7. Gitarijada Mostock u Trebinju – Pobijedio je (šumadijski) rokenrol

Ljetna scena trebinjskog Doma mladih sinoć je po sedmi put ugostila Mostock – trebinjsku Gitarijadu. Nastupili su trebinjski bend 7.nebo, KOB iz Kostajnice i Multicultus iz Banjaluke. Ulaz je bio besplatan, što nije bio dovoljan razlog da se ljetna scena Doma mladih popuni, pa je svega 70-ak ljubitelja tvrdog zvuka svojim dolaskom podržalo ionako posustalu rokenrol scenu. U paralelnom univerzumu desio se trijumf jednog drugog rokenrola – šumadijskog, pa se čiste duše može reći da je ovaj paralelni ”rokenrol” pobjednik ne samo večeri, već i godine, decenije, vijeka. Pobjednik u onom masovnom smislu, jer kvalitet je definitivno ostao na pravoj strani – Sedmo nebo, KOB i Multicultus su prašili kao da sviraju na punom Vembliju. Sedmu godinu organizatori i idejni tvorci Gitarijade Mostock pokušavaju na sve načine da preporode rokenrol scenu, a vjerovatno su i oni iz godine u godinu sve manje entuzijastični, stoga su pohvale za njihov trud još veće. Večeras će, druge večeri Mostock-a nastupiti Najda & Smakovanje, dubrovački bend Nianse i Hemmoterapia band iz Beograda. Očekivano je da će Najda privući nešto više ljubitelja rokenrola, isto kao što je očekivano da ni ta cifra neće biti dovoljna da bi se odbranio rokenrol. Kako god bilo, svi oni kojima tvrdi zvuk struji venama ne bi smjeli propuštati ovakve prilike jer svi supkulturalni pokreti se brane na terenu a ne u sobi ispred kompjutera, sa slušalicama u ušima. 

Rokenrol kod nas nikad nije ni bio masovna pojava, pa ni onda kada se činilo da jeste. A činilo se onih godina kada je vladala masovna pomama za Bregovićem i Bijelim dugmetom, a sa tom dugmemanijom polako počinje i umirati rokenrol. Dakle, govorimo o periodu kada je Bregović, na njemu svojstven, volšeban način narod omamio pastirskim rokom, muzikom koja je, iako suštinski jeste rokenrol, imala ono što naš narod voli – seljakluk. O kasnijim polumasovnim rokenrol momentima kod nas teško je govoriti jer svi ti periodi su ostali u sjenci pastirskog roka i nešto kasnije turbo folka. Novi talas je unio novu krv i osvježio posustali rokenrol duh, ali ni to nije moglo proći bez Brege, pa je Goran u jeku novotalasne euforije objavio svoje viđenje tog fenomena – album ”Doživjeti stotu”. Danas imamo sreću ili nesreću da su neki bendovi koji su počeli kao strogi andergraund dobili prostor i publiku i postali mejnstrim (poput bendova Goblini, Hladno pivo, Partibrejkers, M.O.R.T…). Nastupi tih bendova još više unose zabunu u cjelokupnu sliku rokenrol supkulture na teritoriji EX YU, danas regiona. Nerijetko će na neke od tih bendova na nekom od mnogih regionalnih festivala doći na desetine hiljada fanova, a ta cifra apsolutno ne odgovara pravom stanju stvari. Ne može me niko ubijediti da na teritoriji cijele EX YU ima toliko pankera kao što je publike na koncertima Hladnog piva. Hladno pivo je, uzmimo za primjer, izuzetan bend na čelu sa izuzetnim frontmenom Miletom Kekinom i to ne treba sporiti. Uz svu svoju izuzetnost oni su i izuzetno popularan bend, pa se na njihovim nastupima definitvno pojavljuju i fanovi Severine, Miroslava Ilića ili Raste. Rokenrol se nekako koprca ali nikako da postigne snagu koju je recimo imao devedesetih godina kada su u tadašnjoj krnjoj Jugoslaviji, bendovi poput Goblina, Atheist Rap-a, Trule koalicije, Zvoncekove bilježnice, Love hunters-a, Block Out-a, Bjesova i ostalih žarili i palili te više nego uspješno prkosili najezdi kiča i šunda. Uzmimo za primjer da je na ovogodišnjem Lake festu na Krupcu pored Nikšića nastup legendarnog Mumina i njegovog benda Love hunters pratilo svega 5-6 ljudi (sa sve redarima). Pozerski pristup je uvijek bio gadljiv istinskom zaljubljeniku u rokenrol, a danas je takav pristup prisutan u 90% ”velikih” rokenrol koncerata/bendova. Upravo zato je sinoć na ljetnu scenu Doma mladih došlo svega 70-80 mahom mlađih posjetilaca i njima svaka čast.Neatraktivna imena ne dovode publiku i možda baš zbog te razmažene publike i ne treba organizovati velike koncerte regionalnih zvijezda. Zašto? Zbog toga što su regionalne zvijezde papreno skupe, pa i kad ih se dovede, ne pokriju se osnovni troškovi, jer publike ima u većem broju ali i dalje nema u dovoljnom broju da bi se takvi nastupi nazvali uspješnim.

Rokenrol se rađao u zadimljenim klubovima, memljivim garažama a ne na velikim stadionima. Biti roker ne znači otići na koncert (uz dužno poštovanje svim nabrojanim bendovima) Bajage, Riblje čorbe, Van Gogh-a, Električnog orgazma i ostalih, biti roker je otići na koncert benda za koji nikad nisi čuo u želji da podržiš i proširiš vidike. Da su, u vremenu kad su nastajali Partibrejkersi, svi išli na koncert bendova Leb i sol, Smak ili Atomsko sklonište, Cane i Anton sa svojom družinom nikad ne bi postali to što jesu. Zato je važno podržati bendove poput Sedmog neba (koji su sinoć, za razliku od prošlogodišnjeg nastupa na Mostock-u, svirali kao trojka, što im odlično stoji), KOB ili Multicultusa, te bendove Nianse i Hemmoterapia. Posebno je važno istaći jedan novi vid saradnje na relaciji Trebinje – Dubrovnik, jer će nastup benda Nianse biti prvi nastup dubrovačkog rokenrola benda od rata na ovamo. Rokenrol i služi tome, da ruši predrasude, granice i gradi neki bolji svijet. Zato, noćas u 21 čas dođite da podržite Najdu i uživate u rokenrol standardima legendarnog Smaka, podržite Dubrovčane kako bi ova rok relacija opstala, a naravno podržite i beogradsku Hemmoterapia-u, jer tako ćete podržati rokenrol. I ne samo rokenrol već i sjajne momke okupljene u bend Krugovi u žitu, koji dugi niz godina rade na opstanku tvrdog zvuka, sa manje i više uspjeha, a to svakako nije do njih, oni rade maksimalnim kapacitetima, uz ne baš toliku podršku boreći se za nešto od čega su nažalost, mnogi odustali!

PS Ako je sinoć u Trebinju – gradu sunca trijumfovao šumadijski rokenrol neka večeras na ljetnoj sceni Doma mladih snažno odjekne šumadijski bluz. Ćeraćemo se još, što bi rek'o jedan akademik…

Igor Svrdlin

Autor