Iz ugla jednog borca: Ko će sutra zemlju da vam brani?!

Aleksandar Sarić, otac četvero djece, čovjek koji je sa 16 godina školske klupe zamijenio rovom, odlikovan medaljom za hrabrost na Vidovdan 1994., borac, kako u ratu, tako i u miru, poznat kao čovjek bez dlake na jeziku, objavio je na svom FB profilu, moglo bi se reći, otvoreno pismo, upućeno svima, a posebno današnjoj eliti. O njemu je internet magazin ”Moja Hercegovina” i ranije pisao, a ovoga puta njegov tekst naslovljen sa ”Ko će sutra zemlju da vam brani” prenosimo u cjelosti i bez izmjena.

KO ĆE SUTRA ZEMLJU DA VAM BRANI

Postoji priča… Istinita priča koja govori,a ostala je zapisana u crkvenim knjigama o događaju koji se desio u jesen tih 90-ih godina u jednom Pravoslavnom hramu u Solunu tačnije u crkvi sv. Dimitrija Solunskog gdje i počivaju njegove svete mošti ratnika.

Nakon večernjeg bogosluženja kad se vjerni narod raziđe žena koja je čistila i održavala crkvu i dvorište čisteći hram ugleda na vratima čovjeka sa kopljem i mačem obučenog u ratničke oklope, za kojim je ostajao prljav i krvav trag. Umorna od posla zagalami na tog čovjeka:”Gdje ulaziš takav u Božiji hram”!!!

A on se blago okrenu prema njoj i umornim joj glasom reče”Pusti me sestro, dolazim iz ljutoga boja i bitke, odbranismo od dušmana jednu malu zemlju Hercegovu i u njoj jedan mali grad i bratski narod srpski i pravoslavni”.

Čovjek nestade,a žena se od straha prepade uvidjevši krvavi trag koji ostade iza njega. Pozva sveštenika a kasnije i episkopa. Taj trag ih je kroz crkvu odveo do ćivota gdje počivaju mošti svetog Dimitrija koji je u tom momentu ležao sav mokar i krvav.

Nakon ovog događaja vjerovanja postoje da se sveti ratnik Dimitrije razljutio na naše dušmane i došao i odbranio na Mitrovdan Hercegovinu i narod u njoj, a što su pokazale i rane na mnogobrojnim neprijateljskim vojnicima koji mrtvi ostadoše duž Podveležja i Nevesinjskog ratišta. Rane od mača i koplja.

Rat je bio i prošao… Ne ponovilo se nikada.

Ali kako da se sve ovako brzo zaboravilo.

Zaboravismo sve one Mitrovdane i njegove heroje koji braniše Hercegovinu. Zaboravismo i mrtve i žive, zaboravismo sve one neprospavane kišne noći kada smo konzervu slinavca-ikara dijelili sa bajatim hljebom, škiju motali, jedan drugog ranjenog izvlačili, Bogu se molili samo živ da u ruke dušmanima ne padneš. Otuđismo se jedni od drugih preko noći, a sve zbog radi toga što dozvolismo odmah nakon rata da nam se šljam pita i rukovodi. Predadosmo tome šljamu sve fabrike i pogone koje smo životima branili, misleći da kada rat stane jednoga dana tu ćemo hljeba da jedemo i djecu da prehranimo. Taj nesoj i šljam ljudski nam uništi sve pa i živote naše i naših pokoljenja.

Uvališe se u politike lopovi, profiteri i ratni dezerteri, jedni od drugih uče kako se bolje krade i otima od naroda. A kao najveći zadatak i misiju sebi postaviše da ponize i obesprave one časne koji braniše svoj narod i ovu zemlju, uništavajući kult ličnosti tih ljudi. Pobiše i protjeraše časne oficire i komandante utrkivajući se ko će bolje da lažno svjedoči protiv njih, jer ti ljudi uživaju veliko poštovanje u narodu. Preko 20000 demobilisanih boraca je danas na birou za zapošljavanje, djeca poginulih saboraca bez posla, invalidi bez adekvatnih pomagala skraćivajući im iz godine u godinu stepen invalidnosti. Borce preživjele kuluče oni koji su za sitne pare zaposjeli proizvodne pogone i industrijske hale, ubijaju se ljudi zbog nepravde i dižu ruku na sebe radi nebrige sistema i države prema njima, mladost odlazi, doktori, inžinjeri, profesori i sav intelektualni svijet služi tuđinu umjesto svome narodu. Porodice se sve manje zasnivaju a djeca nam se skoro i ne rađaju. Ovakvu istu sudbinu doživješe i ona naša braće preko Drine koji su branili Košare,Paštrik i sveto Kosovo ako je ono ikome i sveto više. Pa vas ja zbog toga i pitam gospodo političari KO ĆE SUTRA ZEMLJU DA VAM BRANI????

Gvozd – Spomen soba u Nevesinju

Ne prizivam zlo ali ovdje je utakmica ostala sa neriješenim rezultatom. Nema pobjednika., a zvecka se iz potaje sa oružjem. Šta mislite šta ćete.. Kada vakat dođe??? Ko da brani Hercegovinu na neki sljedeći Mitrovdan, ne daj Bože da i jedan više osvane kao onaj 92. i 94. ratne godine.,a mi znamo najbolje kakav je bio, mi koji smo ga preživjeli. Je li ti isti trebaju da vas brane i da daju svoje sinove. E ja svoje neću dati, u to budite sigurni. Odmah ih proglasite izdajnicima. Vi ste danas patriote i sjedite u počasnim ložama, dodjeljuju vam se počasti, plakete i zahvalnice kao da ste na Solunu bili i Albaniju pješke pregazili.. A uzeli ste od ove države sve… Vi je branite sa vašim kumovima, rodbinom i čeljadi vašom nek’ su vam živi i zdravi. Moja djeca ginut’ neće za vaše lažne ideale i patriotizam koji vi prosipate ovom narodu. Moje četvero djece su ponosni na svoga oca koji je sa 16 godina otišao u rat dobrovoljno kao i mnogi drugi mladići i proveo pune četiri godine braneći svoju đedovinu na Boračkom jezeru i bio borac Hercegovačkog korpusa. Ja ih učim nekom drugačijem patriotizmu. Drugačijem od vašeg… Da budu ljudi,da vole svoju zemlju, narod i istoriju, ali isto tako i da poštuju i tuđe. I da imaju svoj stav u životu. Da stoje iza svake svoje riječi… Po pitanje ne znam čega.

Danas je neko ludo vrijeme došlo ako misliš svojom glavom i ne razmišljaš kako drugi želi i hoće…nema te nigdje. Odmah ti udare na porodicu i egzistenciju, proglase izdajnikom i ludakom i pokušaju da te omalovaže u društvu i sredini u kojoj živiš. Obilježe ti i unuče nerođeno. Samo je do tebe kao pojedinca, koliko si spreman da se odupreš tome i do koje granice da ideš. A ako si čovjek i ako imaš ono i malo ljudskoga ponosa idi do kraja. Porodicu i ljude koje cijeniš i poštuješ ma brani brate moj pa makar……

Evo dolazi nam još jedan Mitrovdan, zapalićemo svijeće lojanice i pomoliti se Bogu gospodu za spasenje i pokoj duša heroja naših ne zaboravljajući žrtvu ovog naroda, a vama gospodo pojedinci i “patriote” neka stoji na čast jer stida i srama nemate. Svima vama koji se laktate da budete viđeni u prvim redovima i manifestacijama a nije vam mjesto tu. I kada budete stajali i čitali ona imena u spomen sobi na Gvozdu u Nevesinju kleknite i pokajte se jer su ta imena ispisala jednu istoriju u kojoj su ti ljudi i mi koji smo živi pretekli zajedno sa njima donijeli svome narodu slobodu zlatnu i u nekim vremenima koja u Boga se nadam dolaze će se više poštovati nego danas, a vi ćete zanavijek bez obzira koju moć danas osjećate i mislite da ste veliki i važni biti upisani onim sramnim slovima kao neko ko je bahatio i ljudsku nesreću naplatio i svoje kad je trebalo braniti izdao. Od toga pobjeći ne možete.

I nemojte da razljutite svetog ratnika Dimitrija koji voli i čuva Hercegovinu i ovaj narod…

Aleksandar Sarić je za naš magazin, upitan za komentar ili poruku za kraj, rekao da sve što želi reći staje u čuvene Šantićeve stihove iz pjesme ”Mi znamo sudbu”:

I kad nam muške uzmete živote, grobovi naši boriće se s vama.

Igor Svrdlin

Tagovi:
Autor