Bjeloglavom supu Dušanu Silnom, koji je prošle jeseni smješten u Centru za reintrodukciju u selu Sedlari u Popovom polju, početkom ove sedmice pridružio se još jedan koji je uvezen iz rezervata Uvac u Srbiji. O njima se trenutno marljivo brine mještanin Savo Gavrilović koji kaže da je nevjerovatno koliko se lako zaljubiti u „ovako ružnu pticu“.
Dušana Silnog Savo pazi već 11 mjeseci, a obilazi ga jednom sedmično da mu donese hranu i vodu.
– Da mi je neko pričao da se može zavoljeti ovako ružna ptica, ne bih vjerovao. Davao sam mu iz ruke da jede, pa mi je otkinuo komad nokta, ali nema razloga za strah od njega, normalno da voli da se brani ako mu priđeš previše blizu – objašnjava Savo za „Moju Hercegovinu“ i dodaje da se sjeća kada je ovdje, prije posljednjeg rata, bilo stanište supova.
Povratak bjeloglavog supa, rijetke vrste orla lešinara, u Popovo polje sprovodi se u okviru projekta „Reintrodukcija bjeloglavog supa u Popovo polje“ koji sprovode Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS, Zavod za zaštitu prirode Srbije, te Institut za biološka istraživanja „Siniša Stanković“ iz Breograda.
Projekat je danas predstavljen u Trebinju, a njegov glavni cilj, kako je rečeno, jeste da se cijela kolonija bjeloglavog supa vrati u svoje nekadašnje stanište u Popovom polju.
Saša Marinković, iz Instituta za biologiju „Siniša Stanković“ u Beogradu, kaže da je ovo prvi put na Balkanu da neko iznosi ugroženu vrstu da bi je vratio negdje. Bjeloglavi sup je, tvrdi, sve sem obična vrsta.
– Bjeloglavi sup je 1990. godine bio pred istrebljenjem. Sad imamo preko 500 ptica na lokalitetu Uvac. On je ovisan o zaštiti, o njemu se mora brinuti. Nekad se hranio uginulom stokom, međutim, današnje mjere nalažu njeno zakopavanje i spaljivanje. Mi samo hoćemo da vratimo harmoniju koja je nekad bila, da ono što je pripadalo supu ostavimo na određena mjesta. On nije obična vrsta, on je vrsta od ekonomskog značaja, razvoja eko-turizma. S druge strane, on je vrsta od estetskog značaja, vraća ljepotu određenim krajevima, kao i vrsta od nacionalnog značaja za Srbiju, jer se pojavljuje na našim srednjevjekovnim grbovima – istakao je Marinković.
Međutim, prema riječima Slobodana Nagradića, direktora Republičkog zavoda za za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS, najveći problem trenutno predstavlja što nije definisano ko će da preuzme gazdovanje i brigu nad ovim životinjama u Sedlarima.
– Sada to svojim sredstvima radi Zavod, ali njemu to nije osnovna djelatnost, niti imamo novca za tako nešto. Vlada RS to treba da definiše, a dok se to ne desi mi ćemo brinuti o njima. Ali mi niti imamo sredstava, niti smo za to ovlašteni. Ovaj projekat ima teškoća i ovo je kritika nama samima, jer smo olako ušli u sve to – kaže Nagradić.
On je najavio da će se ovim povodom sastati sa gradonačelnikom Trebinja Slavkom Vučurevićem, nakon čega će ponovo uputiti zahtjev Vladi RS da riješi ovo pitanje.
Vučurević kaže da finansijska podrška Grada Trebinja za opstanak ove rijetke vrste orla neće izostati, ali samo uz određeni projekat, jer „mora znati šta to podržava, koga i u kojem pravcu“.
– Na kraju, vidjeli ste da se ništa ne zna. Životinje su tu, a ne zna se ni ko će njima da gazduje i brine, ni koliko novca za to treba. Što se tiče njihovog značaja za Hercegovinu, ne znam koliki je, jer živjeli smo bez njih zadnjih sedam, osam decenija, a koliki će biti u budućnosti, ne mogu prognozirati – zaključio je Vučurević.
Nakon pres konferencije, stručnjaci koji su angažovani na ovom projektu obišli su Centar za reintrodukciju bjeloglavih supova u Sedlarima, a program posvećen rijetkoj vrsti lešinara završen je promocijom knjige „Bjeloglavi sup“, autora orintologa Bratislava Grubača iz Beograda, u Muzeju Hercegovine.
Jelena Denda
