Ako neko nije bio u prilici sagledati – zvanični nam Beograd sve slobodnije ispostavlja karakter isprojektovane satrapije kojoj na sve strane, i baš transparentno, curi ‘odozgo i ta trane’ nametnut scenarij za aktuelnu igru simulacije.
Dok sve očiglednije buljimo u iskonstruisanu zamjenu teza, preko nas nesmiljeno pretrčavaju krda nevidljivih slonova iz globalno sjebane svjetske ekonomske džungle.
‘Naše’ Vlasti poslovično u pravu, po podijeljenim ključevima, pred svima prepisuju jedna od druge, i mjesec dana vrlo uspješno troše na ukupnu predizbornu nefleksibilnost. Ulazimo đuture pod komandnim kadrom nespremni u blokadu. Masovno do daljnjeg ostasmo bez posla. Veći se dio sistema, tobože iz samilosti, zaustavlja. Zbog naših Baka i Deka, Vlasti nas, sve koji im nismo neophodni, pod prijetnjom sile ućeruju u kuće. Određuju se ogromne novčane i zatvorske kazne. Prijeki internet postupak i lupanje po od ranije probušenom džepu. Sajamski Karantin! Tek sad niko nikom ne vjeruje. Višestruki šok pa dobra razrađena kriza.
Kad iznenada na najvišem nivou svadba! – naša troglava djevojka opet se preudaje za starog mirazdžiju, a dražesni kum, Sir Oliver, spreman je za mladence izdvojiti 330 svježih miliona. Odjednom po čaršijskim bankomatima prefriške domaće novčanice, bez otisaka prstiju i forenzičkih tragova opšte narkomanije. Čak i kusur iz trafike šuška taze u gumenoj rukavici. Sami se prskamo dezinfekcijama ispred pekare. Svak već svakog pozna iza maske.
Prošli mjesec postaje sve manje važan. Prethodni dan za budući. Kalendarski, baš pred Lazarevu Subotu, Virus konačno dopire i u ovaj dio slobodarske Hercegovine. Ranije propisno blokirane, na lokalu nas sada nesumnjivo očekuje niz prirodno zamagljenih i od ranije uhodanih mjera vanrednosti, dobijenih odnekud odozgo. Sudeći po ključnoj raspodjeli i prateći kontinuitet narativa, u narednih mjesec dana svakako nam preostaje špekulisati o kojoj nam se cijeni radi. A kakva nam je rabota poznato je, samo šuti, stipu sad to…
Venislav Džidić
