Godina 2020. će se možda pamtiti i kao ”godina korone”. Gotovo cijeli svijet ”izbačen je iz kolosijeka”, a redovne aktivnosti su u mnogim zemljama zaustavljene, tj. prolongirane za ”kad ovo prođe”. Ruku na srce, korona virus nas je naučio da mnoge obaveze možemo obaviti i iz topline svoga (dezinfikovanog) doma. Nastava preko ”žice” ušla je u gotovo sve domove i domaćinstva pretvorila u velike učionice u kojima zadaću rade svi ukućani, od 7 do 77 (onim starijim od 65 nisu zabranili i ovu aktivnost). Nastavu na daljinu pohađali su i brojni studenti. Po povratku kući, mnogi od njih bili su u izolaciji, neki od njih i u karantinu u trebinjskom Đačkom domu. Čini se kako se epidemiološka situacija napokon poboljšava te da studenti mogu da se vrate redovnim aktivnostima. Ali… Odluka po kojoj svi studenti koji ulaze u Srbiju na granici moraju pokazati negativan test na korona virus, ne stariji od 72 sata, izazvala je više nevolje nego što su nadležni očekivali. Doduše, za studente je obezbijeđeno besplatno testiranje, ali testova nema pa su mnogi od njih prinuđeni da propuste neki od ispita. Da studentska muka bude i gora, autobuske linije još nisu uspostavljene, pa je studentima ostavljeno ”na maštu” kako da se prevezu do grada u kojem studiraju. Jedan od naših sagovornika u šali kaže da se od njih možda očekuje marš, dok drugi, takođe uz osmijeh, poziva nadležne da, ako ne mogu da obezbijede autobuse za prevoz studenata, onda ih bar počaste avionskim letom.
Vraćanje na stare navike sigurno neće ići baš glatko, kada su u pitanju mnogi, pa tako i osnovci, srednjoškolci i studenti. Smiraj epidemiološke situacije (ili tek ”do viđenja do jeseni?!”), polako ali (ne)sigurno vraća nas starim navikama. Fakulteti su objavili termine prijemnih ispita i ispita u redovnim rokovima, a Ana Brnabić, premijerka Srbije, objavila je da će studenti van Srbije biti obavezni da na granici, pri ulasku u Srbiju, pokažu negativan test na koronu, ne stariji od 72 sata. Cijena testa koja iznosi 200 konvertibilnih maraka predstavila je dodatni udar na studente i njihove roditelje. Nekoliko dana kasnije odlučeno je da studenti budu oslobođeni plaćanja testa, ali problemi tu ne završavaju. No, krenimo ispočetka.
Anja Tasovac trenutno pohađa master studije Scenske arhitekture, tehnike i dizajna na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Ona za naš magazin govori o svom iskustvu iz karantina, u kojem je morala provesti osam dana, dok nije, nakon negativnog testa na koronu, puštena u kućnu izolaciju, izražavajući zabrinutost da će situacija uzrokovana korona virusom u velikoj mjeri uticati na tok i ishod školske godine.
”Student sam Master umjetničkih studija Scenske arhitekture, tehnike i dizajna na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Koncept master studija na mom smjeru je takav da smo prije početka pandemije odslušali skoro sve i to je bila jedna velika olakšavajuća okolnost. Međutim, u planu i programu su bile dvije obavezne radionice ili master class-a u Subotici i Sloveniji krajem aprila, koji su, nažalost, zbog novonastale situacije odgođene do daljnjeg. Organizacija mog smjera je bila brza i učinkovita i sve preostale obaveze poput predavanja, sastanaka i mentorskog rada su se odvijale i odvijaju putem platforme Zoom, koja je sjajno poslužila svrsi. Sama spoznaja da su mnogim studentima odgođena predavanja, vježbe i ispitni rokovi dovodi u pitanje tok i ishod ove školske godine. Upravo radi obaveza i iščekivanja rješavanja tekućih pitanja na fakultetu, za dolazak u Trebinje sam se odlučila tek sredinom aprila. S obzirom da su tada već uveliko bile zatvorene granice i samim tim i ukinute autobuske linije, moj dolazak je bio povelik zahvat, trošak i neizvijesnost. Na granici sam prošla sve obavezne procedure i u Trebinju, u Đačkom domu bila smještena u karantin.” – započinje svoju priču Anja Tasovac.
Ona kaže da je jako zadovoljna uslovima u trebinjskom Đačkom domu, ističući da su, po njenim saznanjima, uslovi u karantinima često bivali i loši.
”Kada je u pitanju boravak u karantinu, imam samo riječi hvale kako za uslove, smještaj, hranu tako i za odnos medicinskog i drugog osoblja, imajući u vidu da svuda baš i nije bilo tako. Tu mi je nakon 8 dana obavljeno testiranje na virus Covid-19, te po dobijenom negativnom rezultatu testa, puštena sam preostale dane u kućnu izolaciju. Karantin je trajao ukupno 14 dana. Sa mukom, ali dobrim ishodom sam uspjela doći kući, a sada stoje upitnici na pitanju kako nazad studentskim obavezama, koje se lagano normalizuju. Nadam se da neko razmišlja i radi na tome!” – pita se Anja Tasovac.
Anja je svoje ”muke po koroni” sve su prilike prebrodila, imajući u vidu da je trenutno u fazi pisanja master rada, te da nema obavezu polaganja ispita, a za naša sljedeća dva sagovornika čini se da muke tek počinju.
Vuk Milivojević, student završne, četvrte godine odsjeka za Arhitekturu i urbanizam na Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu, kaže za internet magazin ”Moja Hercegovina” da još uvijek ne može sagledati posljedice pandemije, ističući da zbog specifičnosti njegovog budućeg poziva, nastava na daljinu i nije dala neke rezultate, budući da je grupne projekte, koji čine većinu gradiva, bilo nemoguće sprovesti putem interneta.
”Posmatrajući čitavu situaciju, još uvijek ne mogu da sagledam posljedice ovoga što nas je snašlo, pogotovo zbog toga što je moj fakultet vezan za praktičnu nastavu i meni se svaki dan neodlaženja na isti stvara veća panika. Završna sam godina i 90% moga gradiva obuhvataju grupni projekti, a rad preko interneta je previše zahtjevan za ono što se od nas traži.” – kaže Milivojević.
Kaže da bi država morala povesti računa i o prevozu studenata u gradove u kojima studiraju, s obzirom da redovne autobuske linije još uvijek nisu uspostavljene. U suprotnom, kaže on, mnogi će propustiti neke ispite, a ”ulje na vatru” dolijeva i saznanje da testova nema dovoljno i da su višesedmična čekanja gotovo neminovna.
”Smatram da bi država, kad je već odlučila da napravi prvi korak i dozvoli besplatno testiranje, trebala da nastavi u tom smjeru i donira prevoz za studente i to što prije, jer na nekim fakultetima već počinju ispitni rokovi, a nije baš svako u mogućnosti da ide jednim autom do granice, a drugim do grada u kojem studira. Takođe, dosta nas mladih je finansijski ugroženo, a živi u iznajmljenim stanovima, koji nisu nimalo jeftini i sada nas čekaju neizmirene obaveze za dva-tri mjeseca, za period koji smo proveli kućama, uslijed pandemije, a koje treba odmah platiti, tako da svaka olakšica nam znači.” – ukazuje Vuk i na problem neplaćenih stanarina.
Ovaj budući arhitekta smatra da bi studentima mnogo značila novčana pomoć koja bi im pomogla da izmire dugove.
”Između ostalog, trebalo bi da nam se uplate i stipendije, i to za baš ta dva-tri mjeseca da pokriju koliko-toliko te dugove. Nerazjašnjena je situacija i oko testova i datuma, jer je, u mojoj situaciji, u Srbiju nemoguć ulazak bez negativnog testa, a to znači da ja neći moći da ispratim dolazeći rok, jer sam kasnije zakazan.” – izražava zabrinutost Vuk Milivojević.
Ipak, razgovor za naš magazin završava šaljivim prijedlogom.
”Sve u svemu, mislim da je srž toga da, ukoliko Srbija dozvoli ulazak bez negativnog testa, da nam Vlada obezbijedi besplatne autobuse, a ako ne mogu autobuse, onda bar helikoptere.” – kaže Vuk, napominjući da uz njegovu fotografiju obavezno stavimo prateći tekst koji je napisao.
Probleme slične Vukovim ima i Đorđe Vučinić, student druge godine Pravnog fakulteta u Novom Sadu. Kaže da je veliki broj studenata gotovo onemogućen da se vrati redovnim fakultetskim aktivnostima, kako zbog trenutnog nepostojanja autobuskog saobraćaja, tako i zbog nedostatka testova.
”Mnogi fakulteti počinju sa radom i ispitnim rokovima već krajem maja, pa tako i Pravni fakultet u Novom Sadu, gdje ispitni rok počinje 25. maja. Ono što za mene predstavlja veliki problem , ako ne ukinu obavezan negativan test za ulazak u Srbiju, kao što je predložio njihov krizni štab, jeste to da testova izgleda nema dovoljno, tako da je moje testiranje u Trebinju najavljeno tek početkom iduće sedmice, a rezultat testa, kažu, stiže nakon najmanje 48 sati, što znači da ne bih mogao stići na polaganje ispita. Stupio sam u kontakt i sa fakultetom, gdje su najavili da će u skorijem roku znati da li će i za kada odložiti ispite nama koji nećemo biti u mogućnosti da prisustvujemo.” – kaže Đorđe za MH.
Dodaje kako su pritisci na društvenim mrežama uticali na to da studenti budu oslobođeni plaćanja testiranja, ali pita se šta će studentima testovi kada se tek 1. juna otvara granica sa Srbijom. Pita se i kako će studenti koji nisu u mogućnosti da se automobilom prevezu do granice, to i učiniti.
”Sjećam se “drvlja i kamenja” na testove koji su u Federaciji BiH koštali oko 60KM, kada se pojavila informacija da test u RS košta 200KM. Koji je validan da se pređe granica, nisam kompetentan, ali uspjeli smo uz veliki pritisak izboriti makar tu jednokratnu pomoć, gdje nas Vlada “časti” jednokratnim testom koji vrijedi 72 sata. Ono što me brine, jeste to šta će bilo kojem studentu danas takav test, i kako će preći granicu koja se otvara tek prvog juna. Autobuske linije ne postoje. Da li oni misle da mi idemo pješke kao naši preci preko Albanije, da kupimo svoje automobile, pozajmimo od roditelja na 2-3 mjeseca. Ostaje nam ili da maltretiramo rodbinu sa druge strane Drine ili da pješačimo sa graničnog prelaza do prve civilizacije, sa sve koferima i torbama, kako bismo našli neku liniju iz Malog Zvornika, Užica ili Bajine bašte ka Beogradu ili Novom Sadu.” – rekao je Vučinić.
On za kraj kaže da u narednom periodu studente očekuje period neizvijesnosti, a da ”zgusnuti” ispitni rokovi predstavljaju dodatni problem.
”Čitava situacija poremetila je studente, velika neizvijesnost kada i kako otići na fakultet, da li spremati ispite za ovaj ili za naredni rok, što nije jednostavno, pogotovo ako uzmemo u obzir da su nam “zgusnuti” ispitni rokovi, te je, po mom mišljenju, isuviše malo vremena između naredna 3 ispitna roka, kako stoji u novom kalendaru Pravnog fakulteta u Novom Sadu.” – rekao je za kraj Đorđe Vučinić.
Rješenje problema s kojim će se očigledno susresti veliki broj studenata, potrebno je što naći što brže. Zabrinutost među studentima je opravdana, a svako odlaganje njihovog povratka redovnim fakultetskim obavezama može ove mlade, ambiciozne ljude u velikoj mjeri ”izbaciti iz ravnoteže”, a svaki vid podrške budućim akademskim građanima zadatak je svake države, ali i pojedinca. Ovako još uvijek izgleda da se, kao u filmu ”Salaš u Malom ritu” koplje prelomilo na studentu (koji nije zapalio žito).
Igor Svrdlin
