Početna  /  Oni koji se bore za ljudska prava najčešće su prva meta napada
Izdvajamo Teme i komentari

Oni koji se bore za ljudska prava najčešće su prva meta napada

Branitelji i braniteljke ljudskih prava u Bosni i Hercegovini suočavaju se preprekama i zastrašivanjem, uključujući omalovažavanje, diskreditaciju, prijetnje, pritisak na članove porodice, a kako stvari stoje, uskoro bi mogli biti označeni i kao “strani agenti”, čime će, uz kriminalizaciju klevete u Republici Srpskoj, ali i šire, vlasti zaokružiti proces ograničavanja slobode govora i aktivizma.

Institucije na svim nivoima BiH kao i brojni pojedinci koji ih vode, odgovorni za nemoć države da građanima pruži elementarne zagarantovane usluge, tako su intenzivirale obračun sa onima koji nerijetko preuzimaju na sebe državni posao, ali i sa onima koji na ovo ukazuju i skreću pažnju.

Oni koji se bave odbranom ljudskih prava tvrde da postoji sistemsko zanemarivanje i odsustvo istinske saradnje institucija sa njima. Institucije na mnogim nivoima vlasti u BiH često nemaju efikasne strategije za saradnju s organizacijama civilnog društva i aktivistima, a postojeće interakcije uglavnom su improvizovane i formalističke.

Dejan Lučka

Prema riječima direktora Centra za ljudska prava iz Banjaluke Dejana Lučke, posebno zabrinjava i nedostatak dijaloga i participativnosti u oblikovanju javnih politika i zakona, a kada se i dese, nerijetko ostaju puka formalnost bez značajnog uticaja na donošenje propisa.

“Branitelji i braniteljke ljudskih prava se suočavaju sa različitim oblicima prijetnji, a podrška nadležnih institucija je ograničena i često neadekvatna. Suočavaju se i sa ostalim oblicima zastrašivanja, uključujući omalovažavanje, diskreditaciju, pritisak na članove porodice i drugo. Poseban izazov za njih predstavlja i neprijateljsko okruženje u Republici Srpskoj, gdje su pokušaji zastrašivanja uglavnom podržani od strane vlasti”, kaže Lučka.

Strani agenti i selektivna primjena zakona

Upozorava da se radi o standardnoj polarizaciji i etničkoj podjeli, da ih često označavajući kao “strane agente” ili “prijetnju nacionalnim interesima”, da je pravna i institucionalna zaštita ovih pojedinaca slaba zato što i one sklone selektivnoj primjeni zakona.

Lučka kaže da je Kuća ljudskih prava Banjaluka objavila istraživanje o položaju, izazovima i preprekama s kojima su se susreli branitelji i braniteljke ljudskih prava u BiH u periodu od 1. juna 2023. do 1. juna 2024. godine. Naš sagovornik je istakao da nepostojanje javne podrške od strane većine političkih i društvenih aktera dodatno otežava situaciju. Branitelji i braniteljke ljudskih prava, dodaje, često su marginalizovane i izložene verbalnim napadima, prijetnjama i ponekad fizičkom nasilju, dok je medijski prostor iskorišten za diskreditaciju njihovog rada.

“Korijen nerazumijevanja predstavnika vlasti prema aktivistima leži u više faktora. Nepravilnosti i kršenja ljudskih prava koja dolaze upravo iz struktura vlasti, čime dovode u pitanje njihov legitimitet i političku moć. Ovo se percipira kao direktna prijetnja njihovim interesima, a ne kao konstruktivna kritika. Nepoznavanje suštine ljudskih prava i aktivizma, kao i duboko ukorijenjena kultura autoritarizma, pa svaki vid neslaganja doživljavaju kao subverzivnu djelatnost. Nerazumijevanje predstavnika vlasti prema aktivistima često proizlazi iz ukorijenjenih stavova koji ljudska prava vide kao uvezeni apstraktan koncept stran domaćim takozvanim tradicionalnim vrijednostima”, kaže Lučka.

Predstavnici vlasti, kaže on, odnosno političari, veoma često spinuju i koriste nacionalnu retoriku kako bi angažovali snage protiv ljudi koji se bore za ljudska prava, a sve u cilju usaglašavanja podrške prema njima i nalaženju dobrih „vreća za udaranje” na koje mogu da ospu drvlje i kamenje kako bi zamaskirali svoj nerad, korupciju ili nesposobnost.

“Vlasti, koje su više fokusirane na očuvanje vlastitih pozicija nego na opšte dobro, vide aktivizam kao neku vrstu prijetnje, a ne kao priliku za unapređenje društva”, zaključio je Lučka.

Dragana Dardić

Istraživačica iz Helsinškog parlamenta građana i aktivistkinja Dragana Dardić kaže da ovaj izvještaj nije pokazao nikakav napredak u smislu poboljšanja statusa aktivista.

Sistemski problemi

“U poređenju sa prethodnim izvještajem koji je prepoznao veliki broj izazova i prepreka sa kojima se branitelji i braniteljce susreću, u 2024. godini nije bilo unapređenja ili poboljšanja stanja. Naprotiv! Ono što se nametnulo kao glavni zaključak našeg novog izvještaja jeste da postoji sistemski problem delegitimizacije i zastrašivanja branitelja i braniteljki ljudskih prava. Kroz etiketiranje aktivista, aktivistica, novinara, i drugih aktera kao stranih plaćenika ili agenata stranog uticaja ili neprijatelja države konstantno se pokušavaju diskreditovati aktivisti, a njihov rad osporiti, učiniti nevrijednim, odnosno delegitimizirati” kaže Dardić.

Početak 2024. godine obilježio je i snažan zamah antirodnih organizacija koje su, doslovno jednim otvorenim pismom, uspjele da izlobiraju povlačenje važnog zakona o femicidu. Riječ rod i rodni identitet odjednom su postali neprijatelji, a aktivistice i aktivisti koji se bore protiv rodno zasnovanog nasilja i za rodnu ravnopravnosti našli su se na udaru klevetničkih kampanja, širenja lažnih informacija i mržnje.

“Zabilježen je porast institucionalne netransparentnosti, nedostatak dijaloga i odsustvo istinske saradnje institucija vlasti sa braniteljima i braniteljkama ljudskih prava. Za neke od spornih zakona uopšte nismo mogli saznati ko je učestvovao u njihovom sastavljanju. Kada smo od Vlade zatražili zapisnik sa sjednice na kojoj se glasalo da se nacrt zakona o takozvanim “stranim agentima” uputi u dalju proceduru, sa podacima ko je kako glasao, odgovoreno nam je da ne možemo dobiti taj zapisnik zbog tajnog glasanja. Bili smo prinuđeni podnijeti tužbu protiv Vlade da bismo potvrdili pravo na informacije koje jesu od javnog interesa”, objasnila je Dardić.

Govori da je sve manje aktivista koji učestvuju u nekim radnim grupama i daju doprinos izradi zakonskih propisa. U konačnici to dugoročno narušava kvalitet javnih politika i zakona. Kaže da, iako bi se, pri izradi zakona, na primjer o transparentnosti medijskog vlasništva, u radnu grupu trebali pozivati predstavnici strukovnih, novinarskih udruženja, ili pri izradi nekog antikoruptivnog zakona, predstavnike udruženja koji godinama to prate, to se rijetko dešava.

Kada se govori o napadima na aktiviste, kaže da posebno zabrinjava to što se nastavljaju pritisci i napadi a izostaje institucionalna zaštita.
Dardić kaže i da su izlistali više preporuka koje bi mogle dovesti do popravljanja situacije koje obuhvataju promjene zakona, ali i ponašanja i stavova, umjesto očuvanja “statusa kvo”.

“Reakcija javnih zvaničnika i predstavnika institucija, posebno Institucije ombudsmena za zaštitu ljudskih prava u BiH, na napade na braniteljice i branitelje ljudskih prava mora biti pravovremena i praćena konkretnim mjerama kako bi se sankcionisali počinioci napada. Treba odbaciti praksu javnog etiketiranja te obezvređivanja borbe i djelovanja, posebno onih koji rade na specifičnim društveno-političkim temama, kao što su prava manjina, suočavanje s prošlosti, eksploatacija prirodnih resursa ili borba protiv korupcije. Nosioci javnih funkcija moraju biti svjesni svih posljedica koje njihove javno iznesene kvalifikacije mogu imati na profesionalni i privatni život”, kaže Dardić.

0 Shares
Copy link
Powered by Social Snap