Pitanje svih pitanja u Republici Srpskoj nakon opštih izbora jeste da li će poslanici opozicije prihvatiti mandate u Narodnoj skupštini Srpske ili će biti istrajni u tvrdnjama da su izbori pokradeni i da su takvi mandati nevažeći i nelegalni.
Zbog toga je MojaHercegovina provjerila kakvo raspoloženje preovladava u tri opozicione stranke, SDS-u, PDP-u i pokretu Za pravdu i red. Deklarativno opozicioni u predizbornom periodu izjašnjavali su se i DNS i SPS ali su oni u sedmicama nakon izbora nedvosmisleno pokazali da priznaju izbore i da će samo volje lidera SNSD-a Milorada Dodika zavisiti da li će ove partije biti u narednoj skupštinskoj većini.
U poslaničke klupe vraća se bivši predsjednik SDS-a Vukota Govedarica koji je u dva mandata bio i šef kluba najveće opozicione stranke. On za naš portal kaže da odluku o (ne)prihvatanju poslaničkih mandata trebaju donijeti stranački forumi.
“Meni je prijala rečenica našeg zajedničkog kandidata za predsjednika Srpske Jelene Trivić koja glasi: Naši politički protivnici najsrećniji bi bili da se u parlamentu niko iz opozicije ne pojavi. I da njihova skupštinska zasjedanja obaraju rekorde po dužini trajanja i da sve usvajaju kako njima odgovara, a da javnost za to ne bude uopšte upoznata. Od štete koju imamo možemo da imamo još veću štetu. Treba dobro da se presaberemo i da vidimo kojim putem ćemo da idemo. Dosta stvari je pred nama. Sve tri koalicione političke opcije moraju da se usaglase o ovome”, kazao je Govedarica.
Odricanje ne bi donijelo ništa
U poslaničke klupe prvi put ulazi i SDS-ov Milan Kasapović iz Teslića koji kaže da je (ne)prihvatanje poslaničkih mandata „teško pitanje“.
“Mislim da mandate ipak treba prihvatiti. Izbori su legalizovani od strane institucija bez obzira na to što smo dokazali da su oni pokradeni. Ako ne prihvatimo mandate, ne vidim šta bismo time dobili. Ne bismo mogli ništa da kažemo, ne bismo mogli da utičemo na zakone i ne bismo mogli da govorimo u ime onih koji su nas birali”, istakao je Kasapović.
Novi poslanik PDP-a Tanja Vukomanović kaže da će prihvatiti mandat zato što odricanjem mandata, kako ističe, ne bi postigla ništa, a ulaskom u parlament može puno toga da uradi. Skupštinski mikrofon je, dodaje ona, snažno oružje, a glas opozicije je neophodan.
“Da znam da će vraćanje mandata bilo šta da promijeni, da će da pokrene nova brojanja, da će da ponovi izbore ili da će bilo kako doprinijeti daljoj borbi – odmah bih to uradili. Ali znam da neće i nemamo luksuz da se odričemo bilo čega. Moramo složno da uđemo u NSRS i da se borimo za interese građana. Bez opozicije se u Narodnoj skupštini Republike Srpske ne bi ni čuo glas naroda. Zato smatram da je ta opcija pogrešna u svakom smislu”, istakla je Vukomanovićeva za MojuHercegovinu.
Mandate dao narod
Lider Pokreta za pravdu i red Nebojša Vukanović smatra da opozicionari moraju prihvatiti poslaničke mandate, jer im te mandate, kako kaže, nije dala vlast nego narod. To su, istakao je Vukanović, odbranjeni glasovi.
“Ako mi ne bismo prihvatili mandate, došli bi drugi i sastav skupštine bi se popunio. Režimski mediji spinuju tu temu. Parlament je jedino mjesto gdje se može voditi borba sa režimom. Neprihvatanje mandata bi bilo naše samoubistvo”, smatra Vukanović.
Svi znaju, dodao je on, da su izbori pokradeni, a prihvatanjem mandata se neće prihvatiti i legitimnost izbora. Poslanici opozicije će, kaže Vukanović, ukazivati na brojne izborne nepravilnosti upravo u parlamentu Srpske.
“Popunili bi broj ako mi ne bismo ušli. Bez nas žele da popune Dom naroda PS BiH i Vijeće naroda Republike Srpske i da onda rade šta oni hoće. Svi poslanici vladajućih stranaka uporno govore kako treba opoziciji oduzeti i ovo malo prava. Naše napuštanje bi najviše odgovaralo režimu, jer niko onda ne bi pružao otpor”, kazao je Vukanović.
Prihvatanje daje legitimnost
Novinar Slobodan Popadić tvrdi da opozicija ne bi trebala da prihvati mandate ako stvarno imaju dokaze da su izbori pokradeni, jer time daju legitimitet izbornom procesu za koga tvrde da je „kontaminiran“.
“Neka CIK onda nudi mandate sljedećima sa liste, pa da vidimo ko je vjera, a ko nevjera. I neka Dodik javnosti objasni legitimitet svoje demokratske pobjede ako u parlamentu uopšte nema opozicije”, rekao je Popadić.
Iz nastupa opozicionih prvaka može se, dodaje on, zaključiti da su izbori pokradeni svuda, osim tamo gdje su oni uzeli poslaničke mandate. Nisu pokradeni ni u Banjoj Luci, jer je tamo pobijedio PDP-ov Draško Stanivuković.
“A u pitanju su isti birački odbori, isti posmatrači, ista biračka mjesta. U opozicionim postupcima i izjavama mnogo je kontradiktornosti, lutanja u ciljevima i zahtjevima, zbog čega je već sada splasnula energija njih i njihovog biračkog tijela, sve u korist ličnih interesa onih koji jedva čekaju poslaničku platu”, istakao je Popadić.
Naknadna pamet
Iako je već sada jasno da će opozicija prihvatiti mandate, interesantno je to kako protokom vremena i “naknadnom pameću” takve postupke uglavnom tumače greškom.
Korjen omasovljavanja političke korupcije i kupovine poslanika veže se za 2014. godinu i čuvenu aferu “dva papaka”. Opozicija je tada prihvatila mandate i indirektno legalizovala ovu negativnu pojavu. Danas kada ih pitate to smatraju svojom najvećom greškom te ističu kako je tada trebalo blokirati rad republičkog parlamenta i stvar izgurati do kraja.
Četiri godine kasnije, tvrdili su da je Govedarica pobjednik predsjedničkih izbora iako je mandat dodijeljen SNSD-ovoj Željki Cvijanović. Ipak, mandate su prihvatili. Krađa je nastavljena, “papci” i dalje prelijetaju, a opozicija prihvata nametnutu igru.
