Da li na sreću ili nesreću, sve zavisi kako kome odgovara, izbjegavam okupljanja širokih narodnih masa gdje se praktično džaba jede, pije i, naravno, srbuje. To nije zato što ne volim ljude i druženje, niti što se stidim srpske i hercegovačke tradicionalne pjesme, igre i običaja, niti zbog toga što nisam ponosan na istoriju svoga naroda, već naprotiv. Razlog mog izbjegavanja takvih manifestacija leži u tome što na njima glavnu riječ vode polupismeni predsjednici raznih udruženja i ljudi koji zbog svoje diskutabilne prošlosti ne bi smjeli imati takvu ulogu.
Ono što me je podstaklo da napišem ove redove jeste govor Svetozara Crnogorca, predsjednika Zavičajnog udruženja “Klub Gačana u Beogradu”, na tradicionalnom Gatačkom sijelu koje je prije pet dana održano u Beogradu, a koji je objavljen na portalu “Slobodna Hercegovina”.
Sreća je zaista da živimo u modernom vremenu i da je svačija biografija vrlo lako dostupna unošenjem imena i prezimena u Gugl pretraživač, pa čitaoce neću daviti biografijom Svetozara Crnogorca i njegovog sina Petra, neka ih sami pronađu. Takođe, ne želim da komentarišem ni jeftini patriotizam koji se danas prosipa na svakom koraku, a i u govoru gospodina Crnogorca je dobrano zastupljen, ali moram se osvrnuti na “projekte” koje je tako “vizionarski” iznosio.
Zamislite, “Sprečavanje ‘podizanja’ farme bikova u Pridvorici, proglašavanje tog postora spomen parkom i podizanje krsta…”. Nevjerovatan vizionarski kapacitet…
Nije mi poznato da postoji plan za gradnju farme bikova u ovom u Drugom svjetskom ratu postradalom selu, ali, ukoliko se potomci stradalih protive, gradnju ne treba spriječiti, već je podstaći na nekom drugom mjestu u Gacku, jer svako radno mjesto je zlata vrijedno, ali Crnogorac to očigledno ne može shvatiti.
Nažalost, izgleda da se današnji “viđeniji” Gačani, kako oni koji žive u Gacku, tako i oni koji su negdje drugo nastanjeni, drže samo za spomenike i za krstove, pa gospodin Crnogorac predlaže i podizanje Memorijalnog centra na Koritima.
I tako, od spomenika do spomenika, od krsta do krsta, zbog vizionara poput Crnogorca, kojima se niko ne usuđuje reći da su zalutali, veoma brzo će doći vrijeme da će biti više spomenika i krstova nego žitelja u Hercegovini. Naravno, oni to ne mogu vidjeti, isto kao što ne vide porazne podatke o broju stanovnika (u cijeloj Istočnoj Hercegovini manje od 65.000, a u Gacku manje od 9.000) i još poraznije podatke o broju oboljelih od malignih oboljenja u Gacku, a da ne govorimo o nezaposlenosti ili slično.
Da misle i na šta drugo osim na samopromociju, dosjetili bi se da podstaknu otvaranje bilo kakve proizvodnje ili iskorištavanje turističkih potencijala Gacka i Hercegovine, uticali bi na regulaciju problema zagađenja životne sredine, iz ljubavi prema Gacku i Hercegovini uradili bi i druge korisne stvari koje bi osigurale opstanak stanovništva, jer bez njega spomenici i krstovi neće ništa značiti.
