REŽISER I KNJIŽEVNIK PREDRAG LIČINA: Zašto u Krajini više nema hevi metalaca?

Razgovarao: Nenad Marjanović dr. Fric

Predrag Ličina je režiser čiji je prvi kratki film „Teleport Zovko“ požnjeo pažnju, komplimente i naklonost publike. „Teleport Zovko“ moći će vidjeti publika KaLibar festivala u Varaždinu 26. rujna, a razgovaraće se i o njegovoj prvoj zbirci novela „Bljuga u praskozorje“ i dugometražnom filmu „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“.

I nije bez razloga Predrag Ličina na glasu kao jedan od najduhovitijih autora, satiričara i ljubitelja žanrova, kako filmskih, tako i književnih. I Liverpula. Amerikanac iz Novog Zagreba, moglo bi se reći.


Kako se, primarno i obrazovanjem režiser, upustio u pisanje kratkih priča i kojih je to mentalnih i intelektualnih potencijala zahtijevalo aktiviranje?

Bilo je potrebno suočiti se s krvavom stvarnošću i prihvatiti zastrašujuću činjenicu da 97% svih ideja za igrane filmove ili tv serije koje su mi u glavi nikada neću snimiti. Onda sam aktivirao mozak i odlučio da te ideje ostanu zabilježene u formi pisane riječi. Moram priznati da sam se prilično iživljavao koristeći u pričama događaje i lokacije za koje u filmu nikada ne bi imao dovoljno finansijskih sredstava − recimo, vanzemaljska letjelica spušta se u primorski gradić, zemaljska se kugla zaustavlja s rotacijom, predsjednica republike skija u Argentini i izmješta kancelariju na Fidži ili sveštenik koji sa zoljom razvaljuje zgradu u kojoj su nalaze prostorije kulturno-umjetničkog društva.

Dobitnik si na Pulskom festivalu filma Nagrade Breza za najboljeg režisera debitanta za film „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“. Zašto nisi dobio Nagradu „Vrba“, to bi bilo potaman s obzirom na naslov filma?

Nakon niza hitnih sastanaka na kojima se raspravljalo da li mi uručiti „Brezu“ ili „Vrbu“, ipak je donijeta odluka kojom je pobijedila „Breza“. Objašnjenje specijalne šesteročlane komisije bilo je i više nego uvjerljivo: „Odlučili smo se ipak za riječ ‘breza’ jer u sebi sadrži riječ ‘bre’. Nastavak riječi, odnosno riječ ‘za’ dovoljno je jasna asocijacija na početnu riječ starog hrvatskog pozdrava.“


VRLO UGODAN RADNI LOGOR

Hoćemo li jednom Posljednjeg Srbina čitati kao roman ili poemu?

Sasvim moguće. Upravo razmišljam o romanu kao o drugom dijelu filma „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“ koji bi se zvao „U Hrvatskoj“ i koji bi bio napisan prema istinitim događajima. Zamisao je da trenutnu političku situaciju u Hrvatskoj u romanu premjestim na teritoriju Njemačke kako bi tamošnjim stanovnicima objasnio što se ovdje otprilike događa.

Dakle, njemačka policija upada u vilu bivšeg ministra na Alpama i u dnevnoj sobi pronalazi istaknutu fotografiju Adolfa Hitlera. Ministar kaže da to nije Hitler nego njegov deda ili pradeda. U neku pivnicu upadaju maskirani huligani i prebijaju nekoliko Turaka koji gledaju utakmicu Galatasaraj-Fenerbahče. Vlast baš i ne osuđuje napad jer su Turci terorizovali hrišćansku Evropu do prije neki dan i nikad se nisu ispričali za agresiju. Istoričar na televiziji objašnjava svoju najnoviju knjigu o tome kako je Aušvic bio običan i vrlo ugodan radni logor i kako je ljudima tamo bilo skroz dobro − imali su izlaske vikendom i pregršt kulturnih sadržaja. Istovremeno, nacija je snažno podijeljena oko pozdrava “Sieg Heil!” jer su se obje riječi koristile u narodu i prije 30-ih godina prošlog vijeka.

U priči „Crnac u Oluji“ pojavljuje se hevimetal bend sastavljen od krajiških Srba koji se, zakašnjelo, na traktoru s prikolicom na kojoj je lancima vezan crnac, evakuišu put Banja Luke tokom Oluje, oko kojeg se vrti prva priča. Ja sjećam se da si bio novovalni tip, zašto hevimetal, zašto ne pank recimo?

Vjerojatno zato što sam prvi put metalce vidio na selu. Bilo je to početkom ‘80-ih na putu između Korenice i Donjeg Lapca. Nadomak nekom selu automobilom smo zaobišli mlađeg lika duge kose koji je nosio traper jaknu bez rukava s naljepnicom Black Sabbatha, uske traperice i visoke crne kožne Pumerice. Kad smo ušli u selo vidio sam nekoliko sličnih mlađih ljudi kako sjede ispred kuća i puše. Nedavno sam prošao istim putem, kroz isto selo. U njemu više nema niti jednog metalca, jer u selu više ne živi niko pošto su sve kuće srušene.


Možeš li zamisliti „istorijski trenutak“ u kojoj tvoji junaci iz Bljuzge sviraju na zajedničkom koncertu s Tomsonom na proslavi Oluje u Kninu?

Naravno da mogu. To bi ujedno bio i humanitarni koncert kojim bi se skupljale pare za obnovu porušenih kuća i povratak metalaca u selo iz prethodnog odgovora. Sam koncert zamišljen je kao najglasniji koncert u istoriji. Količina buke toliko je nenormalno velika da publika mora slušati koncert na Mjesecu, dok bend svira na Zemlji. Radni naziv projekta je „Knin se Kninom izbija“.

OMILJENI TIP TRAKTORA

Da kojim slučajem naslovna priča „Bljuzga u praskozorje“, priča u kojoj se zemlja prestane okretati pa nas u ovim krajevima zauvijek nadari bljuzgom u praskozorje, postane scenarij za film, koji bi ti „domaći“ bend radio muziku za film?

Kako se radi o veoma ozbiljnoj tematici, u filmu bi koristio isključivo ozbiljnu muziku. Veliki sam ljubitelj opusa Slovenca Davorina Jenka koji je između ostalog skladao i srpsku himnu „Bože pravde“, a podjednako volim i Srbina Josifa Runjanina koji je napisao muziku hrvatske himne „Lijepa naša domovino“. Kako su ovi kompozitori mrtvi preko sto godina, kompozicije mogu koristiti bez autorskih prava i tako uštediti dio budžeta, te ga uložiti u humanitarni projekt iz prethodnog odgovora.


Likovi druge priče, „Voda u kugli“ su Mesi i Žuti, svojevrsni Pišonja i Žuga 2.0. koji stripovski spašavaju civilizaciju čašom čiste izvorske vode, što bi bilo jednostavno da na sve izvore nisu sjele korporacije. OK za Žutog, ali zašto Mesi, zbog čega u tvojoj drugoj priči nema Manea recimo, poznato je da si veliki navijač Liverpoola? Mane i Žuti recimo ili Mane i Dane?

Moji neprijatelji, kojih imam dosta, često me znaju provocirati riječima − svi imaju vrline, samo Sadio Mane. Ipak, ovaj maestralni Senegalac je lik čije ime, odnosno nadimak, više pristaje naslovnom junaku iz priče „Crnac u oluji“. Jedini je problem što se radnja priče dešava u vrijeme kad je Mane imao tri godine, pa tada još nitko nije čuo za njega.

Za kraj, koji je tvoj omiljeni tip traktora?

Radi se, naravno, o svemirskom traktoru tipa STORM-2095 pogodnim za bijeg Zemljana s planete u slučaju invazije napredne svemirske vrste.

Autor