62. Festival festivala: Gorak ukus Mediterana i (ne)ispunjena očekivanja

Treće i četrvte noći 62. Festivala festivala u Trebinju publici su se predstavili dramski amateri iz Svetog Filipa i Jakova i Kule. Pobjednička predstava 59. Festivala hrvatskih kazališnih amatera, ostvarenje ”Kod Lepanta, sunce moje” u izvođenju pozorišta ”Kuntrata” iz Svetog Filipa i Jakova odigrana je treće večeri 62. Festivala festivala. Riječ je o scenskom prikazu čuvene pjesme ”Kod Lepanta, sunce moje” Ljube Stipišića Delmata. Kod Lepanta se 1571. godine odigrala bitka u kojoj su učestvovale pomorske snage Osmanlijskog carstva i flota lige sredozemnih zemalja. O posljedicama te bitke govori ova pjesma i predstava. Život na ostrvu, žene koje iščekuju svoje muževe i niz slika koje prikazuju tegobu života na ostrvu, pogotovo u posebnim situacijama kao što je rat. Naredne večeri predstavili su se amateri iz Kule, članovi Kulturnog centra Kula, koji su izveli komad ”Gospođica Julija” Augusta Strindberga. Trebinjska publika već dugi niz godina sa posebnom pažnjom gleda predstave koje dolaze iz Srbije. Iako je na okruglom stolu koji je održan nakon predstave ”Gospođica Julija” više puta rečeno da se radi o izvanrednoj predstavi, teško se oteti utisku da Kuljani nisu ispunili očekivanja trebinjske festivalske publike.

Ovogodišnji Festival festivala u Trebinju se zahuktava, a sinoć je ušao u svoju drugu polovinu. Treće večeri 62. smotre dramskih amatera nekada Jugoslavije, danas regiona, odigrana je predstava ”Kod Lepanta, sunce moje” rađene po motivima istoimene pjesme Ljuba Stipišića Delmata, u režiji Mirka Đinđića. Predstavu je izveo ansambl ”Kuntrata” iz Svetog Jakova i Filipa. Predstavu čini više slika koje prikazuju ostrvski život, žene koje čekaju svoje muževe, sinove i braću, a u toku bitke na Lepantu. Neke slike su zaista sjajno postavljene i funkcionišu u dobrom maniru neverbalnog teatra, dok su neke slike ostavile daleko slabiji utisak. U predstavi igraju Helena Mikas, Lucija Lupek, Jelena Helena Knežević, Katarina Šango i Korina Đinđić. One igraju različitim intenzitetom i varljivom uvjerljivošću, a rezultat toga je predstava koja umjesto da raste kako se kraj bliži kraju, ide obrnutim slijedom, pa je početak i prva polovina predstave znatno snažnija od njenog nastavka/ostatka. Predstave koje dolaze na Festival festivala potrebno je gledati i kroz prizmu pređašnjih predstava koje su igrane, u ovom slučaju, iz Hrvatske. Tako posmatrajući ovaj komad, može se reći da on spada u gornji dio tabele predstava iz Hrvatske, gdje bi zauzela visoko 3. mjesto, iza predstava ”ZOO” i ”Sluškinje”. Miris Mediterana nije toliko odisao ovom predstavom, ali ukus soli se, vjerujem, našao u ustima velikog broja prisutnih gledalaca. To je onaj opor ukus u ustima, ukus istinskog Mediterana, onakvog kakvog ga mnogi ne poznajemo, pogotovo kad se radi o životu na ostrvu. Taj ostrvski život je težak, specifičan, a sve to su, uz nemale varijacije, prikazali amateri iz Svetog Jakova i Filipa. Govorni dijelovi su u velikoj mjeri urušili atmosferu predstave, pa ostaje utisak da su bili možda i suvišni. Taj ritual, kojim odiše predstava, mogao je biti riješen dosta efektnije, sa više energije. Ponavljanje dijelova teksta pjesme uvijek je počoinjalo snažnom glumačkom izvedbom, da bi svaki put padali, kako glumački, tako i energetski. Ono što je najveći kvalitet ove predstave su simboli pomoću kojih je ovaj pozorišni čin uspio ”dobaciti” do publike. Ipak, ukupan utisak nije sjajan, iako je početak nagovještavao zaista kvalitetnu predstavu, a kako se bližila kraju gubila je na uvjerljivosti. Rediteljska zamisao je bila dobra, a krajnji rezultat bio bi još bolji da je broj slika bio manji, tačnije da su se oni dobri momenti možda razradili a oni manje efektni bili izbačeni.

Sinoć, četvrte noći 62. Festivala festivala. predstavili su se kulski amateri, ansambl koji je višestruki učesnik ove smotre, pa čak i pobjednik, a čije predstave su se uvijek gledale sa velikim očekivanjima. Ovoga puta, Kulturni centar Kula, kao drugoplasirana predstava na Festivalu dramskih amatera Srbije, predstavio se jednim od najvećih i najizvođenijih drama, dramom ”Gospođica Julija” Augusta Strindberga. Ovaj komad Strindberg je napisao 1888. godine, a premijerno je izveden 1906. godine. Naturalistička drama je veliki izazov, kako u glumačkom, tako i u svakom drugom smislu. Izvedena početkom dvadesetog vijeka, ova drama je svojevrsni uvod u moderno pozorište i velika inspiracija mnogim budućim pozorišnim, ali i filmskim autorima. Kulski ansambl se hrabro odlučio za inscenaciju ove drame, koju rediteljski potpisuje Fuad Tabučić. U predstavi igraju Miljana Sapun, u naslovnoj ulozi, te Slobodan Nogavica, koji je tumačio Žana i Milica Bukvić, u tumačenju služavke Kristine. Milica Bukvić, u epizodnoj ulozi Kristine, odigrala je svoj lik na visokom nivou, ali kako se cijela igrarija vrti oko Julije i Žana, predstavu je nosio Slobodan Nogavica. Čini se da je najslabija karika ove glumačke trojke bila Miljana Sapun, koja je tumačila gospođicu Juliju. Predstava u trajanu od gotovo 80 minuta, nije uspjela držati pažnju od početka do kraja, pa je dobrim dijelom ”bunarila” da bi se, desetak minuta pred finiš digla i imala prilično ubjedljiv kraj. Ubjedljivost kraja možda je i rediteljsko lukavstvo kojim se poslužio Tabučić, kako bi iz uspavanke koja je trajala dobrih 20 minuta, poentirao podigavši nivo igre, energiju i ritam predstave.

Miljana Sapun, koja igra naslovnu ulogu, nerijetko je ulazila u nepotrebni falset te glasovno i mimikom podsjećala na razmaženu djevojčicu na pragu puberteta. Julija, iako pripada višoj klasi, ipak ne bi trebala biti razmaženo derište. S druge strane, Slobodan Nogavica je bio glumački precizniji, iako je i on u svojoj igri imao određene padove koji su rušili cijelu predstavu. Milica Bukvić je tumačila Kristinu sa odličnom mjerom te ostvarila kvalitetnu epizodnu ulogu. Reditelj je teatrom sjenki ponudio zanimljivo scensko rješenje, koje ipak nije bilo strogo definisano, jer prostor iza zavjese po svemu podsjeća na kuhinju, a iza njega su se dešavale radnje koje se vežu za spavaću sobu i za kupatilo (kao što je scena buđenja Kristine i Žanovo brijanje). Moralo se poraditi na intenzitetu, koji je morao ići uzlaznom putanjom do kraja, kako bi utisak bio kompletniji. Ovako se stekao utisak da predstavu treba skratiti za dobrih 20-ak minuta kako bi se izbjegao pad koji je bio očigledan. Nadgradnjom Strindbergovog teksta, u kojem je kraj ostavljen za tumačenje čitaoca/gledaoca, iako se on naslućuje, Julija izvršava samoubistvo Žanovim brijačem. Ovim rješenjem akcentovana tragična ličnost je Julija, a Strinbergova drama, čini mi se, ipak priča priča o dvoje tragičnih ličnosti, pripadnika različitih slojeva, koji su podjednako tragični. Zapravo, Kristina je takođe u krugu tragičnih ličnosti, jer ovaj trougao nema perspektivu. Žan je obmanuo i Kristinu i Juliju, ali i dalje je tragični lik – učesnik u sudaru svijetova, sudaru gotovo paralelnih univerzuma.

Predstave koje dolaze iz Srbije godinama unazad predstavljale su vrh Festivala festivala. Sinoćnja predstava nije odskočila onako kako su prošlih godina odskakale obje predstave koje dolaze sa republičkog festivala u Kuli. Iako nije za porediti, kako zbog estetike, te žanrovske odrednice, amateri iz Kule dugo će se pamtiti po sjajnim predstavama ”Zla žena” i ”Rodoljupci” Jovana Sterije Popovića, kada su snažno odskočili. Predstava ”Gospođica Julija” je, poznavajući kapacitet amatera iz Kule, mogla i morala bolje, jer konačna ocjena nije dovoljna da bi zadovoljila velika očekivanja, koja su uvijek prisutna uoči predstava iz Srbije. Kako je sinoć na okruglom stolu u više navrata rečeno da se radi o izvanrednom pozorišnom ostvarenju, prema ansamblima koji su prethodnih dana igrali na ovogodišnjem Festivalu festivala, korektno je reći da se ne radi o ništa izvanrednijoj predstavi nego što su sve do sada odigrane. A nijedna do sada odigrana predstava, teško može ponijeti epitet izvanredne. Do kraja festivala biće odigrane još tri predstave, a večeras će se predstaviti amateri iz Mojkovca, koji će odigrati predstavu ”Draga Jelena Sergejevna” Ljudmile Razumovske. Pretposljednja noć rezervisana je za Foov komad ”Slučajna smrt jednog anarhiste” u izvođenju pozorišta ”Stevan Sremac” iz Crvenke, a radi se o pobjedničkoj predstavi festivala u Kuli, dok će se posljednje večeri predstaviti domaćini, Gradsko pozorište Trebinje, koje će izvesti adaptaciju komedije ”Sluga dvaju gospodara” Karla Goldonija, komad ”Jedan sluga, dva gospodara”, u režiji Željka Miloševića.

Igor Svrdlin

Tagovi:
Autor