Član Predsjedništva Narodnog fronta i poslanik te stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Radislav Dončić, tvrdi da su opozicioni redovi prepuni “ubačenih” ljudi bliskih Miloradu Dodiku i SNSD.
U intervjuu za Moju Hercegovinu Dončić, između ostalog, ističe da u njegovoj bivšoj stranci, PDP, takođe ima dosta onih koji sarađuju s režimom, te da je to bio osnovni razlog zašto se pridružio Jeleni Trivić i prešao u Narodni front.
“PDP se u jednom trenutku jednostavno pocijepao, a jedan dio ljudi, među kojima i ja, otišao je sa Jelenom Trivić. Osnovni razlog je to što je u PDP dosta onih kojima je lijepo i nemaju potrebu da bilo šta mijenjaju, niti da se energičnije bore protiv aktuelnog režima”, tvrdi Dončić.
Prije par mjeseci pokrenuli ste proteste zbog teškog položaja bivših boraca VRS. Da li su oni imali efekta?
Sigurno su imali. Doduše, ne prevelikog ni onoliko koliko su borci zaslužili i željeli, ali smo svjedoci smo da su poslanici u Narodnoj skupštini Srpske sada počeli više da pričaju o boračkim problemima, što ranije nije bio slučaj. U zadnje vrijeme zanimljivo je da su počeli da se javljaju i iz Boračke organizacije RS s nekim gotovo identičnim razmišljanjima. Vidjeli ste i da je predsjednik BORS, Radan Ostojić, nedavno dao izjavu da treba raditi na reviziji boračkih statusa.
Mislite li da će uskoro početi revizija?
Nisam siguran da će do toga brzo doći. I dalje je sve maglovito. Najbitnije je da se pokrenula priča, a ja se sigurno neću zaustaviti na tome.
Da li su u planu neki novi protesti?
Kako sada stvari stoje, protesti su neminovni. Rekao sam i u Narodnoj skupštini da kad uniformu obučem neću je skidati dok se ne riješe moja tri zahtjeva, a to je povećanje boračkog dodatka na sedam maraka, konačno rješavanje pitanja zapošljavanja djece poginulih boraca i revizija boračkih statusa. Ima tu još stvari koje treba rješavati, ali te tri su ključne. Revizija je posebno važna, jer će se time riješiti mnogi problemi. Bruka je i sramota da ovoliko godina nakon rata još nije riješen problem zapošljavanja djece poginulih boraca. Vidimo da je režim nešto počeo da radi po tom pitanju, da priča o borcima i da se nešto rješava.
Kad ste pomenuli mogućnost novih protesta, da li su oni neophodni kao jedan od načina da dođe do smjene aktuelne vlasti?
Moje mišljenje je da je opozicija još davno trebala nešto preduzeti. S druge strane, svjedoci smo da u opozicionim redovima ima dosta ubačenih ljudi bliskih SNSD. To je veliki problem opozicije, a narod je već nekoliko puta prevaren. Bilo je protesta i izlazaka na ulicu ali se onda povlačilo, a zahtjevi koji su podnošeni nikad nisu ispunjeni. Bilo je i obećanja da će se ponovo izaći na ulicu, ali ni od toga nije bilo ništa. Građani nisu krivi zbog takvih stvari. Ono što se mora raditi je stalni pritisak na režim. Ima mogućnosti, ali je najvažnije vratiti povjerenje naroda i da ljudi shvate da se njima neće manipulisati, već da će se ići do kraja.
Mislite da je narod većinski uz opoziciju?
Mnogo je nezadovoljstva u narodu, ali ono što je neophodno da se uradi jeste to da se opozicioni redovi očiste, da se vidi ko je prava opozicija, a ko u svojim redovima ima dosta onih koji su bliski režimu. To je ono što predstavlja najveći problem opozicije. Teško je imati kvalitetnu opoziciju ako u njenim redovima, među poslanicima, načelnicima opština, ima ljudi koji su bliski ovoj vlasti. Zbog toga je i nastao Narodni front, kao politička partija koja neće dozvoliti da u njenim redovima ima bilo ko ko održava bilo kakvu saradnju s režimom.
Kad ste pomenuli Narodni front, nekako djeluje da je ostatak opozicije napravio određenu distancu prema vama. Ili je, možda, obrnuto, pa je Narodni front napravio otklon od ostatka opozicije? Poznato je kakvi su odnosi Jelene Trivić sa Draškom Stanivukovićem, a Nebojša Vukanović često je izuzetno kritički nastrojen prema predsjednici vaše stranke.
Ne znam zašto Vukanović kritikuje Jelenu Trivić. Evo, u PDP, stranci u kojoj sam ranije bio, shvatio sam da ima dosta ljudi koji ne želi promjene. Ne možete pričati o promjenama kad u partiji imate Pericu Bundala, koji se obogatio i postao milioner, a u opoziciji je 20 godina!? Kako je to moguće? Ili imate Velimira Sakana u Kotor Varoši, mjestu gdje kad su opšti izbori redovno gubimo, a kad su lokalni pobjeđujemo?! Taj čovjek je čitav život u PDP, a stalno navija za SNSD. Kako s takvim ljudima da rušite režim? Ili ako u SDS imate Cicka Bjelicu. U tim političkim partijama ne postoji volja da se takvi ljudi sankcionišu i da se očiste od takvih kadrova. Tada bi bili čista opozicija. Ove što sam nabrojao samo je mali dio onih koji su bliski vlastima.
Kakvi su odnosi s vašim bivšim partijskim kolegama iz PDP? Lider te stranke, Branislav Borenović, najviše vas je kritikovao kad ste napustili PDP i prešli u NF.
Nikad nisam čuo da ono što je Borenović govorio o meni kaže za Dragana Galića, koji je iz PDP otišao u stranku koja je na vlasti. Galić nije bio ni Juda, ni papak, ni izdajnik. Preko toga se prešlo. Mislim da ono što je Borenović govorio o meni nije korektno. Nikad, takođe, ne bih otišao iz PDP-a da nisam vidio u stranci ljude kojih formalno tamo više nema, koji nisu opozicija, ali se i dalje tu negdje vrte. Šta je sa Zoranom Đerićem? Pitao sam ljude iz vrha PDP, ali niko mi nije znao odgovoriti.
Na predstojećim lokalnim izborima, u kojim većim gradovima će Narodni front imati svoje kandidate za gradonačelnike?
Zaista nemam precizne podatke, ali znam da će Banjaluka i Gradiška sigurno imati naše kandidate. Ja ću biti kandidat za gradonačelnika Gradiške, a Jelena Trivić u Banjaluci.
Da li je riješeno ko će biti kandidat opozicije za gradonačelnika Trebinja, ili će opozicija imati više kandidata?
Ne vjerujem da će Narodni front biti protiv kandidature Lazara Radana iz Liste “Za pravdu i red”, jer po svim informacijama radi se o jednom pozitivnom čovjeku. Narodni front nije protiv zajedničkog nastupa opozicije i jedinstvenog kandidata za načelnike i gradonačelnike, ako se radi o poštenim i časnim ljudima koji ne sarađuju s režimom, bez obzira da li su oni iz SDS, PDP ili Liste “Za pravdu i red”.
