Dio zemlje do juče bio nepoznat, danas pitanje broj 1

Dio BiH do jučer bio nepoznat, danas državno pitanje broj 1Izvor: N1

U srcu Unsko-sanskog kantona, četrdesetak kilometara od Bihaća i desetak od Petrovca – prostiru se hektari zemlje. Nekadašnje farme. Mjesto zvano Medeno polje za koje većina bh. stanovništva do juče nije znala da postoji. Od nedavno postaje gotovo pa državno pitanje broj 1. Tu se štite i nacionalni interesi. Da li će hiljade migranata iz Bire, Mirala i onih bez smještaja – završiti upravo ovdje?

Vlada USK smatra da bi se na ovoj lokaciji vrlo brzo mogli uspostaviti kako kontejneri, tako i hale u koje bi se smjestile hiljade migranata i uopšte ne smatraju da bi to predstavljalo problem za građane Petrovca, i okolnih sela, s obzirom na to da, kako kažu, kada migranti i izbjeglice budu na ovoj jednoj lokaciji, biće ih mnogo lakše kontrolisati, da će biti prisustvo mnogo većeg broja policajaca, mnogo strožija pravila kada je riječ o kretanju migranata i izbjeglica, ako se tome doda i evropski novac, i mnogo bolji uslovi za migrante. No, građani Petrovca za to ne žele ni da čuju.

Neće dozvoliti ni opštinski načelnik Dejan Prošić. Kaže spremni su na sve. Blokade magistrale, proteste. Podrška im stiže i s političkog vrha. Od Milorada Dodika. Opština Bosanski Petrovac broji blizu 4 hiljade stanovnika, od čega je polovina srpske nacionalnosti.

“Mi kao mala lokalna zajednica, sa malom policijskom stanicom, s malim Domom zdravlja, sa skromnom ukupnom opremljenošću ne možemo da odgovorimo adekvatno tim izazovima. Mi smo svjesni da to ne možemo, imamo odgovornost prema našim građanima, da ih zaštitimo i mi ćemo se svim sredstvima boriti da takvo rješenje ne bude prihvaćeno”, ističe Dejan Prošić, načelnik opštine Petrovac.

Za to vrijeme migranti i izbjeglice, uglavnom na Vučjaku se bore s šugom, glađu, žeđu.

“Nisam kriminalac, ja sam izbjeglica, ja želim imati budućnost, ja želim svoju slobodu, Bosna je problem. Veliki problem”.

“Mi smo ljudi, mi vas poštujemo, zašto vi ne poštujete nas, jer ljudi smo, mi nismo životinje”, samo su neke od poruka migranata.

Lokalne zajednice, kao što je to bio slučaj s primjera radi, Velikom Kladušom, imaju posljednju riječ. Efekta na opštne nemaju očigledno kantonalne, ali ni odluke državnih institucija. Prepirke traju mjesecima, a problemi na terenu se konstantno množe.

Autor