Hrvatska radio-televizija organizovala je prije dva dana sučeljavanje predsjedničkih kandidata Zorana Milanovića i Dragana Primorca i upravo je taj njihov “okršaj” još jednom podsjetio na važnost javnih debata, ali i na činjenicu da ta vrsta razgovora u Republici Srpskoj ne postoji gotovo dvije decenije. Jedino značajnije sučeljavanje desilo se 2014. godine kada su se u studiju ATV-a argumente “ukrstili” Milorad Dodik (SNSD) i Ognjen Tadić (SDS). Prije toga i poslije toga – muk.
Savjetnik za medije i političku komunikaciju Marija Milić kaže za MojuHercegovinu da postajemo svjesni važnosti javnih debata i duela tek kada ih nazovemo – sučeljavanjem. To je, kaže ona, jedini način da glasači na jednom mjestu i u finalu kampanje vide kandidate – koliko su stvarno spremni za izbore, koliko za odgovornost koja slijedi poslije izbora, koliko poštuju interes i pitanja javnosti, kako se ophode jedni prema drugima.
„Ukratko – to je jedini način da odluče koji kandidat stvarno vrijedi njihovog glasa. Debata je preduslov fukcionisanja demokratskog i zdravog društva, pogotovo danas kad imamo medijski haos i onlajn-život sa informacijama koje se objavljuju iz sekunde u sekundu. Glasači su sluđeni i odlučuju na osnovu medijskog terora, a ne kvaliteta informacija ili kvaliteta kandidata“, kazala je Milić.
U Republici Srpskoj je, dodaje ona, poljuljano povjerenje u medije, posebno u televizije. Ali je isto tako i kandidatima lakše da plate pi-ar tekstove u kojima se o njima piše lijepo, nego se suočiti sa protivnikom pred kamerama i reflektorima u finalu, kad je svaki glas važan.
„Lakše je reći da tamo neka televizija ne valja, nego ‘nisam spreman, bojim se’. Što se povjerenja u medije tiče – manje-više su sve televizije dobile epitet svrstanih na jednu ili drugu stranu. One koje nisu – nisu dovoljno gledane“, ističe Milić.
Međutim, kaže ona, važno je imati na umu da o pravilima debate ne odlučuju samostalno televizije, već se o tome dogovaraju izborni štabovi. Može debata bez problema da se organizuje, ali dogovorom štabova i produkcijskog tima.
„Valja imati na umu da debata i duel znači da kandidati stvarno moraju da budu spremni da prenesu svoje poruke, umjesto da pljuju samo jedni po drugima. Malo koji naš kandidat je za to spreman. Ako misle u sučeljavanje 2026. godine – sad treba da počnu da misle o tome. Kao i o tome ko im je u štabovima“, istakla je Marija Milić.
Glavni i odgovorni urednik K3 televizije Branko Dakić kaže kako je ova televizija u nekoliko izbornih ciklusa pokušala organizovati debate. Uspjeh je bio manji nego što su očekivali. Tehnički, ljudski, a i po vokaciji su, kaže on, uvijek spremni organizovati takav vid emisije po jasno utvrđenim kriterijumima, ali se čini da učesnici u političkom životu nisu.
„Nekada su nam odgovarali da nisu zainteresovani. Nekada su smatrali da u protivkanidatima nemaju prave sagovornike, odnosno da naš izbor učesnika emisije nije adekvatan. Bilo je slučajeva kada nismo mogli organizovati duele zato što kandidati smatraju da debate prvo moraju biti organizovane na nekim drugim medijima. Nekada su prvo prihvatali, pa iz nama nepoznatih razloga počnu svi otkazivati. Bilo je slučajeva da uopšte ne dobijemo odgovor, iako potvrde prijem poziva. Svega je bilo, ali je bilo i debata. Najviše su se odazivali kandidati za načelnike lokalnih zajednica“, kaže Dakić.
Javne debate su, smatra on, odraz zrelosti i demokratičnosti društva. Sasvim normalo bi trebalo da bude da vodimo javne debate, ne samo pred izbore, već o bilo kojoj društvenoj temi. Samo kroz direktnu i otvorenu komunikaciju treba da dođemo do najboljih rešenja ili opcija.
„Nažalost, kod nas tih debata gotovo da nema. Ponegdje se organizuju, ali ništa za šta bi se reklo da je značajno. Razlozi tome su kompleksni. Svjedoci smo da određene politike i političari imaju ‘svoje’ medije i sa jedne i sa druge strane političkog spektra. Ne žele da se odazivaju u emisije medija, a i ako dođu, onda dio svog vremena koriste za napad na medije, što opet nije dobro“, tvrdi Dakić.
Ništa bolja situacija, priča Dakić, nije ni u samim medijima. U zavisnosti koju „politiku podržavaju“ određuju i pozivaju goste, a u većini slučajeva iste ili slične orijentacije. I u takvoj situaciji veoma teško je organizovati kvalitetnu debatu.
„Mislim da trenutni političari, sem par izuzetaka, ne žele ni učestvovati u debatama, a razlozi su brojni. Ne žele da ih neko vrijeđa, da se svađaju, možda nemaju šta da kažu, boje se lošeg rejtinga nakon debate. Ne mislim da su debate zatarjele, čak naprotiv – smatram da su nam prave debate potrebne. Moramo javno pričati o problemima sa kojim se suočavamo kao društvo, bez sujete, bez krajnjih namjera, a sve u cilju napretka cijelog društva“, smatra Dakić.
„Debatnu tišinu“ u Srpskoj ruši – Derventa. Naime, „Derventski list“ je prihvatio inicijativu gradonačelnika Igora Žunića da organizuje debatu između njega i derventskog slikara Zdenka Bećarevića koji je poznat kao oštar kritičar mnogih poslova i pojava u Derventi. Teme o kojima će razgovarati odrediće ili nametnuti sami učesnici debate, a sučeljavanje će biti održano 13. januara u 13 časova.
„To je ideja o kojoj mi u ‘Derventskom listu’ odavno razmišljamo i poklopila se sa idejom gradonačelnika Igora Žunića da odgovori na pitanja koja se u javnosti, a posebno u dijelu koji prate društvene mreže, odavno postavljaju. Želimo da i u narednom periodu ponudimo mogućnost da se pitanja i procesi za koje vlada interesovanje dodatno razjasne i osvijetle iz različitih uglova, da se gradonačelniku ili onom ko ima odgovore, postave pitanja i da se na njih dobije odgovor“, kazali su u „Derventskom listu“.
Žunić kaže za MojuHercegovinu da je ovu debatu prihvatio odmah i dodaje da su javna sučeljavanja i te kako važna. On tvrdi kako je razgovor neophodan. Novi gradonačelnik Dervente želi i tako da razgovara sa stanovnicima ovog grada.
„Nadam se da je ovo početak i da ćemo bar jednom mjesečno imati ovakve razgovore. Gradonačelnik i ostali odgovorni moraju da odgovaraju na pitanja. Debata nije problem. Razgovor je potreban. Oni koji se bave ‘pi-arom’ mi uglavnom ne savjetuju da idem na debate, ali mislim da to nije tako. Treba otvoriti sve teme. Društvo bi bilo bolje kada bi bilo više debata“, kazao je Žunić.
Glavna i odgovorna urednica „Nezavisnih novina“ Sandra Gojković Arbutina kaže kako je bilo kakva debata bolja od nikakve. Mi smo, dodaje ona, izgubili svaki, bar i privid, demokratske debate, što je prije svega kukavički.
„Većina ovdašnjih političara i lidera su isključili na svojim nalozima na društvenim mrežama čak i mogućnost repliciranja. To je jasan signal da ih savršeno ne zanima bilo čije mišljenj, niti im pada napamet da polemišu. Samo prospu to što imaju reći, odnosno to urade njihovi izvođači radova na društvenim mrežama“, kaže Gojković Arbutina.
Politički diskurs je, tvrdi ona, pretvoren u beskrajni monolog. Političari se bez velikog naprezanja prepucavaju preko naloga na društvenih mrežama. To je brži, kraći i bezbolniji put, a i manja je vjerovatnoća da će neko da primjeti nedostatak znanja, pristojnosti, kompetencije i debatske vještine.
„Na proteklim lokalnim izborima bila sam moderator u Bileći i Vukosavlju sa kandidatima za načelnike i sale su bile premale za sve koji su htjeli da ih čuju, a njima nije palo napamet da odbiju poziv za debatu. Građani su ih rešetali pitanjima. Bilo je žestoko, ali su svi na kraju dobili aplauz zbog demokratske atmosfere i džentlmenskog uvažavanja. Trebam li reći da su isti poziv dobili i kandidati u Trebinju i Banjaluci, ali da se glavni favoriti nisu odazvali“, kazala je Gojković Arbutina.
Javnu debatu bi, ističe, uvela kao zakonsku obavezu na svakim izborima, ali i kod drugih vitalno značajnih pitanja. Gojković Arbutina kaže kako smo izgubili kulturu dijaloga, a debata zahtjeva i visok nivo uvažavanja sagovornika i slušanja njegovih argumenata.
„To je za domaće političare čist gubitak vremena, jer jednom doskočicom i sočnom uvredom imaju veći famozni reach. Debata će nas sve nadživjeti i demokratska je tekovina svakog vremena, ali mi smo je ukinuli jer bi možda i našli medijsku kuću koja je spremna da je organizuje, ali političke velikane da u njoj učestvuje – teško“, istakla je Sandra Gojković Arbutina.
Novinar Ljiljana Smiljanić smatra da su debate više nego važne. Ako je kandidat već bio na funkciji za koju se kandiduje, on je pokazao kako radi ili ne radi i to bi trebalo da bude dovoljno biračima da odluče da li će glasati. Ali, dodaje ona, njegovi protivkandidati nisu imali takvu priliku.
„Mogu samo da obećaju ‘kule i gradove’, a debata bi im dala priliku da možda upute i neku konstruktivnu kritiku na račun aktuelnog funkcionera, način na koji bi oni, recimo, riješili neki problem koji se pojavio u proteklom periodu. Možda bi onda birači ipak drugačije odlučili. Jasno je da svi obećavaju ‘kule i gradove’, pa onda ne stignu ne do kule, nego ni do prvog sprata“, rekla je Smiljanić.
Tokom kampanje za protekle lokalne izbore, dodaje ona, bilo je više medija zainteresovanih da organizuju debatu kandidata za gradonačelnika Banje Luke, ali nikako nisu mogli da dobiju potvrdan odgovor svih kandidata.
„Uglavnom su govorili da im novoizabrani gradonačelnik Draško Stanivuković nije uopšte odgovorio. Dakle, nije problem interesovanje medija. Imali smo npr. debatu kandidata za gradonačelnika Gradiške na lokalnom mediju i zaista je bila interesantna. Zato smatram da je šteta što i Banjolučani nisu imali istu priliku. Nije bilo debate ni tokom kampanje za protekle opšte izbore. Posljednja debata, koje se sjećam, bila je kad su snage odmjeravali aktuelni predsjednik Milorad Dodik i Ognjen Tadić“, istakla je Smiljanić.
Ona kaže kako nije pratila da li je bilo zainteresovanih medija da organizuju debatu u kampanji 2022. godine i da li su uopšte pitali kandidate. Njoj je, na neki način, izdvojeno vrijeme za debatu stvar poštovanja birača i zajednice u kojoj živite. Možda to i jeste problem.
Naša sagovornica kaže kako je razmišljala o tome da li bi klasična TV debata bila interesantna i mladima u Srpskoj. Ipak živimo u eri društvenih mreža. Njih, smatra ona, više zanimaju kratke forme. Možda ne bi bilo loše razmisliti o tome kako pomiriti staru i novu debatu. Da bude interesantno svima.
„Možda da sami građani šalju pitanja, pa napraviti selekciju tako da i stari i mladi uglavnom budu ‘pokriveni’, a onda za mlade izdvojiti dijelove za društvene mreže. U svakom slučaju, mislim da ne bi bilo loše malo promijeniti, unaprijediti samu formu debate bez obzira na to da li će kandidati htjeti da učestvuju. Posao medija je da osmisli i ponudi tako da publici bude zanimljivo i informativno, a do kandidata je hoće li pristati da dođe. Ja bih im svakako preporučila da se uvijek odazovu, a medije da uvijek pozovu. Tužno je što smo ih nekad imali, a sada, kada bi trebalo da smo napredovali kao društvo, nemamo ih. Toliko o napretku“, zaključila je Ljiljana Smiljanić.
