BILEĆA – Nevena i Veselin Vujović, bračni par iz Bileće, prije tri i po godine dobili su četvrto dijete, djevojčicu kojoj su dali ime Anastasija. Prema Neveninim riječima, trudnoća je prošla u najboljem redu, svi urađeni testovi su takođe bili uredni a troje prethodne djece rođeno je potpuno zdravo. Međutim, nakon porođaja, ljekari u Trebinju su Neveni saopštili da njena djevojčica nije dobro te da oni sumnjaju da malena Anastasija ima Daunov sindrom. Bila je to vijest na koju ništa nije moglo da je pripremi i kojoj nije mogla ni najmanje da se nada.
Za “Moju Hercegovinu” Nevena govori o tome kako je bilo nositi se sa tim saznanjem u početku, kako je to odgajati dijete sa Daunovim sindromom u maloj sredini poput Bileće i zašto je Anastasija posebno dijete koje je unijelo mnogo radosti u dom Vujovića.
“Kad sam je rodila, po rođenju rekli su mi da dijete nešto nije u redu. Iskreno, nije rečeno tačno šta je. Rekli su samo da ima neki mali šum srca, drugo ništa, kao sve se to može riješiti. Kad sam izašla iz bolnice onda su mi tek rekli da sumnjaju da ima Daunov sindrom. Kad sam došla ovdje rekli su mi da idem ili u Banjaluku ili u Podgoricu na dalja ispitivanja. Mi smo odlučili da idemo u Banjaluku. Kad smo radili nalaze, onda smo radili taj kariotip. Otkrilo se da ima Daunov sindrom”, kroz suze počinje svoju priču Nevena.
Nakon prvobitnog šoka i nevjerice, priča ona, Nevena i njen suprug su morali brzo da se prilagode situaciji jer maloj Anastasiji je sada bila potrebna sva njihova pažnja i ljubav. O Daunovom sindromu nisu mnogo znali, ali samo saznanje da njihova djevojčica ima tu dijagnozu izazvala je veliki strah i zabrinutost kod njih.
Tome su još više doprinijele i ljekarske prognoze o Anastasijinom zdravstvenom stanju koje su u početku bile veoma loše. Kako nam Nevena priča, ljekari su im najprije rekli da zbog problema sa srcem Anastasija neće moći da živi bez pumpe sa kiseonikom. Na sreću, takve prognoze se nisu pokazale kao tačne.
[mhc_antrfile naslov=”Daunov sindrom”]
Daunov sindrom je genetski poremećaj sa kojim se u prosjeku rodi jedno od 650-700 djece. Opisao ga je prvi put engleski ljekar, Lagdon Daun, 1866. godine na sopstvenom djetetu a tek 1957. godine je ustanovljeno da je uzrok ovog sindroma trizomija. Daunov sindrom je posljedica postojanja jednog hromozoma više u ćelijama djeteta. Umjesto dva hromozoma koja čine 21. par, ova djeca u svojim ćelijama imaju tri hromozoma (dva koja čine 21. par, i treći koji je višak). Zbog toga se ovaj sindrom naziva i trizomija 21. Osobe sa Daunovim sindromom imaju različit stepen poteškoća u učenju i govoru kao i narušene motorne sposobnosti, od blagih do težih oblika. Takođe, sporije sazrijevaju u emocionalnom i intelektualnom pogledu. [/mhc_antrfile]
Kao i većina djece sa Daunovim sindromom i mala Anastasija je rođena sa srčanom anomalijom. Kako bi joj se olakšale tegobe koje zbog toga osjeća ali i zbog njene opšte zdravstvene slike, na svakih dva do tri mjeseca Nevena i Anastasija borave u rehabilitacionom centru u Banjaluci. Tamo stručni tim ljekara, uključujući i logopeda, rade sa njom određene vježbe namijenjene poboljšanju njene motorike pokreta i opšteg psihofizičkog stanja.
“Redovno idemo u Banjaluku, svakih dva i po do tri mjeseca, borimo se. Boravimo u rehabilitacionom centru u Banjaluci. Obično tamo provedemo 20 dana. Anastasija i ja imamo mnogo obaveza kad smo tamo, mada ona može da izađe napolje da se igra, ima i igraonica. Anastasija ima otvoreni defekt srca pa redovno idemo kod kardiologa. Ljekari su rekli da će se ta rupica na srcu zatvoriti do njene treće godine, ali se nije zatvorila. Zbog toga će morati da ide u Beograd na operaciju”, kaže Nevena.
Zbog brige oko domaćinstva, djece, a naročito pažnje koja je potrebna Anastasiji, Nevena nije u mogućnosti da radi. Jedini zaposlen član njihove porodice je njen suprug Veselin. Anastasija ostvaruje pravo na uvećani dječiji dodatak i dodatak za tuđu njegu i pomoć koji iznosi 167 maraka.
Dvadesetodnevni boravak u Banjaluci za Anastasiju i Nevenu iziskuje mnogo novca. Uprkos tome, sve troškove snose sami. Snalaze se, kažu Vujovići, kako znaju i umiju. Čine sve što je u njihovoj moći da pruže svu neophodnu njegu svojoj djevojčici.
U Bileći postoji Dnevni centar za omladinu i djecu sa poteškoćama u razvoju “Vedar osmijeh” u kojem nažalost ne postoji ni psiholog ni defektolog koji bi radio sa Anastasijom i ostalim korisnicima.
Ipak, Nevena i njen suprug svoju mezimicu često odvode tamo jer Anastasija voli da se druži sa korisnicima, iako je mnogo mlađa.
“Anastasija je vesela djevojčica. Velika je maza, voli da se druži, djecu, galamu, muziku. Imamo namjeru da je upišemo u vrtić, ali sačekaćemo da malo još odraste pa ćemo je upisati”, kaže Anastasijina majka Nevena za naš magazin.
Do tada, Anastasija će kao što je i do sad bio slučaj, rasti u svom domu okružena ljubavlju, pažnjom i nježnošću svojih roditelja, uz stariju sestru Nikolinu i braću Aleksandra i Antonija.
Anastasija ih je sve naučila da lakše prihvataju različitosti, da one nisu prepreka već bogatstvo kao i da sami biramo pogled na situacije pred koje nas život stavlja. Kad ima ljubavi, sve ostalo je manje važno.